Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Bowie, David
Izdavačka kuća: RCA Records
Izdanje: 1972
Trajanje: 38:37
Ocjena: 5/5
Godine 1972. kao grom iz vedra neba na glazbenoj se sceni pojavio singl »Starman«, koji je odjednom postao veliki hit, službeno otvorio glam rock eru i najavio dolazak androginog, biseksualnog svemirca Ziggyja Stardusta, koji je po zanimanju bio rock zvijezda u usponu s posebnom misijom na planetu Zemlji. Od svih alter ega legendarnog britanskog glazbenika Davida Bowieja, koji je sa svojom pratećom postavom Spiders From Mars, a u njoj su uz njega bili još gitarist Mick Ronson, basist Trevor Bolder i bubnjar Mick ‘Woody’ Woodmansey, konačno zakoračio u ‘prvu ligu’ najvećih glazbenih zvijezda 20. i 21. stoljeća, upravo je Ziggy Stardust bio najomiljeniji, iako je postojao manje od dvije godine. ‘Ziggy-manija’ odnosno ‘Bowie-manija’ 1972. opčinila je tadašnju mladež kao malo koji usporedivi glazbeni fenomen i istovremeno utjecala na neke kulturne smjernice.
Prije svog petog studijskog albuma, konceptualnog remek-djela »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars«, Bowie je bio ime u naglom usponu, koje unatoč brojnim odličnim glazbenim dosezima još uvijek nije dosegnulo zvjezdani status. Izniman prethodni album »Hunky Dory« (1971) nagovijestio je da se u bliskoj budućnosti sprema nešto doista veličanstveno, što će temeljito prodrmati tadašnju glazbenu scenu, no nitko nije očekivao da će Bowie s Ziggyjem postati globalni fenomen i da će cijela generacija tinejdžera imitirati njegov novi lik, koji je samoproglašene čuvare javnog morala šokirao svojom androginom pojavom, biseksualnim aluzijama, kontroverznim porukama i divlje crvenom glamrockerskom frizurom, koja je utjecala i na kasniju punk scenu. Svoje je dodala i Bowiejeva za ono vrijeme poprilično kontroverzna izjava o njegovoj seksualnoj orijentaciji, koja se kasnije pokazala namjernom provokacijom.
U glazbenom smislu Bowie je s Ziggyjem dovršio svoju mutaciju u glamrockerskog zvijezdu, dok je njegov oblik glam rocka sadržavao i brojne artrockerske te hardrockerske elemente s prijašnjih albuma, pri čemu je važnu ulogu odigrao ponajprije gitarski majstor Ronson, koji je uz specifične rifove odigrao važnu ulogu i u pisanju aranžmana, dok je kod izvrsne produkcije Davidu ponovno pomogao Ken Scott.
»Ziggy Stardust« sadržavao je doista zavidan broj skladbi koje su se upisale među Bowiejeve najomiljenije evergreene i koje je međusobno povezivao naizgled jednostavan, a zapravo prilično kompleksan, društvenokritični koncept o brzom usponu i padu glamuroznog rockerskog glazbenika s tuđeg planeta, koji je među Zemljane stigao da bi im putem glazbe prenio svoja filozofska uvjerenja o ljubavi i miru. Ziggyjeva se misija, nakon brzog uspona na krilima revolucionarne mladeži, izjalovila i dovela do njegova tragičnog kraja od ruku onih koji su ga najviše štovali. Inspiraciju za Ziggyja (a pogotovo za njegovo ime) Bowie je navodno djelomice dobio od britanskog pjevača Vincea Taylora te od frontmena The Stooges Iggyja Popa, s kojim je kasnije još nekoliko puta surađivao. Istodobno je Ziggy bio Bowiejev napola biografski lik, s tom važnom razlikom da se David, za razliku od Ziggyja, kojeg na kraju rastrgaju vlastiti fanovi i time počini ‘rock’n’rollovsko samoubojstvo’, uspio sretno izvući iz dekadentnog života novopečene rock zvijezde, iako je situacija (osobito sredinom sedamdesetih) već bila poprilično kritična.
Sporim tempom podmazan »Five Years«, koji je i danas jedan od najboljih otvarača nekog (kultnog) rockerskog albuma, ispovijest je o pet godina prije konačne destrukcije planeta Zemlje, kada revolucionarno raspoložena mladež za razliku od apatičnih ‘starkelja’ čeka dolazak svog mesije koji će spriječiti kataklizmu. Njega prepoznaju u androginom svemirskom glazbeniku Ziggyju, koji preko noći postaje njihov idol. Ritam stupnjuju dramatični klavirski aranžmani te Davidovo izuzetno proćućeno, kameleonsko pjevanje, koje svoj vrhunac doseže u buntovnički začinjenom refrenu. »Soul Love« je izuzetno ukusan glam rocker koji sadrži blage soul tendencije zahvaljujući zavodljivim vokalnim harmonijama i razigranim saksofonskim dionicama, dok udarni gitarski rif pobrine da napola fatalistička, napola glamurozna atmosfera dođe do još boljeg izražaja.
»Moonage Daydream«, koji sadrži sličnu nadrealističku poruku kao »Life On Mars?«, ubrzo je postao veliki hit i jedna od Bowiejevih najomiljenijih skladbi iz njegove glam rock ere. Nosivi rif u spoju s profinjenim klavirskim aranžmanom predstavlja svemirskog rock zvijezdu Ziggyja, koji je na Zemlju stigao pun samouvjerenosti, buntovništva i nastupaštva, što on prenosi na poprilično drzak način te svojim djelima potpuno izluđuje mladež, koja od njega očekuje da će nekako zaustaviti nadolazeću kataklizmu. Fenomenalan refren s višeglasjem dodatno produbljuje sveprisutnu eteričnu, tajanstvenu i istodobno futurističku atmosferu.
