Lokacija: Zagreb / ŠRC Šalata / Hrvatska
Datum: srijeda, 03.07.2019
Whitesnake. Novi album, nova turneja. Legende svjetskog hard rocka, za koje smo prije više od deset godina mislili da su vjerojatno na oproštajnoj turneji, ili barem na jednoj od zadnjih, ne predaju se. Ne predaje se ni njihov ultimativni poglavar, karizmatični i neiscrpni David Coverdale, koji vozi mašineriju dalje. Bend je ovog svibnja izdao još jedan studijski album, novi studijski album naziva »Flesh & Blood« (RockLine recenziju pročitaj OVDJE), koji je opet vrlo dobar uradak i opravdava status velikog imena grupe na svjetskoj rock karti. Bend je u paket novih europskih koncerata ubacio i dolazak u Zagreb, gdje je najavio nastup na otvorenom prostoru ŠRC Šalata.
Za predgrupu u ovoj situaciji bolji izbor jednostavno nismo mogli poželjeti. Zagrepčani Animal Drive stupili su na pozornicu točno u osam navečer, dakle »po danu«, i u dobrih pola sata odsvirali izniman koncert. Grupa je stupila na pozornicu, kako je u jednom od obraćanja publici rekao vokalist Dino Jelušić, na temelju izričitog izbora odnosno poziva samog presvijetlog Coverdalea i njegovih Whitesnake. Grupa djeluje od 2017., no riječ je o kvintetu sastavljenom od nevjerojatno iskusnih glazbenika, kojima zapovijeda izniman vokal Dina Jelušića Bend je u veljači prošle godine izdao studijski prvijenac »Bite!«, a ove godine novi EP »Back to the Roots«. Da je riječ o grupi izuzetnog kova, potvrđuje sklopljen ugovor s izdavačkom kućom Frontiers Records, što je referenca koja izravno govori da se s ovom grupom nema što šaliti. Potentni mladi pastusi željni dokazivanja, koji kipte od viška testosterona i sve visokooktanske voltaže, trenutačno su se »razletjeli« po pozornici i dokazali da već vješto vladaju i većim koncertnim prostorima. Istina, svojim je talentom i briljantnom vokalnom egzekucijom, kao i inače cjelokupnom scenskom predstavom, pozornost privlačio izvrsni Jelušić, koji usput pjeva čak i kod Trans Siberian Orchestra, no valja istaknuti i odličan »gear« kojim se služi ostatak grupe. Gitarski rifovi doslovno su krckali kad je njihovo grmljavinsko odjekivanje strujalo kroz odlično ozvučenje (govorim za predgrupu odlično ozvučenje) te sami po sebi i po uzoru na veliki magnetizam privlačili rockerska srca k sebi. Navijeno zveckav bas u linijama, bjesnjenje za bubnjarskom utvrdom i Hammond zvuk, koji je jačao samu sočnost i prodornost snažnih i brzo pamtljivih motiva što grabe od prve. To je bend koji u sebi nosi nešto više od puke jahe po golom hard rock receptu. Nije im stran ni povremeni sinkopirani ritam (prijelaz u The Look, inače nevjerojatno maštovitu obradu Roxette originala), što upućuje na to da je ekipa i s tehničke strane izuzetno dobro potkovana, iako naravno iznad svega slijedi apostolat grabežljive glazbene prodornosti s hvatljivim refrenskim napjevima u središtu pozornosti. Adrenalinska brzina grupe! Kao da si stao na mravinjak crvenih mrava i razbjesnio ih! Ritual se morao zaključiti u pola sata. Bend je usput ubacio i obradu sastava Roxette, koju možete čuti na novom EP-u, odsvirao najbolje trenutke studijskog prvijenca te dodao i skladbu otpjevanu na hrvatskom jeziku. Druženje koje je trenutačno prošlo i, ruku na srce, autor ovog članka već je dulje vrijeme pokušavao uhvatiti Animal Drive na pozornicama, a u Zagrebu mu je to napokon uspjelo. U najboljem mogućem svjetlu.
Razvoj događaja tekao je doista po uzoru na ustaljene njemačke modele organizacije koncerata, gdje ne smije poći baš ništa po zlu. I nije išlo! Tako je show velikih Whitesnake započeo točno u najavljeno vrijeme, to jest u devet (navečer). Prvi su istrčali na pozornicu (oboje s desne strane) Tommy Aldridge za bubnjeve i Reb Beach na gitarsku poziciju, tek malo kasnije za njima, istodobno s Joelom Hoekstrom i Michaelom Devinom, koji su na pozornicu izašli s lijeve strane, u centar je stupio veliki David Coverdale! On je pri koračanju prema prednjem dijelu pozornice u znak oduševljenja teatralno razrogačio oči i rukom prekrio usta dok je promatrao nabijeni prostor zagrebačke Šalate. I tribine i sam parter bili su odlično posjećeni, najavljivalo se pravo blagdansko misno slavlje rockera i rockerica. Ovo je naš četvrti posjet Whitesnake u Hrvatskoj i na njihovim koncertima na tlu naše južne susjede oduvijek vrije kao u parnom kotlu, toliko temperamenta pokreće tamošnja publika i općenito sama nabijena prostorija.
