Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ayreon
Izdavač: Music Theories Recordings
Izdanje: 28.04.2017
Trajanje: 88:33
Ocjena: 4/5
Nizozemski multiinstrumentalist i skladatelj Arjen Anthony Lucassen, koji od 1995. oduševljava svojim progmetalskim/progrockovskim sastavom Ayreon, vratio se s novom rock operom naslova »The Source«. U skladu s dugogodišnjom Ayreon tradicijom riječ je o konceptualnom projektu kojim se Lucassen ponovno vraća na njemu drago područje znanstvene fantastike, jer je »The Source« predpriča albuma »01011001« (2008) i ujedno čini prvi dio ambicioznog konceptualnog serijala. I ovaj je put Arjenu u pomoć priskočila plejada gostujućih glazbenika sa svih strana. Za razliku od prethodnog albuma »The Theory of Everything« (2013), na kojem se našao lijep broj progresivnorockovskih legendi, Arjenovi gosti na »The Source« većinom dolaze iz svijeta progresivnog metala i power metala. S većinom njih već je surađivao u prošlosti, čime je prekinuo nenapisano Ayreon pravilo da za svaki sljedeći album pozove nove goste.
Tako su se na »The Source« za mikrofonom ponovno našli neki ‘stari znanci’ poput Jamesa LaBriea (Dream Theater), Simone Simons (Epica), Tobiasa Sammeta (Edguy, Avantasia), Hansija Kürscha (Blind Guardian), Russella Allena (Symphony X), Floor Jansen (Nightwish) i Tommyja Kareviika (Kamelot, Seventh Wonder), dok je među novim pjevačkim gostima metalskoj publici još najpoznatiji Tommy Rogers (Between the Buried and Me). Potonji je svojim ekstremnometalskim ‘grlenjem’ u zdravoj mjeri unio nešto dobrodošle kontrastnosti među elitu vrhunskih vokalista s ‘čistim’ pjevačkim pristupima. Svaki pjevač, po ustaljenoj Ayreon tradiciji, igra određenu ulogu iz koncepta »The Source« i pritom su većinom prilično uvjerljivi.
Interakcija i kontrast između muških i ženskih vokala na različitim razinama ponovno oduševljavaju, a posebno do izražaja dolaze operetne odlike obiju pjevačica, to jest Simons i Jansen, dok muški pjevači, koji ovaj put dolaze uglavnom iz progresivnog metala i power metala, većinom dobro odrađuju svoje uloge. Arjen dobro zna na kojim mjestima mora upotrijebiti određenog pjevača kroz kojeg uspješno pripovijeda priču »The Source«. Više je novih lica ovaj put među gostujućim instrumentalistima, gdje se ističu kultni klavijaturist Mark Kelly (Marillion) te oba gitarska virtuoza Paul Gilbert (Mr. Big, Racer X) i Guthrie Govan (The Aristocrats, ex-Asia). Sva trojica su na odabranim skladbama doprinijela po jednom solažom na svojim instrumentima, dok je za bubnjeve ponovno pobrinuo Ed Warby. Potonji s Arjenom, koji je ponovno odsvirao većinu instrumenata na »The Source«, surađuje od 1998. godine.
»The Source« je nešto tvrđi, više progmetalski i više gitarski usmjeren uradak u usporedbi s prethodnikom »The Theory of Everything«, koji je bio bliži progresivnom rocku, a inače je u svakom pogledu riječ o tipičnom Ayreon albumu, s time da je nekoć oduševljavajući, uzbudljivi recept s godinama postao pomalo previše predvidljiv, pa će Arjen u bliskoj budućnosti morati barem par stvari u komponiranju i aranžiranju prozračiti i možda dodati još poneki eklektični utjecaj iz drugih žanrova. No, srećom, gudačkih aranžmana i flaute još uvijek ima dovoljno, iako su podređeni gitarama. Dobrih kompozicija na albumu je inače u izobilju, u to nema sumnje, što dokazuje već dramatični uvodni ep »The Day the World Breaks Down«, koji će sigurno oduševiti dugogodišnje sljedbenike. Među bolje trenutke albuma »The Source« spadaju već spomenuti uvodni ep, »Sea of Machines«, koji zbog zanimljive uporabe gudačkih aranžmana pomalo podsjeća na klasične Kansas, energični prog rock/metal hibrid »Star of Sirrah«, keltska balada »All That Was« s obiju pjevačica na glavnim vokalima, pompozni »Aquatic Race«, eterični »The Source Will Flow« te melodičnorockovski »Journey to Forever«, iako je vrlo teško izdvojiti pojedine svijetle trenutke, jer je riječ o kvalitetnom i iznimno uravnoteženom dvostrukom albumu koji unatoč opsežnosti ne sadrži napornih i suvišnih petlji.
