PumpKings
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Masterplan
Izdavač: AFM Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 63:22
Ocjena: 3/5
Kao što je poznato, 2001. godine iz ekipe hamburških veterana power metala Helloween izletjeli su gitarist Roland Grapow i bubnjar Uli Kusch. Upravo zbog osnivanja zajedničkog projekta, iz kojeg su se kasnije pokazali Masterplan. Istoimeni prvijenac, koji je izašao u vrijeme kad su Helloween u autorskom smislu počeli slabjeti, bio je samo dokaz da su odlaskom Grapowa izgubili velik dio mozga, a naposljetku i scenskog karizmatičnog šarma. Roland je naime izvrstan gitarist. Jedinstven i u pristupu sviranju gitare vrlo poseban. Potpuni samouk.
Godine su prolazile, Helloween su se zadržali na sceni zahvaljujući staroj slavi, iako njihova postmilenijska studijska ostvarenja kvalitetno jako variraju, dok Masterplan, usprkos vrlo solidnim izdanjima, nikako ne uspijevaju osvojiti šire mase. Zanimljivo je da su Helloween prije nekog vremena potvrdili spojnu »Pumpkins« turneju, na kojoj će (s Kiskejem i Hansenom u postavi septeta) opet lijepo zaraditi. S druge strane, u vrijeme pred spomenutu turneju dobivamo ovo kompilacijsko izdanje sastava Masterplan neobično sličnog naslova, uz koje bi čovjek pomislio da Roland njime zapravo radi veliku promotivnu uslugu Helloweenima.
Grapow je naime došao na ideju da ponovno snimi gomilu skladbi koje je stvorio u razdoblju dok je bio član sastava Helloween. Riječ je dakle o materijalu s albuma “Pink Bupples Go Ape” (1991), “Chameleon” (1993), “Master Of The Rings” (1994), “The Time Of The Oath” i “The Dark Ride” (2000), čiji je 100% autor Grapow. Zanimljivo je da za album »Better Than Raw« (1998) sastav Helloween nije upotrijebio niti jednu Grapowljevu tadašnju autorsku ideju, zato skladbe s tog albuma na »PumpKings« uzalud tražite.
To nije ni važno. Gomila odabranih skladbi još jednom dokazuje kako Roland Grapow (idejno i aranžersko-komponistički) vrijedi kao bogato profiliran glazbenik. Bez obzira na to koju skladbu s ove kompilacije uzmemo pod povećalo. Prestale su test vremena, a slušanje ponovno snimljenih i odsviranih trenutaka Rolandove stvaralačke ere u Helloweenima to samo potvrđuje.
Ono što donosi neugodnu spoznaju uz ovo izdanje jest činjenica da kopija naprosto nije bolja od originala te da je ovaj potez prije usiljen nego srdačan i iskren. Ne da materijal koji isporučuje »PumKings« nije izuzetno dobro producirano i izvrsno izveden u studiju, nego jednostavno ne pali ni upola toliko tijekom slušanja kad ga usporedimo sa studijskim originalima na albumima Heloween. Dovoljno je dodati samo jednu činjenicu. Altzijev vokal, koji karakterizira hrapavo pjevanje, mnogo je manje prikladan za reinterpretaciju opusa Helloweena nego što je to slučaj s Andijem Derisom, inače Grapowljevim suvremenikom iz Helloweena. I tu spoznaju možemo posljedično poopćiti na cijeli opus Hellweena. Istina, Roland je osuvremenio neke strukture, a njegove solaže svojevrstan su šarm izdanja, ali s druge strane neke skladbe naprosto ne teku onako kako bi čovjek očekivao. Nažalost, među njima su i izvrsne Mr. Ego, Time Of the Oath, The Dark Ride i/ili Escalation 666. Čak i tri točke izvrsnog albuma »Master of the Rings« dokazuju da izvedba tih numera, koje su Helloween 1994. snažno približile i žanrovskoj enigmi hard rocka (tome je kumovalo ponajprije tadašnje priključenje Derisa u sastav iz redova hard rockera Pink Cream 69), traži mnogo više senzibiliteta, što mu pak trenutačno znatno pregrub vokal Ricka Altzija, nažalost, ne može pružiti.
Tako je jasno da Masterplan ovo izdanje doista nisu trebali. Novih fanova im neće donijeti, a na nadolazećim koncertima možda samo tuce slušatelja više nego inače. Bolje bi bilo da se momci što prije usredotoče na komponiranje novog materijala i izdavanje novog studijskog albuma, koji čekamo od 2011. nadalje. U tom su smislu naime mnogo uvjerljiviji. Osobito kad usporediš Masterplan kompozicije s novodobnim autorskim osiromašenjem i idejnom osirotjelošću Helloweena.
Masterplan – The Chance (službeni lirski video):
Postava
Rock Altzi – vokal
Rolan Grapow – gitara
Axel Mackenrott – klavijature
Jari Kainulainen – bas-gitara
Martin “Marthus” Skaroupka – bubnjevi
Produkcija
Roland Grapow
Popis skladbi
01. The Chance
02. Someone’s Crying
03. Mankind
04. Step Out Of Hell
05. Mr. Ego
06. Still We Go
07. Escalation 666
08. The Time Of The Oath
09. Music
10. The Dark Ride
11. Take Me Home