Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Big Big Train
Izdavačka kuća: English Electric
Izlazak: 2017
Trajanje: 67:52
Ocjena: 5/5
Engleski progrock velikani Big Big Train vratili su se s »Grimspound«, svojim desetim studijskim albumom, koji je ujedno glazbeni, konceptualni i ambijentalni nastavak njihova prethodnog dosega »Folklore« (2016). »Grimspound« je zapravo rezultat slučaja, jer je međunarodni oktet Big Big Train prvotno namjeravao snimiti EP naslovljen »Skylon« na kojem bi se našao dodatno ‘obrađen’, prethodno neobjavljen materijal iz razdoblja snimanja »Folklore«. Tijekom osmišljavanja EP-ja iznenada su shvatili da se novog glazbenog materijala nakupilo više nego dovoljno za posve novi studijski album i tako se rodio »Grimspound«, koji je u svakom pogledu potpuni nastavak remek-djela »Folklore«, a ono je bilo jedan od najboljih progrockovskih albuma u 2016. Teško je u to povjerovati, ali Big Big Train uspjelo je snimiti još jedno remek-djelo koje izvrsno nastavlja i nadopunjuje »Folklore« opsežnim oslanjanjem na englesku folklornu baštinu u tekstovima, dok je u glazbenom smislu, uz ‘tradicionalni’, eklektični simfonijski prog rock i jazz rock fusion, još više raznovrsnih folk elemenata nego ikad prije. Zvučni kolaž Big Big Train karakteristično je engleski i pomalo podsjeća na zvučnu sliku nekih predstavnika tzv. canterburyjske scene, ali naravno sa suvremenim produkcijskim dodirom.
Oktet, sastavljen od samih izvanrednih glazbenika, kojim zapovijedaju osnivači, gitarist/klavijaturist Andy Poole i basist/klavijaturist Greg Spawton, ponovno je nadmašio samoga sebe i stvorio album koji će svim progrockovskim romantičarima biti poseban užitak i još će mu se često vraćati. Naglasak je opet na predivnim gudačkim aranžmanima koji stvaraju pastoralni ambijent, dok su gitarski umjetnički radovi nekadašnjeg XTC-ova gitarista Davea Gregoryja, kojemu povremeno pomaže Poole, i švedskog ‘multipraktika’ Rikarda Sjöbloma iz nedavno raspadnutih Beardfish, pravi balzam za ljubitelje svestranih gitarskih virtuoza. Otkako se za bubnjevima u Big Big Train nalazi nekadašnji bubnjar i pjevač Spock’s Beard Nick D’Virgilio, koji i ovaj put oduševljava svojim vratolomijama, praktički su nezaustavljivi. Poseban faktor je i vokal Davida Longdona, koji se tijekom godina potvrdio kao jedan od najboljih pjevača u suvremenom progrocku i Big Big Train glazbi daje iznimno osjećajnu mješavinu dubine, zrelosti i romantičnosti. Usto više uopće nije potrebno naglašavati da, osim Langdona, koji se brine i za flautu, gotovo svi članovi benda uz izvanredne instrumentalne vrline posjeduju i nezanemariv pjevački talent, osobito D’Virgilio i Sjöblom.
Gotovo trinaestominutni uvodni ep »Brave Captain« nabijen je dramatičnim melotronskim teksturama i moćnim gudačkim aranžmanima, dok bend među brojnim vremenskim prijelazima spretno upliće raznovrsne elemente simfonijskog proga, folka i jazz fusiona, pritom ni na sekundu ne žrtvujući njihovu melodičnu strukturu, poduprtu Longdonovim briljantnim vokalnim nastupom. Snažnoj uvodnoj skladbi slijedi ništa manje oduševljavajući i složeni instrumental »On the Racing Line«, prožet tajanstvenim i nostalgičnim ugođajem u kojem se pred očima uz eterične zvukove gudača lako ocrtavaju engleske zimzelene ravnice i ostaci nekoć moćnih dvoraca. Kroz složene ritmičke meandre provedene iskričave gitarske pasaže pak osiguravaju onu progrockovsku lucidnost, tzv. faktor iznenađenja, koji od dobre kompozicije čini remek-djelo.
