Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Threshold
Izdavač: Giant Electric Pea
Izdanje: 1993
Trajanje: 57:30
Ocjena: 4.5/5
Najplemenitiji britanski progresivni metalci Threshold svoj su put započeli 1988., kad je glavni gitarist i prateći pjevač Karl Groom udružio snage s pjevačem Jonom Jearyjem, basistom Ianom Bennettom, ritam gitaristom Nickom Midsonom i bubnjarom Tonyjem Grinhamom. Iz skromnog banda koji je svirao obrade nekih poznatijih metal grupa postupno su počeli pisati vlastiti materijal. Među profesionalce su definitivno prešli 1992., kad su se Groomu, Midsonu, Grinhamu i Jearyju, koji je od tada bio samo još basist i prateći vokalist, pridružio pjevač Damian Wilson, koji je istodobno bio član neoprogrockovske grupe Landmarq. U toj su postavi snimili svoju prvu skladbu »Intervention«, koja je postala dio jedne nizozemske progresivnorockovske kompilacije. Ubrzo im se pridružio i klavijaturist Richard West. Potonji je uz Grooma i višestrukog povratnika Wilsona i danas njihov član.
Veliki proboj na svjetsku progmetalsku scenu uspio im je 1993., kad su izdali svoj studijski prvijenac »Wounded Land«, ambiciozni konceptualni album nadahnut istoimenim romanom Stephena R. Donaldsona. Većina skladbi na »Wounded Land« bavila se društveno kritičnim temama poput uništavanja okoliša i nezasitnog potrošačkog društva u doba vampirskog kapitalizma (»Consume To Live«, »Days Of Dearth«), prvog zaljevskog rata u Iraku (»Siege of Baghdad), zlouporabe droga (»Sanity’s End«), dok su se na bonus skladbi »Intervention« dotaknuli strahota bosanskog rata. Društveno osviještenih tekstova Threshold su se kroz godine uvukli ‘u krv’, tako da i s te strane spadaju u elitu prog metala.
Band je već na »Wounded Land« dokazivao da je riječ o izvanrednim glazbenicima i skladateljima koje nije bilo moguće uspoređivati s drugim progmetalskim bandovima jer su imali potpuno specifičan (britanski) pristup aranžiranju i gradnji ambijentalnih nijansi. Iako su bili majstori nabrijanih progmetalskih pasaža kojima su na pojedinim dijelovima stvarali moćno ugođaj, nisu se, ponajviše zahvaljujući klavijaturistu Westu, libili ni pojedinih simfonijskih progrockovskih trenutaka u kojima su sintetizatorske teksture pojedinim aranžmanima cijepile prepunu galonu epike. U Wilsonu su imali jednog od najboljih engleskih pjevača suvremene progrockovske i progmetalske scene, što je silno pridonijelo tome da su pojedine skladbe s »Wounded Land« oživjele na emocionalno potresan i istodobno društveno budilački način, što znači da nude obilje ‘hrane za mozak’.
Uvodna, gromoglasna budnica za savjest čovječanstva, »Consume To Live«, skladba je izrazito mračnog ambijentalnog pulsa na račun žarkih gitarskih fraza i razdraženih klavijaturskih varijacija. Wilsonov moćni vokal prenosi izuzetno osjećajnu kombinaciju melodramatičnosti, sarkazma i zabrinutosti zbog nezaustavljivog uništavanja amazonske prašume, pluća čovječanstva, koje si na taj način kopa prerani grob. Pojedini simfonijski aranžmani u pozadini vrlo su lijepo raspoređeni, dok su Groomove varijabilne gitarske pasaže ujedno važno jamstvo melodične strukture ove kompleksne kompozicije. Intenzivna atmosfera s društveno osjetljivim porukama tako slušatelja potrese već na samom početku albuma.
