Autor: Urban Bolta
Izvođač: Drinkers, The
Izdavač: Gong Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 34:06
Ocjena: 4/5
Punih sedam godina trebalo je da prvaci drink’n’rolla The Drinkers izbace novi album. Od izlaska zadnjeg albuma »Hajdi« u taboru grupe se štošta promijenilo, a upravo tu treba tražiti razloge za (pre)dugu studijsku odsutnost. Drinkersi su se za suradnju zahvalili pjevaču Makiju i gitaristu Kozi, a među sebe su primili povratnika Kolija na vokalu i Primoža na klavijaturama te novajliju za bubnjeve, svakog poštovanja vrijednog glazbenika Klemna Marklja. Stari znanci dali su vremenu vrijeme i preko brojnih odsviranih koncerata ponovno osjetili jedni druge, a istodobno je počeo nastajati novi materijal, koji je sazrijevao i dozrio u prvoj polovici aktualne godine, kad su porinuli svoj ukupno sedmi studijski album »Recidiv«.
Upravo su povratnici u grupu donijeli svježi vjetar! Drinkersi su na »Hajdi« pod utjecajem tadašnjeg članstva zaplovili u punk rockerske vode i izdali najdistorziraniji album svoje karijere, a s »Recidivom« se, siromašniji za jednu gitaru, ali zato ojačani zvukom klavijatura, vraćaju na stara rock’n’roll staza, koja ih je davno u savezu s podrugljivim alkoholno razvratnim tekstovima ustoličila među slovensku rock elitu. Elitu u dobrom značenju te riječi, dakle u smislu iskrenog pristupa koji ih je ponio daleko, za razliku od danas previše puta zloupotrijebljenog značenja, koje obuhvaća razne koritnikare, iz kojih se Drinkersi tako rado ruganjem izrugavaju! Veliki trenutak za grupu nastupio je prije tri godine, kad se u njihovu sredinu vratio Sandi Kolenc – Koli, vječnozeleno prvo grlo grupe. Iz zdravstvenih razloga u svoje grlo već dugo nije ulio ništa žestoko, ali i dalje je to onaj isti čovjek koji vitla motornom pilom i s karizmom triglavske veličine tjera bendov kotačić naprijed. Stari dobri Koli je dakle opet upregnut, Drinkersi su s njim povratili djelić nagrižene vjerodostojnosti iz prošlosti, ruku na srce, samo iz njegovih usta riječi »Trboule so zakon, na mostu je znak, prepovedan vstop bedakom!« zvuče iskreno i domaće.
»Recidiv« je u odnosu na prethodnika puno kompaktniji, jer skup od jedanaest skladbi nudi povratničko putovanje u klasičan zvuk benda, kakav je vladao na njihovim albumima sve do »Prohibicije« (2003), bez bojazni od pretjeranih punkerskih ili čak metalskih ekspadi. To naravno ne znači da su potonja dva elementa posve izostavljena! Komad Nenormalna ne može sakriti Likarovo punkersko koketiranje, agresivni F.A.S. s odebljanom Mutvarovom bas linijom prizove u sjećanje uvijek dobrodošle razbijače Motörhead, no i stilski najodmaknutiji trenuci albuma i dalje slijede prepoznatljiv razigrani dah trboveljsko-ljubljanskih nalivpera.
Drinkersi ne bi bili Drinkersi da kroz tekstove ne pripovijedaju komične priče malog nejakog čovjeka. Ponovno su obradili životnu priču Mafalde, ništa bolje nije prošla ni Huda baba, bezazlenih podvala društvene note pun je i Pilatus s usputnim »gostovanjem« prečasnog kardinala Rodea. Album (iznenađujuće) ne sadrži nijednu antemičnu alkoholnu himnu, što je u bendovoj diskografskoj povijesti novost. Jasno, Kolijevo trijezno stanje duha radije se posvetilo općim društveno kritičnim temama nego staroj ljubavi, a s Trboulama nisu izostali ni zdrava mjera domoljublja i poklon lokalnom revíru, paralela s Orleki je tu više nego na mjestu.
Uz slušanje »Recidiva« nije teško uhvatiti izuzetnu kemiju koja grupu prožima uz posjedovanje klasičnog instrumentalnog saveza gitara / klavijature. Primož svoju recepturu od komada do komada mijenja, pa je njegov pristup mjestimice poskočni boogie rock’n’rollovski, a drugi put, kao primjerice u Debelih avionih, klavijature su poput pokrivača položene na osnovnu gitarsku frazu. Većinski skladatelj, gitarist Robert Likar, u Avionih si je priuštio i pristojnu solo točku, što je kod Drinkersa zbog njihova podsvjesnog slijeđenja iskonske rock’n’roll kulture rjeđe čuven element. Jedan od kompozicijski zanimljivijih komada je naslovni Recidiv s neodvojivim prepletom kitica i refrena, čija zaraznost naprosto neće ishlapjeti iz ušiju! Trboule kao spomenik najpunokrvnijoj retorici grupe s gitarskim »drive-om« Desetih jagrov sadrži svu filozofsku jednostavnost načela »manje je više« – još jedan dokaz da nema bojazni da se »Recidiva« kroz vrijeme neće prihvatiti oznaka klasičnog albuma Drinkersa. Album prvi put u dvadesetogodišnjoj povijesti benda sastoji se isključivo od autorskog materijala, koji su prekaljeni glazbenici znali još jednom zapakirati u jasno definiranu slušljivu cjelinu, zato će bez sumnje postati obavezan komad inventara svakog pratitelja grupe.
Postava
Sandi Kolenc (Koli) – vokal
Robert Likar – gitara
Miro Mutvar – bas gitara
Primož Trebec – klavijature
Klemen Markelj – bubnjevi
Produkcija
Robert Likar
Popis skladbi
1. Huda baba
2. Pridi
3. Nenormalna
4. Trboule
5. Debeli avioni
6. Jutro na Fužinah
7. Pilatus
8. Recidiv
9. F.A.S.
10. …
11. Mafalda Vol. 2