»The Source« koncept prilično je kompleksan i podijeljen u četiri cjeline (kronike), no obilato crpi iz brojnih poznatih znanstvenofantastičnih romana odnosno filmova, pa nema govora o nekoj pretjeranoj dubini, a istodobno se na pojedinim mjestima nadovezuje na prošle Ayreon koncepte poput »Into the Electric Castle« (1998), jer je u jednom od tekstova ponovno spomenut tajanstveni dvorac. Priča o propasti tehnološki visoko razvijene, ljudima slične rase, koja se, nakon što apokalipsa postane neizbježna činjenica, otputi u potragu za novim planetom pogodnim za naseljavanje, s time da se novim prilikama umjetno prilagodi uz pomoć strojeva i napredne tehnologije, ispričana je u raznim oblicima već nebrojeno puta. Propast Atlantide u svojim su konceptima sredinom sedamdesetih odnosno osamdesetih obrađivali već Eloy i Pallas.
»The Source« je tipična Ayreon rock opera po provjerenom, dobro uhodanom ‘svemirskom’ receptu u rukama Arjena i njegovih prestižnih glazbenih gostiju, koja će zasigurno svidjeti svim dugogodišnjim sljedbenicima, iako ne sadrži ništa pretjerano osvježavajuće u usporedbi s onim što smo od njih mogli čuti u proteklih dvadeset godina. Možda Arjenova ideja da ponovno upotrijebi gotovo isključivo provjerene pjevačke goste ipak nije bila toliko mudra koliko se činilo, jer određene kompozicije već malo previše podsjećaju na neke prošle ideje, što je s jedne strane razumljivo, jer je riječ o konceptualnoj predpriči albuma »01011001«, no nedostaje onaj faktor uzbuđenja, nepredvidljivosti, koji je iz nekih prošlih albuma, predvođenih albumom »Into the Electric Castle« te oba dijela sage »Universal Migrator« (2000), napravio nezaboravna remek-djela. Unatoč tome slušatelja uspijeva povesti na ambijentalnu znanstvenofantastičnu odiseju, a to je ona glavna odlika svih dosadašnjih Ayreon studijskih projekata. »The Source« izvorno je bio zamišljen kao Arjenov solo album, no prema njegovim riječima tijekom stvaranja počeo mu je zvučati previše ‘tvrdo’, pa se igrao idejom da ga objavi pod imenom svojeg sporednog projekta Star One, nakon čega je odlučio da je došlo vrijeme za novi Ayreon uradak.
Postava
Arjen Anthony Lucassen – električna i akustična gitara, bas gitara, mandolina, klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Ed Warby – bubnjevi
Joost van den Broek (ex-After Forever) – veliki i električni klavir
Ben Mathot – violina
Maaike Peterse (Kingfisher Sky) – violončelo
Jeroen Goossens (ex-Pater Moeskroen) – puhački instrumenti
Paul Gilbert (Mr. Big, Racer X) – gitarska solaža
Guthrie Govan (The Aristocrats, ex-Asia) – gitarska solaža
Marcel Coenen (Sun Caged) – gitarska solaža
Mark Kelly (Marillion) – sintisajzerska solaža
James LaBrie (Dream Theater) – vokal kao Povjesničar
Tommy Karevik (Kamelot, Seventh Wonder) – vokal kao Vođa oporbe
Tommy Rogers (Between the Buried and Me) – vokal kao Kemičar
Simone Simons (Epica) – vokal kao Pregovaračica
Nils K. Rue (Pagan’s Mind) – vokal kao Prorok
Tobias Sammet (Edguy, Avantasia) – vokal kao Kapetan
Hansi Kürsch (Blind Guardian) – vokal kao Astronom
Mike Mills (Toehider) – vokal kao TH-1
Russell Allen (Symphony X) – vokal kao Predsjednik
Michael Eriksen (Circus Maximus) – vokal kao Diplomat
Floor Jansen (Nightwish) – vokal kao Biologinja
Zaher Zorgati (Myrath) – vokal kao Propovjednik
Produkcija
Arjen Anthony Lucassen
Popis skladbi
CD1 (44:07)
Chronicle 1: The Frame
1. The Day That The World Breaks Down (12:32)
2. Sea Of Machines (5:08)
3. Everybody Dies (4:42)
Chronicle 2: The Aligning Of The Ten
4. Star Of Sirrah (7:03)
5. All That Was (3:36)
6. Run! Apocalypse! Run! (4:52)
7. Condemned To Live (6:14)
CD2 (44:26)
Chronicle 3: The Transmigration
1. Aquatic Race (6:46)
2. The Dream Dissolves (6:11)
3. Deathcry Of A Race (4:43)
4. Into The Ocean (4:53)
Chronicle 4: The Rebirth
5. Bay Of Dreams (4:24)
6. Planet Y Is Alive! (6:02)
7. The Source Will Flow” (4:13)
8. Journey To Forever (3:19)
9. The Human Compulsion (2:15)
10. March Of The Machines (1:40)