»Days Of Dearth«, u kojoj se Threshold u tekstu obaraju na nezaustavljivo iskorištavanje i potrošačko ludilo na ovom nekoć plavom planetu, otvara se jezovitim ambijentalnim zavjesama. Iznenada ih presiječe zloslutna gitarska fraza koja u vezi s masivnim sintetizatorskim teksturama pojačava mračno ugođaj. Damien se ponovno odlično snalazi u ulozi pjevačkog kroničara ‘posljednjih dana ljudske civilizacije’, pri čemu uživa potporu beskompromisnih gitarskih pasaža. Potonje su u idealnom omjeru s klavijaturama i pobrinu se za priličan broj epskih harmonija. Više od 10-minutni ep »Sanity’s End« otvara se pompoznim klavijaturskim varijacijama i vatrenim bubnjarskim prijelazima, dok se Wilson odlično snalazi kad se u pjevanju na teatralan način uživi u ulogu paranoičnog ovisnika koji uz pomoć droga živi u nekom svom ‘paralelnom svijetu’. Tu članovi Threshold prvi put na albumu širom otvaraju svoj izvanredan smisao za ambijentalnu suptilnost, što se događa u srednjoj sekciji u kojoj zavladaju veličanstvene gitarsko-klavijaturske harmonije, dok Wilson ponovno fascinira svojim vokalno-emocionalnim rasponom.
»Paradox« je jedan od boljih trenutaka na albumu u kojem Threshold mjestimice grade uvjerljive mostove između prog metala i (neo)prog rocka, tako da nije iznenađujuće što i danas uživaju veliko poštovanje ljubitelja oba spomenuta žanra. Ovaj put riječ je o epskoj tvorevini u ubrzanom tempu koja sadrži moćan klavijaturski aranžman i izrazito melodičan refren kakvog se ne bi posramila većina neo-prog grupa. Isto vrijedi i za Westove sofisticirane i istodobno pompozne sintetizatorske varijacije koje na izvrstan način podupiru još jedan odličan Wilsonov pjevački nastup. »Paradox«, u čijem se tekstu pojavljuje vječno (ne samo filozofsko) pitanje o duljini trajanja homo sapiensa kao dominantne vrste na Zemlji, ujedno je jedno od najstarijih djela u povijesti Thresholda jer je u ‘primitivnoj verziji’ napisano još 1988., kad u bandu još nije bilo klavijaturista.
»Surface To Air« još je jedan više od 10-minutni ep usred kojeg se dogodi štošta zanimljivo. Tekst ovaj put zalazi gotovo na religiozno područje jer se odnosi na mogućnost ljudskog spasenja i vječni (zoroastrijski i kršćanski) sukob između dobra i zla, dok je čovječanstvo zarobljeno u sivoj zoni tog crno-bijelog obračuna. Baladni uvod u kojem Wilsona, koji se ponovno iskazuje kao majstor eklektičnih emocionalnih nijansi, prate raskošni simfonijski aranžmani. Gospodin Groom proslavlja se inteligentnom i domišljatom gitarskom frazom koja kompoziciju dovodi u kompleksnu sekciju s mračno-enigmatičnim ambijentom i brojnim udarnim gitarskim varijacijama. Zanimljivo je da se u drugom dijelu pojavljuje prijelaz u melodičnu sekciju s pozitivnijom atmosferom u kojoj vladaju raskošne sintetizatorske zavjese, a Wilsonov vokal doseže gotovo eterični intenzitet.
Udarni »Mother Earth«, zabrinuti lirski nagovor ‘majci’ Zemlji s brojnim alegorijskim motivima, protkan je žarkim gitarskim pasažama i beskompromisnim bubnjarskim prijelazima. Masivni slojevi Hammond orgulja učinkovito podupiru Wilsonove pjevačke akrobacije i odrađuju lavovski dio posla u tkanju krajnje dramatične atmosfere. »Mother Earth« navodno je također jedno od najstarijih Thresholdovih djela koje je izvorno imalo čak i akustične korijene. To je za jednu od najtvrđih skladbi s »Wounded Land« poprilično neobičan podatak.
