Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Quiet Riot
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 49:55
Ocjena: 4/5
Quiet Riot važili su za veliko ime rock’n’rolla osamdesetih. Njihov album »Metal Health« ostaje jedan od najsjajnijih biserâ što su ih dale osamdesete u cijelom rockerskom svemiru! Godine 2007. zbog prevelike doze droge preminuo je njihov prvi i najreprezentativniji vokalist Kevin Dubrow. Bubnjar Frankie Banali, uz blagoslov Dubrowove majke, doduše je 2010. oživio skupinu, no bendu je trebalo poprilično vremena da se konsolidira toliko snažno da je opet mogao početi nastupati po pozornicama. Osam godina nakon izdavanja albuma »Rehab«, posljednjeg s DuBrowom, tako je izašao album »10« i pokazao gdje se novi Quiet Riot uopće nalaze. Izrazito nepotican uradak, lako i izravno rečeno jedan od najlošijih u cijeloj povijesti skupine. To je bio dobar znak i veliki alarm za Banalija i ekipu da se Quiet Riot otrijezne i počnu ozbiljno razmišljati o tome treba li uopće još stvarati novu glazbu.
Ipak, ekipa u kojoj uz Banalija sviraju još izvrsni gitarist Alex Grossi i dugogodišnji Banalijev kompanjon i basist Chuck Wright, koji se u osamdesetima priključio Quiet Riot nakon što je svirao u skupini Giuffria, nije odustala te je ovog proljeća najavila novi album naslova »Road Rage«. Sve je bilo spremno za njegovo izdavanje, no skupina se u zadnji čas prije izlaska razišla s pjevačem Seannom Nicolsom, koji je već otpjevao sve nove skladbe, i najavila da će sve njegove vokale potpuno zamijeniti vokalom novog pjevača. Datum izlaska novog albuma tako se logično pomaknuo na kasnije doba ove godine. U ekipu je stigao izrazito mladi James Durbin, koji se prije toga iskazao na natjecanju talenata u okviru zloglasnog špas-teatra »American Idol«. Ako su te priredbe za nešto dobre, očito su barem za traženje potencijalnih kandidata koji ti nedostaju u sastavu skupine.
Durbin je izvrsno odradio sve što su Banali i društvo od njega tražili. Očito su snimke s Nicolsom morale zvučati potpuno očajno. No Durbin s druge strane u ekipu donosi mlad, svjež, neukroćen vokal pun potencije i izrazito visoke eksplozivnosti. Isporučuje visokooktanski višak u duh svih točaka. Prava je zračna sirena, ako se to od njega traži. Ima onu »pobalinsko-gizdavu« konturu kojoj dodaje i nestašnu grlenost. Taj bi vokal bio izvrstan u eri osamdesetih, kad su Quiet Riot zajahali orijaški glam rock val. No tog momenta na novom albumu ima malo, suzdržan je u tragovima. Ali novi album donosi nešto jako dobro.
Naime, jako je dobar. Napokon. To je bio glavni domet novih Quiet Riot. Izbaciti iz sebe vrhunski uradak koji skupini vraća sav kredibilitet što su ga Quiet Riot dijelom prokockali izrazito podprosječnim prethodnim albumom »10«. Materijal na albumu »Road Rage« nosi doduše prljav, poderan, garažni zvuk, koji ipak zadržava izrazitu živost! U njega je upletena mrvica osjetne punk prljavštine, a ponajviše se ističe spoznaja da se skupina na njemu vratila prabîti rocka i rolla. Na nekim točkama djeluje nadahnuto likom i djelom rock pionirstva rock skupina sedamdesetih godina, poput Led Zeppelin. Bend se na Make A Way ne srami ni koketiranja sa southern rockom. Energija ovog albuma zna biti blizu onoj koju poznajete i kod sastava The Dead Daisies.
Uz »Road Rage« su Quiet Riot dakle uhvatili vezu s onim što je ostavio album »Rehab«. »Road Rage« u ukupnom dojmu stoji čvrsto i ne poznaje kraja vremena ni minuta. I idejno i izvedbeno. Muzikalnost i ritmička zarazost jašu ruku pod ruku i optimizirane su. Grossi impresionira vražjim gitarističkim akrobacijama na gitari, kvartet je pronašao pravu nabrušenost i rockersku drskost i puca punim jajima. Napokon dakle. Skladbe isporučuju traženu motivsku razgibanost, raznolik izbor ritmičkih ključeva i posljedično valovanja raspoloženja. Vokalni nastup Durbina spretno se prilagođava karakteristikama kompozicija i mladić se pritom nadasve spretno snalazi u svakoj situaciji. Vrhunce uopće ne treba isticati. Album je kao cjelina izrazito konzistentan i kompaktan. Isporučuje materijal koji će se izvrsno povezati s klasičnim materijalom Quiet Riot iz osamdesetih pa je zato dobro da se skupina što prije vrati na pozornice i počne ga izvoditi uživo. Takve Quiet Riot dakle očekujemo i u Europi!
Quiet Riot – Freak Flag (uradni zvočni zapis):
Postava
Frankie Banali – bubnjevi
Alex Grossi – gitara
Chuck Wright – bas gitara
James Durbin – vokal
Produkcija
Quiet Riot
Popis skladbi
1. Nothing But Trouble
2. Let It Go
3. Snake Charmer
4. Hey Lil’ Sister
5. I Don’t Need You Anymore
6. Sledge Hammer
7. Never You Mind8. Empty Rooms
9. Dirty Money
10. The Seeker
11. Road Rage
