Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Mastodon
Izdavač: Warner Bros. Records
Izlazak: 2014
Trajanje: 54:01
Ocjena: 3/5
Šesti studijski uradak atlantskih sludge »grmalja« Mastodon potvrđuje ono što je nagovijestio prethodnik »The Hunter« (2011). Postupno izbacivanje kompleksnih (progresivno začinjenih) dionica u korist postizanja većeg melodičnog učinka.
Bend je ovaj put za producentske poslove u pomoć pozvao Nicka Raskulinecza, što je izvrsno. On je pobrinuo se za dinamičan, silno masan i »razvaljeno hučeći« zvučni zid, kroz koji beskompromisno i žestoko para »zvučni beton« zveckava bas gitara, dok efektirano-hibridni, to jest »zadrogirano zavijajući« vokali i dalje zadržavaju onaj prepoznatljivi elementarni znak hladnoće, odnosno ekstraterestričke otuđenosti – uz taj bi osjećaj kožu uvijek učinkovito prolazile žmarci »u iščekivanju nepoznatog«, a na temelju toga su prva četiri albuma sastava uvjerljivo nosila auru astralnog učinka.
Mastodon su oduvijek bili bend koji nikad nije pravio kompromise s trendovima. Uvijek su stvarali posve neovisno. Svojim strastima i emocijama uvijek su iskreno slijedili. Autentičnost njihova opusa stoga je neokaljana. Ovaj put novi Mastodon više ne savija žice tako bezbrižno prema »spuštenom D tonu«, što bi možda dodatno produbljivalo sludge element, niti se više može govoriti da slučajno i dalje draže hrabrim eksperimentiranjem, što su mnogi kritičari rado označavali prirođenom zarazom King Crimson genijem, nego je album prije svega zamišljen promišljeno i konciznu. Dakle, nagovještaj o melodično predvidljivoj poštapalici pristupačne zaraznosti refrena bliži je minimalizmu nekih Foo Fighters ili Alice In Chains zadrogiranosti nego vampirski podrugljivoj ludosti koja bi izražajno stremila prema dosjetkama metalskog mračnjaštva.
Pred nama je najmanje zanimljiv i najmekši Mastodonov uradak, koji zapravo (a to je već prilično zapanjujuć zaključak) prerezuje pupčanu vrpcu s metalom. Zbog toga se uslijed pojednostavljivanja aranžmana lijepše vežu nove Mastodon paralele sa stoner rockom, dok je element sludgea i dalje jasno prisutan.
Doduše, zajedljivo prepoznatljiv ledeno hladni dojam jeze i užasa i dalje je uočljiv, što primjerice utjelovljuje uvod u skladbu Chimes And Midnight, no taj plemeniti element starijih uradaka ovaj je put na novom albumu zbog izdašne melodične »slatkoće« zastrt. Prvi junak albuma ostaje bubnjar Brann Dailor, koji zapravo među četvorkom jedini brine za održavanje doticaja s pustolovnom naravi eksperimentalno istraživačke strane prva četiri uratka. Stoga i na novom albumu postoji realna opasnost da si prilično lako polomite obje noge ako uzmete previše petlje i zavrtite se plesno u vodećim ritmovima, jer neke prijelazne dionice i dalje ostaju »krajnje progresivno uvrnute«, što barem djelomično održava doticaj s propuštenim elementom eksperimentalne izazovnosti.
Element lucidnosti, grimasno ukrižan sa shizofreno jezivim vračanjima, odlično se pokazuje u skladbi Aunt Lisa, gdje se Sandersov tipični vokal sastava odlično dopunjuje s režećim vokalom gitarista Brenta Hindsa. To dopunjavanje dvaju vokalnih pristupa Mastodon su mogli češće iskoristiti na albumu.
Ovaj put ćete mahati glavama uz mekše zvukove »bejbi slončića«, a posebno ćete vrlo brzo svladati većinu refrenskih napjeva skladbi s novog albuma. Teško je predviđati kamo li to Mastodon plove s novim albumom, no svjesna odluka u razvojnom smislu da posluže »racionalan« album uz daljnje smanjivanje aranžmana radi postizanja veće kompaktnosti i melodične definiranosti skupini je prije medvjeđa usluga nego prilika da se vine na novu artističku razinu dobro poznate drskosti svojeg glazbenog vizionarstva! Potonje je oduvijek oduševljavalo svojom elementarnom samoniklošću neprestane drske izražajne metamorfoze. Toga Once more ‘Round The Sun« nažalost nema!
Naravno, ovaj će album skupini dodatno proširiti bazu mlađih (to jest obično manje zahtjevnih) obožavatelja. I dalje ostaje dovoljno bučan, što ide skupa s buntovničkom naravi tinejdžera, a istodobno silno melodičan, tako da roditelji previđaju oduševljenje svojih tinejdžerskih kćerkica novootkrivenim glazbenim »divljanjem«, koje je povrh svega brižno kozmetički i gotovo glamurozno zapakirano živopisnom naslovnicom. Stari fanovi ostat će Mastodon fanovi i dalje. Bend će zbog prošlog opusa i dalje ostati iznimno cijenjen i poštovan. A to si je zacijelo s žuljevitim garanjem u prošlosti više nego zaslužio.
Metal? Ostao je tek napeto bučan, alternativni sludge art rock album koji ne donosi baš ništa novo u smislu kreativnosti. Izražava pak i dalje jasne i neosporne iznimne glazbene kvalitete koje posjeduje ovaj kvartet. Aranžmani i izvedba to nikako ne kriju! Stoga je album »Once More ‘Round the Sun« vrlo kvalitetan uradak. Samo što ga ovaj put utjelovljuje prije »omršavjeli surlaš« nego kolosalni slon iz tercijara, što znači album s više razboritosti, promišljenosti, jezgrovitog škrtarenja motivima, koji pak, kako je već nekoliko puta spomenuto, skladbama donose više predvidljive kompaktnosti.
Postava
Troy Sanders – vokal, bas gitara
Brendt Hinds – vokal, gitara
Bill Kelliher – gitara, prateći vokal
Brann Dailor – vokal, bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Scott Kelly – prateći vokal na skladbi br. 11
Produkcija
Nick Raskulinecz
Popis skladbi
01. Tread Lightly
02. The Motherload
03. High Road
04. Once More ‘Round The Sun
05. Chimes At Midnight
06. Asleep In The Deep
07. Feast Your Eyes
08. Aunt Lisa
09. Ember City
10. Halloween
11. Diamond In The Witch House
