Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Andy Timmons Band
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2016
Trajanje: 53:05
Ocjena: 4/5
Nakon što je poznati Simon Phillips (ex-Toto), jedan od najzanimljivijih, ako ne i najboljih, odnosno barem najusavršenijih svjetskih bubnjara, ponovno pokrenuo svoj projekt Protocol, Andy Timmons je posljedično opet postao čest gost svjetskih pozornica, i to ne samo onih na sjevernoameričkom kontinentu odakle potječe ovaj izvrsni gitarski as. Samo u tri godine Timmons je naime sa Protocolom nastupio u Sloveniji čak dvaput!
Čovjek je poznat po tome što je na početku glazbene karijere surađivao s uspješnim američkim hardrockerima Danger Danger, po svojoj slikovitoj samostalnoj diskografiji, a ovog gitarskog čarobnjaka rado su viđali na pozornici i drugi glazbenici, među kojima se ističu imena poput Olivije Newton John, Kipa Wingera (Winger), Paule Abdul, The Beach Boys, Paula Stanleyja (Kiss) i naravno niz vršnjaka iz svijeta šesterožičane biblije, kao što su: Steve Morse (Deep Purple), Mike Stern, Paul Gilbert (Mr. Big) i Eric Johnson.
Ovaj se put Andy nije potpisao pod album samo svojim imenom, nego mu je pridodao »produžetak« – band. Dakle, htio je izdati album koji će djelovati kompaktnije, na kojem će gradivni elementi zvučati uravnoteženije, odnosno u samim aranžmanima supostojati ravnopravnije. I na ovom albumu sudjeluju Andyjeva vjerna suputnika, koja gitarista prate na svim solo albumima, i to basist Mike Daane te bubnjar Mike Marine, dok je za polovicu skladbi novog albuma bubnjeve odsvirao i Rob Avsharian.
Ono što je zanimljivo kod najnovijeg uratka Andyja Timmonsa jest njegova nevjerojatna idejna razigranost i zapravo pečatno djelovanje vodećih motiva. Oni već na prvo uho djeluju silno zarazno, čak invazivno, i zato se brzo urežu u pamćenje. U ekspresiji su ti motivi čak toliko snažni da u nekim skladbama klasičnih gitarskih solaža, kakve bismo inače obvezno očekivali kod takvog »gitarskog Konana« kakav je Andy Timmons, uopće nema (Winterland, Sanctuary). I više od toga. U tim točkama uopće nisu potrebne pa ih stoga i ne treba žaliti. To je osjetio sam Andy i zato presudio da svih skladbi ipak neće posuti solažama. Kao i uvijek, i ovaj je put Timmons sve karte svoje umjetničke ekspresije stavio na lov za velikom glazbenom vrijednošću!
Ovaj put Andy Timmons strogo slijedi svoje osjećaje. Kako bi raspoloženje koje gitarist svojom gitarskom igrom želi stvoriti postiglo željeni učinak, slijedi vodeće motive. Skladbe održavaju vezu strofa – refren, a u mid-eight dionicama Timmons umjesto solaža (u tipičnom značenju te riječi) često preoblikuje vodeći motiv kar serijom akorda, koji si dopuštaju naravno svakojake improvizacijske odmake, no pritom kompaktna formatiranost skladbi ni za tren nije žrtvovana. Zapravo je to, površno rečeno, neka vrsta »sološkog sviranja akordima«, čime se u svojoj karijeri znatno služio npr. Alex Lifeson (Rush) i za Timmonsa zapravo više nije nikakva novost. Dakle, umjesto klasične solaže koju bismo očekivali, na njezinu je mjestu harmonijski ornament sastavljen od niza akorda ili jednostavne jednoglasne linije koja održava visoku muzikalnost. Naravno, ima i skladbi dozirenih akrobacijama iz poznatih zapisa Timmonsove šesterožične teorije. Takva je naslovna skladba, koja je ujedno i nosiva skladba albuma jer je najraznovrsnija među svima, ili pri kraju albuma skladba Welcome Home.
Iako je gitarski rock na ovom albumu vezan pretežno uz žanrovsko polje melodičnog hard rocka, osobito mekši i sofisticiraniji dijelovi nagovještavaju da je Andy Timmons ujedno i majstor jazzističkih vrlina (npr. završna On Your Way Sweet Soul), a zna zakucati i na vrata melankolije, kroz izuzetno zanimljivo preplitanje neoklasičnih i bluesovskih elemenata u izuzetno profinjenoj i osjećajnoj The Next Voice You Hear. Dakle, Timmons je u serviranju nota vrlo racionalan i s godinama se »smiruje«. Slijedi aksiom manje je više, pri čemu uživa istražujući odjek pojedinih tonova. Note spretno i sažeto raspoređuje i svaku od njih svira izuzetno profinjenom mekoćom, odnosno filigranskom otmjenošću. Zato je album »The Theme From A Perfect World« album koji je iznimno slušljiv. Pogotovo uz činjenicu da govorimo o instrumentalnom albumu. Sve je apsolutno podređeno melodiji i evokaciji emotivnih stanja kojima Andy Timmons na ovom albumu bez većih zapreka cijelo vrijeme spretno nagovara slušatelja i vodi ga kroz sadržaj ovog izuzetno kvalitetnog albuma, kojim je Timmons, kao glazbeni umjetnik, definitivno položio svoj ispit zrelosti.
Andy Timmons Band – Winterland:
Postava
Andy Timmons – gitara
Mike Daane – bas gitara
Mike Marine – bubnjevi
Rob Avsharian – bubnjevi
Produkcija
Andy Timmons
Popis skladbi
01. Ascension
02. Winterland
03. Theme From A Perfect World
04. Sanctuary
05. The Next Voice You Hear
06. Lift Us Up (Something Wicked This Way Comes)
07. That Day Came
08. Firenze
09. Welcome Home
10. On Your Way Sweet Soul