Uvodni dio brzo je katapultirao publiku u delirij. Kako i ne bi? Uzastopni trojac udarnih katalizatora u izvedbi Bad Boys te Slide It In, kojima je slijedila općenito grabežljiva Love Ain’t No Stranger, odmah je postigao svoju svrhu: publika je počela jesti Davidu iz ruke. Whitesnake su sekstet, uz Coverdalea doista iskusna škvadra preostale petorke, svako ime u ekipi govori samo za sebe, a »Flesh & Blood« je prvi pravi studijski album i za Joela Hoekstru (ex Night Ranger), koji je prije gotovo četiri godine zamijenio prezaposlenog Douga Aldricha (The Dead Daisies,…). Sredinom srpnja 2016. Whitesnake su treći put nastupili u Ljubljani i koncertni repertoar od tadašnje turneje do aktualne nije bitno promijenjen. Zapravo je Coverdale zamijenio tek nekoliko tadašnjih točaka svježim autorskim skladbama albuma »Flesh & Blood«, a inače redoslijed pjesama na koncertnoj listi nije mijenjao.
Koncert grupe trajao je nešto manje od sat i pol. Coverdale je u svojim zrelim godinama na pozornici još uvijek pravi mali vragolan i neotesani klinac, koji se neprestano igra stalkom za mikrofon, baca ga visoko u zrak dok koketira s publikom. Bio je, jest i ostaje veliki šarmer. Ne može iz svoje kože. Ozbiljno razdjetinjena rockerska legenda. I to mu nevjerojatno pristaje. Unatoč tome što su njegove glasnice već davno pokazale svoju istrošenost, Coverdaleov scenski show, uz samu golemu karizmu glazbenika, onaj je faktor koji i dalje bitno pridonosi tome da svaki koncert grupe i u 2019. možemo označiti svojevrsnim hardrockerskim spektaklom. Također zahvaljujući Coverdaleovoj nesalomljivoj dugovječnosti, koja ne pokazuje znakove smirivanja. Čovjek i njegova ekipa jednostavno puni krvi uživaju. Opušteno i kipuće. Od prve do zadnje sekunde svakog koncerta.
U zvuku su povremeno samo klavijature Michelle Luppija bile malo »pritajene«, ali to nije ni čudno, jer gitare Hoekstre i Beacha grme preko svih granica dok grade glavninu otrovno rušilne zvučnosti »pomlađenih« Whitesnake, koji s Coverdaleom od 2003. i dalje doživljavaju renesansnu preobrazbu. Budući da Coverdale, kao stara i prekaljena lisica, dobro zna da je njegova vokalna sposobnost za njegove godine ograničena, srednji dio koncerata u pravilu je namijenjen duljim solo točkama, koje su isto tako svojevrsni atraktant, prema kojem se ne može pokazati nikakva ravnodušnost. Prvi su tako zagrijavali publiku, svaki sa svojim solo showom, Reb Beach, kojeg je Coverdale vrlo dovitljivo predstavio za ovaj koncert kao »Zag-Reb Beach«, a nakon njega Joel Hoekstra. Za finale su se postavili rame uz rame i izveli zajedničku završnu melodiju. Na pozornicu se vratio Coverdale, bend je odsvirao kraću, novu, podrugljivu i hvatljivu Shut Up & Kiss Me, a zatim je idućih deset minuta pripalo Tommyju Aldridgeu, poznatom bubnjaru, koji je preživio sve ere rocka i čiji je staž dulji od Coverdaleova. Aldridge, kao pravi bubnjarski unikat, naravno nije zaboravio isporučiti ulomak u kojem šamara golim rukama po bubnjarskoj utvrdi. Ostaje doslovno ludu i otrgnuta scenska životinja, koja se otme s okova čim joj daš prostor. Ludo bubnjanje. Ne treba previdjeti ulomke Luppija i Devina, koji savršeno pokrivaju više i najviše registre, vokalna ograničenja Davida Coverdalea, kad odlično rasterećuju legendarnog vokalista. Coverdaleova je četa naime sastavljena i od odličnih prateći vokalista, ne samo instrumentalista, koji, s izuzetkom Aldridgea, vrlo pažljivo, spretno i vješto harmoniziraju Coverdaleove vodeće vokalne linije.
