Inside The Vertigo
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: S.O.T.O.
Izdavač: Ear Music Records
Izdanje: 2015
Trajanje: 64:39
Ocjena: 4.5/5
Jeff Scott Soto cijenjen je vokalist koji je svojim djelovanjem kroz godine, osobito na hard rock sceni, ali i u AOR žanru i (šire gledano) melodičnom rocku, zasigurno ostavio trajan pečat. Čovjek koji je u karijeri pjevao, među ostalim, i u Journey, a inače se aktivno bavi solo karijerom te posthumnim nastavkom grupe Talisman, što danas utjelovljuju W.E.T., odlučio je izdati album osobne, ispovjedne naravi koji ipak ne spada posve u njegovu samostalnu diskografiju. Okupio je oko sebe raznoliku družinu vrhunskih glazbenika, a glazbenom projektu za ovaj album dao je naziv S.O.T.O. Jeff naime planira ovaj album kasnije predstavljati na koncertnim turnejama, pa mu je uz sebe potrebna ekipa koja funkcionira kao prava grupa.
Jeff se za taj potez odlučio zbog događaja koji su ušli u njegov život u posljednjih pet godina i ostavili poprilično dubokih brazda na njegovu srcu. Plod toga je val negativnih emocija, frustracija i prije svega gnjeva. Čovjek je odlučio te emocije izliti u poeziju i na kompozicije albuma »Inside the Vertigo«.
»Inside the Vertigo« definitivno je poseban album za Jeffa Scotta Sota. Nešto takvo još nije isprobao u svojoj inače bogatoj glazbenoj karijeri. No ako se na samostalnim studijskim albumima s jedne strane može igrati popularnim žanrovskim eksperimentiranjem njegov progresivnometalski kolega James LaBrie (Dream Theater), zašto to ne bi isprobao i Jeff.
Jeff je prije svega oko sebe okupio ekipu glazbenika koji su jaki u skladateljskim izazovima i znaju brzo donijeti zadani riff odnosno vodeću gitarsku frazu na koju se veže Sotov markantni vokal. »Inside the Vertigo« album je pun bijesa, ljutnje, razjarenosti. Soto na njemu bljuje vatru kao nikad dosad. Mračan je, crn album. Jeff je za njega donio odluku da se stilski odmakne od inače staroškolske melodične rock predvidljivosti. Tako je iz sebe izbacio album koji u produkciji zvuči iznimno moderno, groovy, na trenutke se ritmovi i fraze često progresivnometalski »slome«, a skladbe inače skreću čak prema sferama thrash metala pa i metalcorea, jer se u skladbu Wrath, recimo, prikradaju prijelazni »breakdowni«. Atmosfera je pisana na kožu mračnoj poeziji. No to još nije sve. Soto je u pojedine skladbe dodao čak i elemente industriala (Trance, The Fall), dakle našao je programirane petlje i time dodatno kontrastirao masivnu jezgru lavinastih gitarskih riffova koji grade glavninu zvučne slike u pratnji. Niz izvanrednih gitarista, predvođen imenima kao što su Mike Orlando iz Adrenaline Moba, zatim Joel Hoekstra (Jeffov suradnik iz Trans Siberian Orchestra, bivši Night Ranger i novi gitarist Whitesnakea) te Gus G (Firewind, Ozzy Osbourne), svojom tehničkom izbrušenošću stvara moćne gitarske vratolomije kojima u skladbe unosi izuzetnu tenziju i valovanje atmosfera, a one se vrtoglavo zavitlaju osobito u srednjim »mid eight« pasažama, gdje iz rukava sipaju ultrazvučne rafale superiornog soliranja. Nakon iznimno razjarenog uvodnog dijela kroz nemilosrdno sjeckanje skladbi Final Say, The Fall i Wrath, album se malo smiri uvodnim dijelom skladbe Break.
Soto otpjeva vokale i kroz distorzirane efekte, čime namjerno izobličuje svoju osnovnu boju (Narcistically Yours), što dodatno unosi mračnu atmosferičnu notu na album. U refrenima se svakako još uvijek ističe i pokazuje izvanredan prirođeni osjećaj za muzikalnost ovog izvrsnog pjevača, jer oni, zahvaljujući grabežljivoj zaraznosti, povlače na albume koje je inače stvorio ili sustvarao kroz karijeru (Talisman, W.E.T., solo karijera, Axel Rudi Pell, Soul Sirkus,…).
