Autor: Rok Klemše
Izvođač: Brutart
Izdavač: On Parole Productions
Izdanje: year_month
Trajanje: 44:27
Ocjena: 4/5
Gorenjska death/doom sila Brutart upisala se u DNK slovenskog metala vrlo dobro prihvaćenim studijskim prvijencem Mimic, koji je izišao prije punih deset godina. Tada je sastav marljivo skupljao i koncertne kilometre, a onda je njegova aktivnost polako jenjavala i utihnula. Sve do ovogodišnjeg travnja, kad je praktički iznenada stigla vijest da se Brutart vraćaju među žive, da novi album nije samo u izradi, nego je u cijelosti snimljen i spreman za izdavanje.
Wear My Skin već nakon prvih odsviranih tonova jasno daje do znanja da je riječ o logičnom nasljedniku Mimica, a Brutart ni na tren ne pokazuju ni tračak zahrđalosti. Unatoč tome, koža koju ovaj put odjenemo ljepša je i sjajnija, ali ne zbog kozmetičkih preparata. Ne, koža Brutart je koža upravo preminulog, koja gubi boju i život te dobiva sivu, bezbojnu patinu. Ta morbidnost, mračnost i osjećaj gubitka prožimaju svih četrdeset i pet minuta albuma, zbog čega je on zvučno poprilično obilan zalogaj smjese death i doom metala, mjestimice i sludgea, mjestimice začinjene melankolijom grungea i post punka.
Ako su na Mimicu Brutart često vukli prema nizozemskim Gorefest, na Wear My Skin mnogo su samosvojniji, i to zahvaljujući puno dotjeranijem zvuku nego na prvijencu. Temelj ipak i dalje ostaju teški, masivni gitarski rifovi, složeni izlomljeni ritmovi, razorna ritam sekcija i brutalni vokali zarobljeni u agoniji gubitka. Dvojac Blaž Kelbl i Sebastjan Mulej opet je stvorio raznoliku vokalnu dinamiku koja slušatelja s bljuvajućim, još brutalnijim i dubljim vokalima nego na prethodniku obavija prijetećom, nihilističkom atmosferom. To još nadograđuju ženski vokali, šapat i govorni dijelovi koji zvuče kao da Vincent Price recitira poeziju Edgara Allana Poea.
Moguće jednoličnosti vokala koja je mučila prvijenac tako više nema, a isto vrijedi i za same skladbe. Ako su one na prvijencu zbog previše sličnih struktura znale zvučati monotono, ovaj su put puno razrađenije, promišljenije i raznolikije. Iako njima većinom i dalje zapovijeda relativna sporost i masivnost dooma, na pravim ih mjestima začine brži rifovi, učinkovite melodije i zahvati koje je prije nego u death/doom metalu moguće naći u drugim žanrovima. Ponajprije zbog toga otklonjen je glavni nedostatak prvijenca – komadi koji se nisu usidrili u (dugoročno) sjećanje. Ovaj put u noćne more mnogo se češće uvuku komadi poput Dolores, Hollow Heights, Dirty Creatures, Suffer In Silence i Children For Despair.
Wear My Skin slušatelju glazbeno nije lagan zalogaj, ponajprije zbog mračnosti crvene niti gubitka koja prožima album i koja je izvrsno prevedena u glazbeni oblik. No i u ružnom se krije ljepota i estetika, a kožu koju slušatelj navlači uz novi album Brutart tematski i sadržajno nije pogrešno usporediti s Parfumom Patricka Süskinda.
Postava
Blaž Kelbl – vokal, gitara
Erik Orson – gitara
Sebastjan Mulej – bubnjevi, vokal
Roman Štupar – bas
Produkcija
Brutart
Popis skladbi
1. Evil Eve
2. Monodark
3. Dolores
4. The World at the End of the Light
5. Misanthropy
6. Hollow Heights
7. Dirty Creatures
8. Devil’s Thrill
9. Suffer in Silence
10. Bearing the Unbearable
11. Children for Despair