Nakon bubnjarskog soliranja slijedila je Is This Love. Cijela se Šalata pretvorila u more mobilnih svjetiljki, cure su »pritisnule« u prve redove i vrućica je još porasla. Uz ovu pjesmu shvatiš zašto su Whitesnake doista veliki. Upravo u trenutku kad osjetiš takvu povratnu reakciju publike. Kad se svima otme, kad se srca odvežu, emocije otkopčaju, kad više nema nikakvih kočnica. Šalata se jednostavno pretvorila u bezgranično rajanje i kumulus samih pozitivnih vibracija i osjećaja. Trenutak dakle koji ti zapravo isplati cijeli koncertni posjet. Ta kemijska magija koju bend uspostavi s publikom. To je to. Glavno. Istodobno je bilo jasno da izvedba ove pjesme znači samo jedno. Koncert se primicao završnom dijelu, koji je malo produljila Give Me All Your Love, no kad je bend iscijedio i posljednje atome snage iz publike, kad se prihvatio orkanskog hita Here I Go Again, bilo je jasno da smo pri kraju koncerta.
Bez posebnog, bitnog dramatiziranja odlaska s pozornice, bend je u bisu naravno ponovno sačuvao jednu od najboljih skladbi nastalih i snimljenih u post Marsden-Moody eri djelovanja grupe. Željno iščekivanu Still Of The Night, koju vodi jedan od najmarkantnijih vodećih gitarskih rifova u povijesti rock’n’rolla. Upravo je u ovoj posljednjoj skladbi večeri bend postigao i to da se izlilo s neba. Cijelo su poslijepodne skupljali oblaci i na pljusak je mirisalo cijelo vrijeme tijekom koncerta. No publici to uopće nije smetalo. Zapravo je zahvalno hladilo uzavrele glave. Još završetak, teatralni završetak i bend se želi oprostiti od publike. Kažem želi. Hoekstra je već pokupio trzalice sa stalka da ih razbaca među publiku, Aldridge je već zamahnuo da baci bubnjarske palice, a onda je oboje odlučno zaustavio autoritativni Coverdale.
Dakle? Da. Zagrebački će koncert na ovoj »Flesh And Blood« turneji očito ponovno postati posebna priča. Bend je naime još jednom prihvatio instrumente. Samo za ovaj nastup. Očito je Coverdaleovo oduševljenje povratnom energijom publike i prostora bilo toliko veliko da je zapovjedio svojoj ekipi odsvirati Deep Purple klasik Burn. Dakle samo u Zagrebu. Na svim dosadašnjim koncertima ove turneje Whitesnake su naime svaki koncert zaključili sa Still of the Night (i na svom rodnom tlu Britanskog otočja). Ganuti Coverdale je na kraju zasipao publiku laskavim riječima zahvale i priznanja te nije zaboravio teatralno dodati i svoje: »Stay safe and well« (tijekom koncerta naravno nije izostao ni očekivani uvodni: »Here’s a song for ya!«).
Ukratko. Veliki se lisac sa svojom ekipom još jednom prefrigano izvukao iz svih zamki koje donosi nevidljivo brojanje godina, predstavom zadržao sav svoj kredibilitet, snagu i predanost rock’n’rollu te dokazao da ne postoji opcija koja bi ga natjerala da razmišlja o slučajnom glazbenom umirovljenju. Nezaboravan događaj dakle. Neka traje ova avantura. Još mnogo godina. To je najmanje što mogu napisati. Uz svo poštovanje prema velikom Davidu Coverdaleu, njegovoj ekipi oštro nabrušenih i istesanih glazbenih virtuoza, koju naravno prati vazdazelena vrijednost neprolazne glazbene izvrsnosti diskografske ostavštine Whitesnake!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
WHITESNAKE setlista:
snimljeni uvod: My Generation (The Who)
1. Bad Boys (uključen dio skladbe “Children of the Night”)
2. Slide It In
3. Love Ain’t No Stranger
4. Hey You (You Make Me Rock)
5. Slow an’ Easy
6. Ain’t No Love in the Heart of the City (orig. Bobby “Blue” Bland)
7. Trouble Is Your Middle Name
8. gitarski dvoboj
9. Shut Up & Kiss Me
10. bubnjarski solo
11. Is This Love
12. Give Me All Your Love
13. Here I Go Again
—bis—
14. Still of the Night
15. Burn (orig. Deep Purple)
snimljeni izlaz: We Wish You Well
