Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dragonforce
Izdavač: Metal Blade Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 65:49
Ocjena: 3.5/5
Dragonforce su danas prvi zastavonoše britanskog power metala. Govorimo, naravno, o drugoj generaciji power metala. Iako, ruku na srce, Britanaca u sastavu ima samo dvojica. Sam Totman i Marc Hudson, a za Totmana se još kaže da je zapravo Novozelanđanin. Kako god, Totman i dalje ostaje glavni autor svih skladbi novog albuma sastava.
»Reaching Into Infinity« tipičan je Dragonforce album i bez obzira na to što je sastav u prethodnim najavama obećavao blagi stilski otklon od tipske izražajne niše koju inače zauzima, »Reaching Into Infinity« baš u trenucima kad želi biti drugačiji nudi vrlo malo zanimljivoga.
Osim činjenice da tekstove radije nemojte prevoditi, jer čuvaju stereotipnu životnu marginalnost, odnosno površnost uživanja u životu, što znači da dalje od uživanja u kokakoli i dvostrukom cheeseburgeru Dragonforce vjerojatno još nisu stigli – otud i priličan dio poetične naivnosti, djetinjastosti, ako ne i budalaštine u tekstovima, »Reaching Into Infinity« tijekom slušanja (opet) donosi hrpu zabave. Naravno, mnogo je rifova opet izvedeno iz dura i odražava veseljačku stranu sastava. Petorka jednostavno živi lagodan i siguran život, bez potresnih udara. Istodobno je sve opet spretno zabrađeno u visoku bombastičnost. Novi album opet puca po šavovima od viška pompe i kiča. No to je sadržaj i zaštitni znak sastava, bez kojeg ne ide i na koji se svatko mora naviknuti. Svatko tko drži do glazbe sastava, dakako.
U drugom odlomku ovog teksta zabilježeno je da je riječ o drugačijem albumu. Tako Dragonforce u skladbi Silence nude baladu, u završnoj Edge of the World u srednjem se dijelu zaigraju s elementima death metala. Ni skladba War! nije izuzetak, gdje se ne može previdjeti koketiranje s elementima thrash metala. A zaključak? Bolje da svega toga na albumu nije bilo. To su jednostavno trenuci koji ne pristaju liku sastava i samo dokaz da su Dragonforce najbolji i najjači kad sviraju ekstremno brzo i kad razvijaju onu prividno zaletnu ihtavost koja im je davno donijela prepoznatljivu etiketu prvih svjetskih zastavonoša »Nintendo metala«. To ne znači da je “Reaching Into Infinity” slučajno loš album, samo da bi mogao biti kraći za dvadesetak minuta (i više) i tako ostaviti zahvalan dojam da su Drgonforce na albumu donijeli samo ono što su oduvijek donosili u svojoj najboljoj, tradicionalnoj maniri. Ipak, novog je materijala u zvrkastoj mjeri, pa ćete se opet bez problema zadiviti briljiranju gitarskog tandema Li/Totman, što će vam zajamčeno oduzeti dah. I skladbe su većinom kvalitetno oblikovane, to jest s pravim osjećajem za gradaciju atmosfere u pjevne i ultramelodično zarazne refrenske krešenda. Marc Hudson razvija još više vokalnog karizme i suverenosti, a »Reaching Into Infinity« njegov je ukupno drugi studijski album za Dragonforce.
Dojmovi (osobito ekstremne tehničke vragolije) na koje nas je sastav razmazio u prošlosti, dakle, ostaju sveprisutni i na novom albumu. To jamči tipskost u kojoj su Dragonforce još jednom uspješno primijenili svoj provjereni recept i glazbenu formulu. Fuziranje s drugim žanrovima im jednostavno zadaje probleme, pa ovaj put s »Reaching Into Infinity« donose i nešto uvjetno podnošljive glazbene zabave. Budući da se sastav želi »odlijepiti« upravo od onih normativa u kojima funkcionira najuvjerljivije, bit će zanimljivo pratiti kojih će se glazbenih eksperimenata prihvatiti u budućnosti. Za sada nas njima baš nije uvjerio.
Dragonforce – Ashes of the Dawn (uradni video):
Sastav
Marc Hudson – vokal
Herman Li – gitara, prateći vokal
Sam Totman – gitara, prateći vokal
Frédéric Leclercq – bas-gitara, prateći vokal
Vadim Pruzhanov – klavijature, klavir, prateći vokal
Gee Anzalone – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
1. Reaching Into Infinity
2. Ashes of the Dawn
3. Judgement Day
4. Astral Empire
5. Curse of Darkness
6. Silence
7. Midnight Madness
8. WAR!
9. Land of Shattered Dreams
10. The Edge of the World
11. Our Final Stand
