The Rise Of Chaos

0 9

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Accept
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2017
Trajanje: 46:31
Ocjena: 3/5

Svake priče jednom je kraj. Neka nakon senzacionalističkog uvoda malo smirim loptu. Accept su veterani metala, to zna svatko. Nakon nekoliko godina mirovanja reaktivirali su se 2008., i to bez Uda Dirkschneidera u postavi, što mnogi ljubitelji sastava i danas teško preboljevaju. Do 2014. ponovno oživljeni Accept nanizali su tri izvrsna studijska albuma, pri čemu album »Blood of the Nations« (2010.) ipak ostaje poglavlje za sebe. Neprestano koncertiranje po globusu i snimanje novog materijala u početku je dovelo do toga da su zbog silno nabijenog rasporeda 2015. sastav napustili bubnjar Stefan Schwarzmann i kultni gitarist s »Restless And Wild« Herman Frank. Baltes i Hoffmann, kao jedini preostali izvorni članovi današnjih Accept, u svoje su redove doveli do tog dana gotovo nepoznatog bubnjara Chrisa Williamsa te »izgubljenog (i pronađenog) sina njemačkog teutonskog metala« Uwea Lulisa (ex-Grave Digger). Taj je bend tako u plodnom razdoblju od godinu i pol zajedničkog stvaranja ostvario novi studijski uradak naslovljen »The Rise of Chaos«.

Accept su oduvijek slovili po svom majstorstvu minimaliziranja. To znači da su oduvijek iznimno spretno rukovali aksiomom »manje je više« i iz njega uvijek znali izvući optimum. I na »The Rise of Chaos« toga se marljivo drže, a skladbe su, od prve do zadnje, prožete iskonskim Accept sentimentom te dobro poznatom kulturom komponiranja i kreativnim »nagonom«. Ipak, može se zaključiti da je album »The Rise of Chaos« prvi u nizu od četiri »Mark Tornillo« albuma koji pati od nedostatka konkretnih izražajnih ideja, odnosno idejne iscrpljenosti i »izblijedjelosti«. Svakako, novi album može ostaviti varljiv dojam izvrsnosti ako ne poznaješ prethodna tri albuma, što ipak znači da Accept posjeduju toliko rutine i prekaljenosti da, ako već govorimo o prosječnosti, ne mogu isporučiti loš proizvod. Iako je Hoffmann u jednom od nedavnih intervjua tvrdio da je novi album napravljen potpuno po istom kalupu kao prošla tri, što znači da su ga napisali Hoffmann i Baltes, uz suradnju s Tornillom, da su Accept ponovno snimali u Nashvilleu, a zvuk albuma masterizirali u Engleskoj, pod budnom palicom Andyja Sneapa, album ostavlja dojam da na njemu nema skladbi koje bi ostale u sjećanju, koje bi slušatelju trajno uvukle pod kožu i čije bi mu gitarske fraze veselo odzvanjale u glavi kad god bi poželio zviždukati.

Većina kompozicija u refrenima je ponovno lukavo opremljena gromoglasnim muškim zborskim napjevima koji raspoloženjem nadopunjuju Tornillovo vrištanje, a Hoffmannove solaže i prijelazni ukrasi nerijetko ponovno podsjećaju na neoklasicističku glazbenu uglađenost ovog gitarista, koji i ovaj put traži kreativnu inspiraciju u djelima velikana klasične glazbe. I tekstovi često djeluju ishlapjelo i površno, što nije teško uočiti već u napjevima uvodne Die By The Sword ili kasnije u skladbi What’s Done Is Done. Iako je ovo album prave teutonske uglađenosti, kakvu stvara samo škola Accept metala, albumu nedostaje više privlačnosti, pamtljivosti i pečata. Neki komad tipa Teuthonic Terror, Shadow Soldiers, Dying Breed, Pandemic ili Stalingrad. I u produkcijskom smislu, premda se doktrina u tome nije promijenila ni za pedalj, nove skladbe ne udaraju takvom snagom kao glavnina pečatnih rifova nastalih na prošla tri albuma. Tako Sneapova produkcija na uho čak i »vara« te djeluje mekše nego što bismo željeli i nego što su nas Accept u prošlosti navikli. Jednostavno zbog tipa kompozicija.

Možda im malo kreativne stanke ne bi škodilo. Accept su u zrelim godinama naime iznimno aktivni, možda čak i aktivniji nego ikad prije, ako ne već i previše aktivni. Sad nude već svoj četvrti studijski album zaredom, koje su nanizali nakon 2010. Tome treba pribrojiti i izdanje koncertnog CD-a i DVD-a te hrpu turneja i koncerata sastava, što znači da Accept u zrelim godinama doista imaju krcat raspored. Takav zamah starina metala doista je vrijedan divljenja i to sve odvaga. Tako će i skladbe s albuma »The Rise of Chaos« u koncertnom repertoaru novih nastupa praviti sasvim dostojno društvo klasicima sastava, premda, kao što rekoh, novi album ovaj put ne donosi takvu grabežljivost i izražajnu snagu kao prošla tri te se, uz svoju rutinsku kvalitetu, posljedično ponešto hvata u prosječnosti.

Accept  – The Rise Of Chaos (službeni video):

Postava

Mark Tornillo – vokal 
Wolf Hoffmann – gitara 
Uwe Lulis – gitara
Peter Baltes – bas-gitara
Christopher Williams – bubnjevi

Produkcija

Andy Sneap

Popis skladbi

01. Die By the Sword
02. Hole in the Head
03. The Rise of Chaos
04. Koolaid
05. No Regrets
06. Analog Man
07. What’s Done Is Done
08. Worlds Colliding
09. Carry the Weight
10. Race to Extinction

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići