Space Police – Defenders of the Crown

0 4

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Edguy
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2014
Trajanje: 54:29
Ocjena: 4/5

Neispravljivi njemački power metal zafrkanti Edguy vraćaju se na scenu s desetim studijskim albumom. Nastajati je počeo nakon završetka turneje Sammetova projekta Avantasia. Dečko se s turneje vratio s viškom energije i počeo stvarati novi materijal još usred prošlog ljeta. Srećom, njegova je vizija ovaj put bila na pravom mjestu. U usporedbi s pretjerano izobličenim »The Age Of Joker« (2011), na kojem je poslovična zbadljivost i lucidnost, koja se Edguy u različitim pojavnostima drži već lijep dio njihove karijere, prešla mjeru zdravog ukusa te je spomenuti album sadržajno kvalitetom oscilirao i raspadao se, »Space Police – Defenders of the Crown« povratak je na stara, najprepoznatljivija djela sastava. To su ona zbog kojih ih fanovi posebno cijene. Primjerice album »Mandrake« (2001) (druga skladba, Space Police, pripadala bi izravno na spomenuti album). Novi album pun je svježe tutnjećih gitarskih fraza, pun ukusno servirane pompe i himničnosti. Dakle, riječ je o tipičnim svojstvima glazbe Edguy.  Skladbe su satkane kompaktno, s prepoznatljivom Edguy gravurom odlične sredine između power metalske udarnosti i ultramelodične pjevnosti.

Nakon što je »Age of the Joker« pokazivao da sastav gubi kreativnu svježinu, štoviše, da gubi orijentir razvojne glazbene vizije, »Space Police – Defenders of the Crown« album je koji je Edguy jednostavno trebao. Da im vrati kredibilitet u društvu najjačih power metal izvođača današnjice. Skladbe ovaj put postižu izuzetnu konzistentnost i kao kompozicije međusobnu ravnopravnost (u smislu idejnih rješenja i aranžiranja). Edguy su se novim albumom svakako vratili svom pravom zvuku i stilu. To je ona njihova špura koja s jedne strane može asocirati na važne sastave njemačkog power metala, kao što je najčešće Gamma Ray (Defenders of the Crown, The Realms Of Baba Yaga, Shadow Eaters), a s druge strane, osobito zbog odabranih gitarskih fraza (Love Tyger), ali i zvučno-idejnih rješenja u integraciji klavijatura (i programskih petlji) u pozadini, može vući prema elementima melodičnog rocka (Do Me Like A Caveman – jedan od »genijalnijih« naslova u povijesti sastava).

Album svakako nosi lucidnu notu, što se moglo razabrati već na kraju prethodnog odlomka. Dovoljno je da pogledaš naslove skladbi, naslov albuma, njegov omot i sve postaje jasno u tren. No ovaj je put taj štih ponovno dodan kao poželjan, a ne nužno obvezan začin, baš kao što su Edguy to oduvijek znali majstorski upakirati već na studijskim uradcima iz prošlosti. Jedna od takvih silno zabavnih točaka albuma i je obrada Falcova Rock Me Amadeus, otpjevana na njemačkom jeziku (kao i originale). Album pred kraj gubi nešto naboja, osobito zbog ništa kaj zanimljive Alone In Myself, što u cijelosti ne popravlja ni mini epska suita The Eternal Wayfarer na kraju albuma, koja u prvi mah vuče na Sabaton himnu Cliffs Of Gallipoli, a kasnije se atmosferično i stilski zaokreće kroz integraciju »arabeski« do »HammerFallovskog« refrena. Definitivni otklon albuma, koji ipak ne uspijeva preuzeti pozornost od ostalih skladbi. No dok god Edguy budu nizali tako odlične kompozicije kao što je otvarački rušitelj pun bombastike Sabre & Torch, nema se razloga bojati da bi sastavu u budućnosti možda ponestalo pravog kreativnog dinamita!

Iskusni dečki ne otkrivaju glazbenu revoluciju novim albumom. Izbacili su iz sebe album glazbe koja im svira u srcu, pa je riječ o puno autentičnijem uratku od posljednja dva albuma, koji su eksperimentiranjem sa zvukom sastavu dugoročno prije rušili kredibilitet nego donosili korist, iako su na glazbenim ljestvicama postizali zavidne, ako ne i najviše plasmane u karijeri sastava do danas. Album »Space Police – Defenders of the Crown« sadržajno je ponovno punokrvno opipljiv i kvalitetno kompaktan uradak sastava, u kojem se znameniti elementi glazbe Edguy, zajedno s gizdavom zafrkancijom, razgolićuju u pravom iztržku. Tome će se naravno najviše razveseliti fanovi sastava. Upravo spomenuta konzistentnost među skladbama daje čak osjećaj (osobito zbog skladbi Sabre & Torch, Defenders of the Crown, The Realms Of Baba Yaga, Shadow Eaters) da je riječ, ako ne o najtršem albumu Edguy karijere, onda zasigurno o jednom od najtršijih.

Postava

Tobias Sammet – vokal 
Jens Ludwig – gitara, dobro 
Dirk Sauer – gitara 
Tobias “Eggi” Exxel – bas gitara 
Felix Bohnke – bubnjevi 

Produkcija

Sascha Paeth

Popis skladbi

01. Sabre & Torch
02. Space Police
03. Defenders Of The Crown
04. Love Tyger
05. The Realms Of Baba Yaga
06. Rock Me Amadeus
07. Do Me Like A Caveman
08. Shadow Eaters
09. Alone In Myself
10. The Eternal Wayfarer

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići