Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Emerson, Lake & Palmer
Izdavač: Victory Music
Izdanje: 1992
Trajanje: 48:28
Ocjena: 2.5/5
Sve do službene potvrde ponovnog okupljanja legendarnog progresivnorockovskog trija Emerson, Lake & Palmer (ELP) činilo se da će oni zauvijek pripadati ‘starim dobrim vremenima’, kad je rock glazba bila još mlada, osvježavajuća i neopterećena diskografskom korupcijom. Prvi pokušaj ELP okupljanja nakon kraja sedamdesetih dogodio se već 1986., kad su klavijaturistički mag Keith Emerson i pjevačka/gitarska/basgitarska ikona Greg Lake umjesto tada zauzetog bubnjarskog velemajstora Carla Palmera na suradnju pozvali legendarnog Cozyja Powella. Njihov jedini studijski album bio je solidan, ali ništa posebno u usporedbi sa zlatnom ELP erom u prvoj polovici sedamdesetih. Zatim su sreću okušali Emerson i Palmer, dok je Lakea u projektu pod imenom 3 zamijenio Robert Berry. Jedini studijski album tog kratkog druženja naslova »To the Power of Three« (1988) bio je stilski bliži melodičnom rocku/AOR-u nego progresivnom rocku. Za razliku od »Emerson, Lake & Powell« (1986), koji je još i danas prilično cijenjen uradak, većina ELP sljedbenika danas ga je već praktički zaboravila.
Neki su zbog toga već posve otpisali mogućnost da će se ELP ikad više pojaviti u klasičnoj, originalnoj postavi. No, unatoč tome što je stvar izgledala loše, Emerson, Lake i Palmer 1991., kad je Palmer napustio supergrupu Asia, ipak su se ponovno okupili i prvi put nakon 1978. (od njihova raspada krajem sedamdesetih tad je prošlo točno dvanaest godina) prihvatili snimanja nove glazbe, pri čemu su se pokušavali što manje opterećivati svojom slavnom baštinom s početka sedamdesetih.
Rezultat novog druženja bio je album »Black Moon«, koji za razliku od onoga što je uslijedilo dvije godine poslije nije bio potpuna katastrofa, niti je bio usporediv sa ‘zlatnim vremenima’, nego je bio posve prosječan uradak i barem prihvatljiv za sve one koji od ELP okupljanja, nakon toliko godina otkako su zadnji put zajedno stvarali novu glazbu, nisu gajili pretjerano velika (i nerealna) očekivanja. Lakeov vokal s godinama je postao poprilično okrnjen, spušten u nižu poziciju i mračan, što se u idućim godinama nažalost samo još pojačalo, dok se ni Emerson pri kovanju pojedinih simfonijskih aranžmana i rijetkih improvizacija nije bogzna kako pretjerano potrudio i često se čini već previše ‘krotak’ u usporedbi s prošlim virtuoznim podvizima. Najviše fleksibilnosti na »Black Moon« pokazao je Palmer, koji je pri mlaćenju bubnjarske postavke bio barem na uobičajenoj, očekivanoj razini.
Pojedine skladbe s »Black Moon« bile su znatno ispod ELP standarda kakvi su vladali između 1970. i 1974. Tome naravno nije pomogla prilično hladna i sterilna produkcija. Naslovna i ujedno uvodna skladba, koja je neka vrsta kompromisnog hibrida između simfoproga i melodičnog rocka, razmjerno je solidan otvarač i možda čak jedini trenutak na albumu gdje se može čuti ravnopravan doprinos sva tri ELP veterana. Keithovi simfonijski aranžmani su, za razliku od većine albuma, zabavni i razigrani, dok je melodični refren posve prosječan. Stvari od tu nadalje ne idu na bolje, nego prije na gore. Priličan ‘uljez’ je veseljački »Paper Blood«, koji je zbog usnih harmonika, blues gitarskih fraza i ženskih pratećih vokala u refrenu bliži blues rocku i r’n’b-ju nego simfonijskom prog rocku. Sve skupa ne bi bilo tako loše da skladbu ne obilježava dosadan refren.
Akustično usmjerena ljubavna balada »Affairs of the Heart« napisana je u vrijeme Lakeove suradnje s klavijaturistom Geoffom Downesom (Asia, Yes) u njihovu neostvarenom projektu Ride the Tiger. Od Lakeovih balada napisanih nakon kraja ‘zlatne ere’ ovo je jedna od rijetkih koja zaslužuje pohvalu. »Romeo And Juliet« je sasvim zanimljiva Emersonova interpretacija klasičnog djela ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva, koja barem na tren prizove sjećanja na njegove nekoć inovativne i provokativne eksperimente s početka sedamdesetih kojima je ‘bocnuo u osinje gnijezdo’ puritanske elite pristaša klasične glazbe. Lakeova pacifistička balada »Farewell to Arms« sadrži lijep nosivi aranžman i središnju poruku, ali gitaristovo/basistovo pjevanje nije na očekivanoj emocionalnoj razini, pa je riječ o još jednom djelu koje se nakon slušanja razmjerno brzo zaboravi. »Changing States« je . prilično prosječan instrumental s Emersonovim eklektičnim, ali nezanimljivim varijacijama u glavnoj ulozi.
»Burning Bridges« napisao je američki filmski skladatelj i producent albuma »Black Moon« Mark Mancina i to mu se i osjeti, jer više nego na ELP skladbu podsjeća na podlogu nekog klišejskog hollywoodskog filma, u kojem glavni junak pobijedi sve negativce i zajedno s izabranicom odjaše prema sunčanom zapadu. Instrumental »Close to Home« je Emersonov klavirski interludij, koji bi zahvaljujući galantnom središnjem aranžmanu dobro ispao i uz eventualnu vokalnu pratnju. »Better Days«, jedan od boljih trenutaka, solidan je hibrid između simfoproga i udarno usmjerenog melodičnog rocka, koji se može pohvaliti učinkovitim refrenom i jednim od Gregovih boljih pjevačkih nastupa na »Black Moon«. Album se zaključuje Lakeovom ljubavnom baladom »Footprints in the Snow«, koja za sobom ne ostavlja bogzna kako impresivan dojam.
Legendarni trio je s »Black Moon«, koji je nažalost bio daleko od onoga što su ELP nekoć bili sposobni napraviti, iako je bio, ako ništa drugo, barem pristojan i slušljiv uradak, najavio da su se napokon, nakon gotovo dvanaest godina, vratili među žive. Kompromisa je na albumu već gotovo previše, ali dobro je bilo to što je supergrupa kao trio barem razmjerno ravnopravno surađivala, za razliku od ‘rascjepkane’ prakse s kraja sedamdesetih. Nažalost, njihov se dugo očekivani povratak već odmah nakon inače uspješne »Black Moon« turneje, a pogotovo s izlaskom sljedećeg studijskog albuma, katastrofalno lošeg »In The Hot Seat« (1994.), koji je konačno zapečatio njihovu sudbinu, pokazao promašenim i 1998. se neslavno okončao.
Postava
Keith Emerson – klavijature, klavir
Greg Lake – vokal, gitara, bas gitara, usna harmonika
Carl Palmer – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Mark Mancina, Ian Morrow i John Van Tongeren
Popis skladbi
1. Black Moon (6:59)
2. Paper Blood (4:29)
3. Affairs Of The Heart (3:47)
4. Romeo And Juliet {Prokofiev, arranged by Emerson} (3:43)
5. Farewell To Arms (5:10)
6. Changing States (6:03)
7. Burning Bridges {Mark Mancina} (4:45)
8. Close To Home (4:29)
9. Better Days (5:37)
10. Footprints In The Snow (3:52)