Veliki ljubitelj znanstvene fantastike, Nietzscheovih djela i glamura u svom se sjaju razotkriva na mega hitu »Starman«, Ziggyjevu poosobljenju, koje se naglo upisalo među besmrtne klasike Davidove karijere. Istodobno sadrži jedan od najpozitivističkijih refrena koje je ikad stvorio. Bowie je u jednom intervjuu spomenuo da Starman i Ziggy suprotno općem uvjerenju nisu isti lik, nego da je Ziggy, koji u ovom slučaju nije Nezemljanin, neka vrsta posrednika između svemirca Starmana i zemaljske mladeži. »It Ain’t Easy«, obrada američkog glazbenika Rona Daviesa, u kojoj se Ziggy već počinje prepuštati dekadenciji tipične rock zvijezde (seks, droga i rock’n’roll), sadrži jednostavan, ali izuzetno učinkovit, višeglasni refren te bluesom začinjen gitarski rif.
Na predivan klavirski aranžman položena romantično-epska ispovijest »Lady Stardust«, u kojoj je posredno predstavljena Ziggyjeva slaba točka koja ubrzava njegov pad i oproštaj – kobna žena, ujedno je nostalgična priča o vremenu kad je zvijezdin prateći bend još bio čvrst, kao da je David već bio svjestan da će njegovo druženje sa Spiders From Mars biti kratka vijeka. Ujedno bi ta skladba trebala biti posvećena Bowiejevu glam rock vršnjaku Marcu Bolanu. David na »Star«, koji sadrži ubrzan ritam, namjerno odabire poprilično arogantan, gotovo neprepoznatljiv i već skoro previše samouvjeren pjevački pristup, jer Ziggy u toj točki postaje sebičan i počinje se opirati svakoj pomisli da bi ga netko drugi slučajno zasjenio u ulozi najveće rock zvijezde svog vremena. Ziggyjev se ego ne smiruje ni na plesno orijentiranom »Hang On to Yourself«, zanimljivom križancu između glam rocka i protopunka s poprilično velikim utjecajem na kasniju punk scenu.
Naslovna skladba, u kojoj se miješaju elementi glam rocka i hard rocka, još je jedan nezaboravni klasik, koji nakon glavnog prijelaza resi Ronsonov specifični gitarski rif iz kojeg je na lukav način izveden nostalgični središnji motiv. »Suffragette City« sadrži rock’n’roll puls u maniri ‘postapokaliptičnog’ Little Richarda, za što je odgovoran nosivi klavirski rif. Navodno je Bowie tu skladbu nudio skupini Mott the Hoople, što su oni odbili, no kasnije su ipak snimili Davidov »All the Young Dudes«. Ziggyjeva dramatična priča završava melankoličnim »Rock’n’Roll Suicide«, kad nesuđenog spasitelja na pozornici rastrgaju vlastiti sljedbenici nakon što usred ludila ustanove da nije riječ o mesiji koji će ih spasiti od skore kataklizme. Tu je Bowie na izuzetno lukav način spojio elemente šansone i avangarde te time stvorio sjajan zaključak cijelog koncepta.
Konceptualni klasik »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars« nije bio samo ploča koja je definirala glam rock eru, nego i ključno djelo Bowiejeve karijere, koje je od njega stvorilo globalni fenomen zapanjujućih umjetničkih razmjera. »Ziggy Stardust« je, jednostavno rečeno, jedna od najboljih ploča u povijesti čovječanstva, koja je u vrijeme izlaska imala poseban kulturni utjecaj, dok je cijeli koncept bio podsmijeh cijeloj glazbenoj industriji i njezinu stvaranju instant zvijezda koje brzo zalaze. Davidov dugogodišnji san da na posve svojstven način postane rock zvijezda ostvaren je, iako uz visoku cijenu, jer se Bowie, slično kao Ziggy, morao suočiti sa svim posljedicama svog zvjezdanog statusa. Drugi problem, koji se počeo pojavljivati usred ‘Ziggy-manije’, bio je taj da je Bowie postao toliko usko isprepleten sa svojim alter egom i izvan pozornice da je postojala ozbiljna opasnost od shizofrenije. I to je bio jedan od razloga zbog kojih je Bowie tako brzo ‘umirovio’ Ziggyja i već sljedeći mjesec ga zamijenio drugim, nešto ‘prisebnijim’ i empatičnijim svemircem, koji je postao poznat pod imenom Aladdin Sane.
Ova je recenzija posvećena sjećanju na Davida Bowieja (1947-2016).
Postava
David Bowie – vokal, akustična gitara, saksofon, klavir, aranžmani
Mick Ronson – električna gitara, klavir, klavijature, prateći vokal
Trevor Bolder – bas gitara, truba
Mick Woodmansey – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Rick Wakeman – čembalo na “It Ain’t Easy”
Dana Gillespie – prateći vokal na “It Ain’t Easy”
Produkcija
David Bowie i Ken Scott
Popis skladbi
1. Five Years (4:43)
2. Soul Love (3:33)
3. Moonage Daydream (4:35)
4. Starman (4:02)
5. It Ain’t Easy (Ron Davies) (2:56)
6. Lady Stardust (3:20)
7. Star (2:47)
8. Hang On To Yourself (2:37)
9. Ziggy Stardust (3:05)
10. Suffragette City (3:19)
11. Rock ‘n’ Roll Suicide (2:57)