Album »Inside the Vertigo« donosi čak 12 skladbi koje se mogu pohvaliti izvanrednom izvedbom i aranžiranjem, a fokus umjetničkog usmjerenja cijelo je vrijeme jasan i opipljiv. Soto je postigao upravo ono što je htio. Stvorio je iznimno mračan, stilski moderno »poderan, pocijepan, polomljen« album koji je tvrd orah, jer uključuje šarolik podžanrovski metalski miks u kojem se rukuju progresivni metal, začeci thrash metala, čak i metalcorea i industriala te melodična zapopranost koju Soto na album prenosi iz svojih melodičnorockovskih i hardrockovskih korijena. Album mjestimice smiruje i izvanredna epska suita End of Days, koja se otvara kao balada puna melankolije, Soto joj pristupa u izvedbi dramskog teatra doslovno dirljivo, a zatim se skladba razvija uz udarnu metalsku ubrzanost, u nju se prikradaju i simfonijski elementi (klavijature), a krešendo je izvanredan refren koji ti u tren oka uđe pod kožu. Skladba je navodno inspirirana glazbom za film Terminator II i zbog pompe doista nosi dozu koketiranja s filmskom glazbom. Dodani su i dodatni vokali koji harmoniziraju Jeffovu osnovnu vokalnu liniju. Ako bi tražio skladbu koja je najbliža Sotovim melodičnorockovskim sadržajima, to bi bila ona smirena When I’m Older. To je prelijepa skladba s izvanrednim refrenom koja bi bez problema našla mjesto na nekom od Sotovih prethodnih melodičnorockovskih izdanja (solo ili s W.E.T.). Ukratko, s obzirom na izuzetnu brzinu nastanka ovog albuma, istodobno je bilo iznimno mnogo »peglanja« i temeljitog promišljanja o postavljanju pojedinih aranžmana u kompozicijama. A rezultat je fascinantan. »Inside the Vertigo« ni na tren ne dosađuje, a slušatelju ujedno predstavlja konkretan izazov u glazbenom osvajanju.
»Inside the Vertigo« donosi stilski odmak od diskografskog opusa ovog fascinantnog i cijenjenog pjevača, a Jeff je ovaj album naprosto trebao kako bi iz sebe izbacio sav bijes i negativne emocije. Okružen četom izvanrednih glazbenika ispunjava svoju novu misiju s perolakom lakoćom i dokazuje da je njegov vokal i u moderno nagroovanim i mračno razjarenim sferama metalskih žanrova iznimno prilagodljiv, prodoran i izražajno posve kompatibilan. »Inisde the Vertigo« stoga nije samo pokazatelj nove vokalne bravuroznosti Jeffa Scotta Sota, nego i prvorazredni dokaz izuzetnog smisla za komponiranje i realizaciju jasnih glazbenih usmjerenja. Rijetka vrlina u glazbenom svijetu koju svladavaju samo najveći i najbolji glazbeni talenti.
Postava
Jeff Scott Soto – vokal
Jorge Salan – gitara
BJ – klavijature, gitara,
David Z – bas gitara
Edu Cominato – bubnjevi
SURADNIČKI GLAZBENICI:
Mike Orlando – gitara
Joel Hoekstra – gitara
Gus G – gitara
Leo Mancini – gitara
Chris Feener – gitara
Gary Schutt – gitara
Hugo Mariutti – gitara
Connor Engstrom – gitara
Jason Biele – gitara
Tony Dickinson – bas gitara
Henrique Baboom – bas gitara
Chris McLernon – bas gitara
Juan Carlos Gibaja – bas gitara
Casey Grillo – bubnjevi
Edu Brenes – bubnjevi
Produkcija
Jeff Scott Soto
Popis skladbi
1. Final Say
2. The Fall
3. Wrath
4. Break
5. Narcissistically Yours
6. End of Days
7. Inside The Vertigo
8. When I’m Older
9. Trance
10. Jealousy
11. Karma’s Kiss
12. Fall To Pieces