Valkyrie
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Glass Hammer
Izdavač: Arion
Izlazak: 2016
Trajanje: 65:18
Ocjena: 4.5/5
Američki progrockovski revitalisti Glass Hammer jedan su od rijetkih sastava koji i unatoč hiperprodukciji, jer gotovo svake godine izdaju novi studijski album, i dalje iznenađuju kvalitetnim ostvarenjima. Iako su na sceni već od 1992. i u tom su vremenu izdali čak šesnaest studijskih albuma, osim pjevačice Michelle Young u tako dugom razdoblju nisu zamijenili nijednog drugog člana benda, što je svakako vrlo pohvalno i danas već prava rijetkost. Sve je to nadasve iznenađujuće, kao i činjenica da dolaze iz Tennesseeja, koji je, slično kao Kansas, jedno od posljednjih mjesta u SAD-u na kojem bi čovjek očekivao vrhunsku progrockovsku kreativnost ali samo za one koji s Glass Hammer do sada još nisu ‘imali posla’. Nakon prethodnog albuma, »The Breaking of the World« (2015), Glass Hammer se s »Valkyrie« ponovno vraćaju s novim, vrlo zanimljivim ostvarenjem koje će najviše razveseliti sve one koji se kunu u simfonijski progresivni rock s kristalno čistom produkcijom, veličanstvenim simfonijskim aranžmanima, vrhunskom tehničkom izvedbom te ravno pravim osvrtanjem u prošlost.
Dugogodišnji pjevači, Jon Davison (Yes) i Carl Graves, na neodređeno su vrijeme ‘zamrznuli’ svoje Glass Hammer ‘članske iskaznice’, jer na »Valkyrie« nema njihovih pjevačkih doprinosa, dok je glavni vokal preuzela Susie Bogdanowicz, koja od 2013. opet aktivno sudjeluje kao glavni ženski glas. »Valkyrie« je tako opet više ‘žensko’ obojen album, barem što se tiče glavnog vokala, i na svoj je način ta promjena bila prilično dobrodošla, pogotovo s obzirom na konceptualnu prirodu ovog izdanja. Koncept je inače tipično ‘američki’, jer govori o umornom vojniku koji se nakon dugo vremena, nakon preživjelih ratnih strahota, vraća kući, gdje ga već nestrpljivo čeka njegova zaručnica. Ona se potom mora poprilično potruditi da ponovno zadobije naklonost svog zaručnika, otuđenog od ratnih trauma. Naravno, onda slijedi tipični ‘američki’ sretni kraj, kad treba izvaditi maramice za oči.
No, ako je koncept »Valkyrie« već negdje na razini hollywoodske B-produkcije, glazbena slika albuma ipak ispada puno zanimljivije i za ono što bi većina očekivala od Glass Hammer gotovo osvježavajuće. »Valkyrie« je naime, unatoč pretežno simfonijskoj prirodi sa zamjetnim ‘staroškolskim’ utjecajima Yes, ELP, Genesis i Renaissance, poprilično eklektično usmjereno ostvarenje. Među ostalim odlikuje se brojnim zanimljivim preokretima, domišljatim vremenskim prijelazima i raznolikim stilskim ‘začinima’ s područja jazz fusiona, heavy rocka, elektronske glazbe i popa, tako da na njemu nema nikakvih dužih dosadnih trenutaka. Možda atmosfera na trenutke postane pretjerano sentimentalna, ali na takav način barem uvjerljivije ispadaju slike iz prethodno spomenutog koncepta.
Nekoliko vokalnih doprinosa dala su i oba originalna člana, multiinstrumentalisti Fred Schendel (uglavnom se kune u klavijature) i Steve Babb (uglavnom se kune u bas gitaru), koji se prvi put ‘iskazuju’ već na uvodnoj »The Fields We Know«, ali oba su prilično prosječni pjevači, čega su i sasvim svjesni, pa u pravo vrijeme prepuštaju glavni mikrofon prijateljici Susie. Ona prvi put zablista na skladbi »Golden Days«, koja je gotovo prototip karakteristične Glass Hammer kompozicije sa zavodljivim simfonijskim aranžmanima, inteligentnim gitarskim varijacijama i bogatim vokalnim harmonijama, dok među manje tipične kompozicije zasigurno spada elektronski obojeni instrumental »Nexus Girl«.
Preostala dva člana benda, to jest gitarski virtuoz Kamran Alan Shikoh i bubnjar Aaron Raustlon, brinu se prije svega za to da je većina stvari na albumu odsvirana ‘s jajima’, što se najbolje pokazuje na ambicioznom, 14-minutnom epu »No Man’s Land« s brojnim instrumentalnim interludijima i golemom količinom prostora za žestoke solaže. Unatoč poprilično velikoj ritmičkoj kompleksnosti album nipošto nije zahtjevan za slušanje, jer ga odlikuju predivni, melodično usmjereni aranžmani i lijepe vokalne harmonije. Glass Hammer su uglavnom stvarno veliki pozitivci, ali na »Valkyrie« ima i puno mračnih i melankoličnih trenutaka, kao što je recimo devetominutni ep »Dead And Gone«. On se doduše otvara kao poprilično suzna balada, ali s vremenom postaje puno eklektičnije obojen brojnim zanimljivim instrumentalnim prijelazima koji će oduševiti i zahtjevnije simfoprog sladokusce.
Glass Hammer su s »Valkyrie«, iznimno ugodnim konceptualnim ostvarenjem, ponovno lijepo pokazali kako bi trebao zvučati suvremeni simfonijski progresivni rock. Može se reći da je riječ o jednom od njihovih nadahnutijih ostvarenja u posljednjih nekoliko godina, iako na njemu nema Davisona i/ili Gravesa, koji su bili poprilično zaslužni za to da je jednoj od boljih američkih progrockovskih skupina s godinama poprilično porasla popularnost među ljubiteljima eksperimentalne glazbe. Glavna ‘zvijezda’ »Valkyrie« je bez sumnje Susie, koja svojim pjevanjem albumu unosi onu pravu dušu koju oba šefa benda, Schendel i Babb, sa svojim vokalno okrnjenim sposobnostima inače ne bi uspjela osigurati. »Valykrie« će vjerojatno najviše odgovarati svima onima koji se kod produkcije kunu u kristalno čist zvuk te one koje novopreporođeni Renaissance sa svojim novim stvorenjima nisu posve uvjerili ili su prema njima imali malo prevelika očekivanja.
Postava
Susie Bogdanowicz – glavni vokal
Alan Shikoh – gitara, električni sitar
Steve Babb – bas gitara, klavijature, glavni vokal
Fred Schendel – klavijature, gitara, glavni vokal
Aaron Raulston – bubnjevi
Produkcija
Fred Schendel i Steve Babb
Popis skladbi
1. The Fields We Know (7:37)
2. Golden Days (6:20)
3. No Man’s Land (14:20)
4. Nexus Girl (2:58)
5. Valkyrie (5:55)
6. Fog Of War (8:24)
7. Dead And Gone (9:56)
8. Eucatastrophe (3:31)
9. Rapturo (6:13)