Desetminutni ep »Experimental Gentlemen«, koji se otvara dramatičnim zvukom melotrona, klavira i gitare, još je jedan specijalitet za sve prog sladokusce, dok Longdonov vokalni pristup, ovaj put obilno poduprt izvrsnim vokalnim harmonijama, u skladbu unosi viktorijanski dašak. U završnom, izuzetno lijepom instrumentalnom dijelu skladba gotovo posve mijenja narav. Akustično usmjereni »Meadowland« sadrži elemente irske folklorne glazbe, dok njegovu melodičnu narav na krilima akustične gitare i klavira izdašno nadograđuje još jedan Longdonov izvrstan pjevački nastup. Naslovna skladba, koja sadrži fantastične instrumentalne dionice u kojima se stalno nešto događa, dok među članovima okteta cijelo vrijeme vlada izvanredna harmonija, prožeta je neopisivo nostalgičnim ambijentom zahvaljujući melankoličnim gudačkim aranžmanima u režiji violinistice Rachel Hall (ex-Stackridge), koja se kao glavna pjevačica iskazala na završnoj skladbi »As the Crow Flies«. Potonja album zaključuje na visokoj razini nakon što po relativno jednostavnom početku nastavlja dobivati na ritmičkoj i aranžerskoj složenosti te dramatičnosti, dok vrhunac predstavlja izmjena glavnog vokala između Longdona i Hall.
Posebna gošća na folkrockovski usmjerenoj baladi »The Ivy Gate« je pjevačica Judy Dyble, koju ljubitelji folk rocka poznaju kao osnivačicu legendarnih Fairport Convention, dok je manje poznato da je kratko vrijeme, zajedno sa svojim tadašnjim dečkom, multiinstrumentalistom Ianom McDonaldom, bila članica sastava Giles, Giles & Fripp neposredno prije nego što su se preimenovali u King Crimson. Njezini snimci s Giles, Giles & Fripp izašli su 2001. na kompilaciji »The Brondesbury Tapes«. Nakon kratke avanture s psihodeličnim folkrockerima Trader Horne 1970. dugo se povukla iz glazbenog svijeta, nakon čega je početkom ovog stoljeća započela solo karijeru. Pjevačka interakcija i izmjena između Longdona i Dyble izvanredna je, dok ih u pozadini prate keltski usmjereni aranžmani, a da o izvanrednom solu na mini moogu i ne govorimo.
Složeno simfoprog/folkprog remek-djelo »A Mead Hall in the Winter«, jedan od tri epa na albumu, pak je jedno od najzanimljivijih ostvarenja u dosadašnjem opusu Big Big Train, jer su na njemu u manjoj mjeri eksperimentirali i s elementima novog vala, dok je noseći riff osobito zanimljiv. Interakcija među sva tri gitarista fantastična je, dok se Davidovo pjevanje ne može dovoljno pohvaliti. Usto se povremeno dobro čuju Sjöblomovi skladateljski utjecaji i nešto skandinavskog pristupa progu koji je sa sobom donio iz Beardfish.
»Grimspound« je u svakom pogledu ravnopravan nasljednik prethodnog remek-djela »Folklore« i album o kojem će ‘proglubitelji’ u 2017. još dugo raspravljati. Na svakoj se skladbi osjeti da su glazbenici u nju uložili srce i dušu svom raspoloživom snagom, a upravo to se kod suvremenih progresivaca obično često propušta. Unatoč određenoj aranžerskoj i konceptualnoj srodnosti između »Grimspound« i »Folklore«, oba su albuma u međusobnoj usporedbi pojedinih kompozicija dovoljno različita da se ne može govoriti o kopiranju provjerenog recepta, kako se to previše puta događa nekim Big Big Train glazbenim vršnjacima. Pozorno će uho doduše tu i tamo čuti određene utjecaje nekih prog velikana, ponajprije Genesis, za što je najzaslužnija Longdonova boja glasa koja pomalo podsjeća na Petera Gabriela, no Big Big Train su tijekom godina uspjeli razviti posve prepoznatljiv stil i to je jedan od glavnih razloga zašto su danas jedna od najomiljenijih i najcjenjenijih suvremenih progrockovskih skupina.
Sastav
David Longdon – glavni vokal, prateći vokal, flauta, melodika, električna i akustična gitara, bendžo, klavir, celesta, sintisajzer, mandolina, lutnja, udaraljke
Dave Gregory – električna i 12-žičana gitara
Andy Poole – akustična gitara, klavijature, prateći vokal
Rikard Sjöblom – gitara, klavijature (8), prateći vokal
Danny Manners – klavijature, dvostruki bas
Rachel Hall – violina, viola, čelo, prateći vokal, gudački aranžmani
Greg Spawton / bass, bass pedals, backing vocals
Nick D’Virgilio – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
GOSTUJUĆA GLAZBENIKA:
Judy Dyble – vokal (6)
Philip Trzebiatowski – čelo (2)
Produkcija
Big Big Train
Popis skladbi
1. Brave Captain (12:37)
2. On The Racing Line (5:12)
3. Experimental Gentlemen (10:01)
4. Meadowland (3:36)
5. Grimspound (6:56)
6. The Ivy Gate (7:27)
7. A Mead Hall In Winter (15:20)
8. As The Crow Flies (6:44)
