Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Caravan
Izdavač: Kingdom Records
Izlazak: 1982
Trajanje: 42:53
Ocjena: 3/5
Prvaci canterbury scene Caravan dočekali su početak osamdesetih uz pomoć ‘umjetnog oživljavanja preko transfuzijske cjevčice’, iako bi možda bilo bolje da su učinili slično kao neki njihovi progresivnorockovski vršnjaci, koji su u tom razdoblju prestali sa svim aktivnostima. Nakon 1978. Caravan su shvatili da ih je artistička muza napustila, a i da su dani kad su za šalu punili velike koncertne dvorane zauvijek prošli. Bend je već namjeravao prestati s radom, no tadašnji menadžer Terry King nekako ih je uspio uvjeriti da nastave i održao ih na životu i nakon selidbe Caravan u njegovu novu izdavačku kuću Kingdom Records. Kingu je uspjelo nagovoriti na povratak originalnog klavijaturista Caravan, Davida Sinclaira (ex-Matching Mole, Camel), s kojim su Caravan 1980. snimili za njihove uobičajene standarde podprosječan studijski album »The Album« (1980). No veći je potez Kingu uspio kad je godinu kasnije na kratko uspio okupiti članove originalne postave Caravan.
U bend se vratio Davidov bratić i originalni basist/pjevač Richard Sinclair (ex-Hatfield And the North, Camel), koji se pridružio glavnom gitaristu i pjevaču Pyeu Hastingsu i bubnjaru Richardu Coughlanu, jedinim originalnim članovima s kreativnim pečatom na svim dotadašnjim albumima Caravan. Usprkos tome što članovi benda nisu bili ni najmanje nadahnuti za stvaranje nove glazbe i dobro bi im došla dulja stanka od svih stranputica glazbene industrije (kasnije su si je ipak uzeli), ipak su otišli u studio i snimili svoj posljednji album u klasičnoj postavi pod naslovom »Back to Front«.
Stilski je ovaj ‘oproštajni’ uradak osjetno bliži klasičnim Caravan nego slabiji prethodnik »The Album«, no svejedno ‘svjetlosne godine’ daleko od onoga što su bili sposobni stvarati u svojim najboljim danima. Caravan na »Back to Front« nakon loših iskustava s »The Album« više nisu ni pokušavali slijediti tadašnje glazbene trendove i pri komponiranju glazbe radije su ostali vjerni ‘sami sebi’, što je na svoj način i ispravno. U ulozi povremenog glazbenika priskočio im je u pomoć stari znanac Mel Collins (ex-King Crimson, Camel) na saksofonu, koji je začinio većinom prilično ‘potkresane’ i sadržajno prazne aranžmane većine skladbi na »Back to Front«.
S druge strane, Richardov je povratak utjecao na pojedine tekstove, pa je nakon dugo vremena važno mjesto u pojedinim skladbama dobio njihov karakterističan škakljivi humor, koji je inače bio prilično neobičan za većinu progrockovske scene sedamdesetih. Pye i Richard ravnopravno su podijelili vokalne zadaće prema pojedinim skladbama, dok je David dodao prateći vokal na naslovnoj i ujedno završnoj skladbi. »Back To Herne Bay Front«, kvalitetan uvod u album, ponajviše zbog Richardova elegičnog vokala i Davidovih prelijepih klavijaturskih tekstura, mnogog će sljedbenika u trenu podsjetiti na njihova najbolja vremena, iako su pojedinim aranžmanima snažno potkresana krila u usporedbi sa sedamdesetima. Nostalgičnu atmosferu uspijevaju zadržati i brojni eterični klavirski ukrasi te zveckave basovske linije. »Bet You Wanna Take It All/Hold On Hold On« šaljiva je skladbica s rock’n’roll pulsom i Pyeovim razigranim pjevačkim pristupom, koja bi uz zrnce psihodelične infuzije čak podsjećala na određena postignuća iz njihove ’embrionalne faze’, dok sve skupa lijepo začini Collinsova saksofonska solaža.
I »A.A. Man«, još jedna lirska burleska s Richardovim specifičnim vokalnim manirizmima, zvuči kao da se pri njezinu nastanku vrijeme zaustavilo i da piše 1968. umjesto 1982. Da refren ne zvuči pretjerano repetitivno, a time i pomalo naporno, uopće ne bi bila riječ o pogrešnom ostvarenju. »Videos Of Hollywood« nostalgična je balada u kojoj Richardov elegični vokal uz pratnju suptilnog simfonijskog aranžmana dolazi do posebno lijepog izražaja. Daveova solaža na sintesajzeru na tren ipak opomene da su osamdesete već počele, dok sve skupa začini još i Collinsova saksofonska improvizacija, pa je riječ o jednom od boljih trenutaka na albumu. »Sally Don’t Change It« još je jedna lijepa balada, ovaj put s ljubavno-sarkastičnim prizvukom. Ovaj put glavni vokal preuzima Dave Sinclair, najslabiji pjevač od tri glavna vokalista Caravan, uz izdašnu pomoć pratećih vokalnih linija. Uz »All Aboard«, gdje se na glavnom vokalu ponovno iskazuje neuništivi Pye Hastings, Caravan su se doista posve ‘ujednostavnili’ i stvorili ugodan melodični rocker u kojem najsloženiji element predstavljaju Richardove moćne basovske linije.
Poprockerski obojeni »Taken My Breath Away« jedina je izrazito komercijalna skladba na albumu, a ujedno i najslabija. S druge strane, sadrži karakteristične vokalne harmonije Caravan, dok su njezine ritmičke nijanse u klasičnim maniram canterbury prvaka, pa kao cjelina uopće ne ispada tako loše, jer su u karijeri stvorili i slabije skladbe. Završni epski gušt »Proper Job/Back to Front«, gdje se Pyeu i Richardu na glavnom vokalu povremeno pridruži i David, spada među svijetle točke albuma, zapravo možda čak i najsvjetliji trenutak na njemu, kad bend na kratko dočara artističku magiju i atmosferu sedamdesetih. To znači da među pojedinim sekcijama ne manjka duhovitih improvizacija s rustikalnim prizvukom, a i Pye naposljetku razvije moćnu solažu na električnoj gitari, pa se bend za finale doista pokaže u najboljem mogućem svjetlu.
Sa »Back to Front« originalna je postava Caravan snimila oproštajni album za svoju dušu, jer ih je tada bilo prilično briga hoće li s njim polučiti komercijalni uspjeh ili ne. Stari su se drugari tako za rastanak ostavili solidan studijski dokument, koji na trenutke pristupom podsjeća na neka njihova najbolja postignuća iz prethodnog desetljeća, pa i iz njihove rane, psihodelične faze, ako se naravno previde sve nedostajuće složene aranžmane, prebrisani vremenski prijelazi, dulje improvizacije i činjenica da tijekom kovanja pojedinih aranžmana nisu bili tko zna kako nadahnuti i jedva su čekali otići na dulju glazbenu stanku.
Postava
Pye Hastings – vokal, gitara
Richard Sinclair – gitara, bas gitara, vokal
Dave Sinclair – klavijature, vokal
Richard Coughlan – bubnjevi, udaraljke, glas
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Mel Collins – saksofon
Produkcija
Caravan
Popis skladbi
1. Back to Herne Bay Front (5:55)
2. Bet You Wanna Take It All / Hold On Hold On (5:20)
3. A.A. Man (5:02)
4. Videos Of Hollywood (5:11)
5. Sally Don’t Change It (4:06)
6. All Aboard (4:08)
7. Taken My Breath Away (4:52)
8. Proper Job / Back to Front (8:19)
