Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Lolita
Izdavač: ZARŠ Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 62:32
Ocjena: 4/5
Kažu da im je ovo 13. studijski album u ukupno 27 godina djelovanja (okreće se već 28. godina). Nije šija nego vrat. Dame i gospodo, uz sve poštovanje! Pred nama je novi studijski album slovenskog eksperimentalnog jazz sastava imenovanog Lolita. Za grupu je oduvijek vrijedila učinkovita glazbena provokacija začinjena osjetnom dozom eklektičnog sadržaja.
Za kormilom Lolite i danas stoje dva osnivačka i originalna člana, saksofonist Primož Simončič i basist Iztok Vidmar. Bend je u prvom dijelu karijere uglavnom djelovao kao trio, a posljednjih godina izrastao je u kvintet. U skladu s tim tijekom godina širila se i glazbena vizija grupe te se tako mijenjao i njezin glazbeni dosje. U skladu sa sazrijevanjem glazbenika. Razvoj je jedina konstanta za Lolitu. A novi album to potvrđuje. Novi Lolita naime u aranžmanima djeluju posve opušteno i rastresito, tako da je forma povremeno potpuno prepuštena spontanoj improvizaciji. Novi album često djeluje kao otisak trenutka u kojem se dogodila spontana inspiracija izvabljivanja i transformacije onoga što umjetnika vodi kroz glazbeni univerzum u oblik audio-zvučnog zapisa snimateljskih vrpci studija. Često se dogodi da bend u već izgrađenoj formi »raspadne se« i glazba postane krajnje fragmentirana i opuštena, a onda se dijelovi mnogostrukih informacija slobodoljubive izražajne »rasutosti« postupno spoje u cjelinu i opet dobiju opipljiv karakter konciznosti (naš logični princip poimanja, koji većinom koristimo pri prihvaćanju glazbe, to razumije kao izgrađenu formu glazbene fraze odnosno motiva).
Prava je zagonetka ove ploče ponajprije bila nova pjevačica Neža Trobec. Grupa je njezine vokalne talente iskoristila kao dodatni instrument. Za dodatno razgolićivanje, kontrastiranje i razigravanje, već u osnovi mekane zamisli slobodnih jazzističkih formi koje teže istraživanju neistraženih glazbenih dimenzija. Neža se tek rijetko drži klasične vokalne interpretacije (pjevanja s tekstom), inače je njezin pristup potpuna uporaba vokalnih karakteristika u funkciji instrumenta, pri čemu koristi najrazličitije trikove izvijanja svojih glasnica. Posve spontano i bez posebnog konciznog planiranja. U maniri slobodne improvizacije.
Album »Uantaunataunatanara« gotovo je novi slogovni, ali i zvučni pomak u karijeri grupe, koji bendu otvara put u otkrivanje novih glazbenih prostranstava i širenje glazbenog dosjea u korist još većeg bavljenja slobodnim formama jazza pa čak i avangardne glazbe. Album će svakom slušatelju predstavljati priličan tvrd orah, jer se uvlači pod kožu silno sporo. Istodobno je upravo ta njegova istraživačka slobodoljubivost i slogovna neopterećenost, koju je Lolita u novim vremenima učinkovito povezala s prošlošću svojeg stvaralaštva, jamstvo uspješne transformacije glazbenog dosjea na višu umjetničku razinu. Svakako i jamstvo da ćete glazbene informacije, bogate mamljivošću, koje album donosi, istraživati dulje vrijeme, a album će vas posljedično i bogato nagrađivati.
Postava
Primož Simončič – saksofon
Iztok Vidmar – bas gitara
Lado Jakša – saksofon, klavijature
Matjaž Sekne – violina
Uroš Srpčič – bubnjevi
Neža Trobec – vokal
Produkcija
Lolita
Popis skladbi
1. Duhci (12:12)
2. Dnevna… (06:25)
3. …soba (09:43)
4. Uantauantauantanara (09:45)
5. Luna (07:36)
6. Saxafonia (02:03)
7. Pikalapokkala 08:37
8. Recesijskaa (00:00)
9. Devetka (05:21)