»Siege Of Baghdad«, u kojoj je band opet nešto naglašenije metalski raspoložen, mirotvorna je skladba brojnih epskih dimenzija. Njezin orijentalni motiv odlično se uklapa u tekst o prvom velikom ratu iz serije suvremenih imperijalističkih sukoba za nadzor nad svjetskim zalihama nafte, a istodobno sadrži i paralelu između srednjovjekovnih križarskih ratova i suvremenih križarskih ratova. Beskompromisne, gotovo brutalne gitarske pasaže poduprte su destruktivnim bubnjarskim prijelazima i režećim bas linijama, dok dinamične klavijaturske pasaže ponovno uspostavljaju epske ambijentalne zavjese. Damien je ponovno fenomenalan u svom pjevačkom posredovanju ratnih strahota i besmislica. U srednjem dijelu Karl se nakratko poigrava i flamenco gitarom prije nego što se skladba vrati natrag u vladavinu udarno-pompoznih ritmičkih nijansi. »Keep It With Mine« zaključuje regularni dio albuma na optimističan način. Ta prelijepa, akustično usmjerena balada u sveopću mračnu narav »Wounded Land« unosi rijedak tračak nade, dok se Damien među svečanim pastoralno-orkestralnim aranžmanima iskazuje u svojoj najdirljivijoj i najemocionalnijoj pjevačkoj podobi.
Odlična bonus skladba »Intervention«, nastala 1992. i izvorno objavljena na japanskoj verziji »Wounded Land«, dok se 2001. našla na reizdanju albuma u izdanju izdavača Inside Out, otvara se duljim instrumentalnim uvodom. Slijedi pravcata ambijentalna eksplozija s prijelazom u udarnu sekciju u kojoj nabrijane gitarske pasaže u zaleđu s izvrsno harmoniziranom sintetizatorskom podlogom uspostavljaju vrhunsko melodramatično ugođaj. Jedini je nedostatak te odlične skladbe njezin nagli, preuranjeni izlaz koji zvuči kao da je članovima banda iznenada ponestalo ideja kako kompoziciju dovesti do smislenog završetka. Tekst je jedan od najdubljih u Thresholdovoj povijesti i sadrži oštru kritiku ne tako davnog balkanskog pokolja u kojem se u tekstu, među ostalim, spominje i Tito, raspad bivše zajedničke države, opkoljeno Sarajevo, zapadnjačko licemjerje i pomahnitalo klanje s etničkim čišćenjem koje je uslijedilo.
Konceptualni manifest »Wounded Land« nije bio samo jedan od najboljih debija bilo kojeg prog metal banda, nego s pravom vrijedi za klasik žanra koji je Threshold lansirao među najuzbudljivije predstavnike suvremene prog scene. Wilson je nažalost prije početka turneje u potporu »Wounded Land« postao previše zaposlen drugim obvezama, ponajprije prema svom tadašnjem ‘matičnom’ bandu Landmarq, zbog čega ih je (nakratko) morao napustiti. Na njegovo su mjesto doveli Glynna Morgana, koji je izdržao samo za album »Psychedelicatessen« (1994.) i jednu turneju, nakon čega se Wilson na opće iznenađenje i oduševljenje pristaša (nakratko) 1997. opet vratio svojim starim drugarima. »Wounded Land« ujedno ostaje jedini album Threshold s izvornim bubnjarom Tonyjem Grinhamom.
Postava
Damian Wilson – vokal
Karl Groom – gitara, bas pedala, prateći vokal
Richard West – klavijature, orkestracija
Jon Jeary – bas gitara, akustična gitara, prateći vokal
Nick Midson – gitara
Tony Grinham – bubnjevi
Produkcija
Karl Groom
Popis skladbi
1. Consume To Live (8:11)
2. Days Of Dearth (5:26)
3. Sanity’s End (10:21)
4. Paradox (7:15)
5. Surface To Air (10:14)
6. Mother Earth (5:52)
7. Siege Of Baghdad (7:44)
8. Keep It With Mine (2:27)
