Ekonomsko propagandni pop

0 9

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: EPP (alias Erik Platon)
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2017
Trajanje: 36:48
Ocjena: 5/5

In Memoriam: Primož Žižek (1972 – 2017)

Primož Žižek, podrijetlom iz Novog Mesta, ovog je rujna objavio svoj prvi samostalni studijski album naslova »EPP«, što znači »Ekonomsko propagandni pop«, a mogu to biti i prva dva slova, dakle »E i P« (Primož Žižek alias) »Erik Platon«, dok onaj dodani  drugi »P« u »EPP«  možemo čitati kao (i) »Problemi«, kako se zove njegov prateći sastav.

Primož Žižek i Tokac dugogodišnji su prijatelji, a ta je Primoževa veza sooblikovala dio karijere grupe Dan D, osobito na njezinim počecima, kad su se još zvali Mercedes Band, pa i kasnije. Primož je kao autor ili koautor sudjelovao u nastanku nekih skladbi Dan D, među ostalima: Rekli so, Moj problem, Google me, Daj mi daj, koje spadaju u željezni koncertni repertoar grupe. I nevjerojatno je. Kad poslušaš njegovu vokalnu interpretaciju, kao i boju glasa, vokalne boje Primoža i Tokca porazno su bliske, odnosno karakterno toliko »srodne« da slušatelj može pogrešno pomisliti da glavne vokale vodi čak sam Tokac (primjerice u skladbi Odveč). Zapravo Tokac na ovom albumu i doista sudjeluje, i to kao tekstopisac, koautor nekih skladbi te u ulozi jednog od gitarista i pratećih vokalista. Aura albuma kao cjeline povremeno vuče na samu bit grupe Dan D, što je (uz ovaj put suradnju s Tokcem) izravan pokazatelj Žižekova općeg skladateljskog štiha, kojim je, kao što smo već spomenuli, autorski obilježio neke glazbene trenutke grupe Dan D.

Što dakle reći o albumu kao cjelini? Riječ je o prvorazrednom rock proizvodu, profinjeno prožetom elementom pop estetike, a njegova velika glazbena zarazност ga s najvećom lakoćom smješta ravno na repertoar uglednih radijskih frekvencija koje bi trebale skrbiti za zdravi mainstream slovenske glazbe. Više »dolenjski« od ovoga jedva da ide. Album izaziva izražajne paralele s radom izvođača iz tog dijela Slovenije, poput već spomenutih Dan D, pa Bort Ross, “Mistermarsh” Martina Štiberника, čak i Drevored i još poneki. Sve nabrojene u njihovim autorskim djelima karakterizira izgrađen osjećaj velike »art« profinjenosti.

Album nosi iznimno toplu i zgusnutu produkciju, besprijekorno uravnoteženih kontrasta spajanja »zvučnih pastela« koji slikaju izvanredan glazbeni krajolik u kojem se optimalno razgolićuju i emocije i strasti vokalnog izričaja Primoža Žižeka (jedan od vrhunaca u tom pogledu je skladba Tako blizu tako daleč). Album pokreće dinamična, aktivna, drska, glazbeno iznimno razgibana bas-linija, kojoj društvo pravi čvrsta ritmička podloga, cijeli niz finih, kratkih, jednokratnih i sažeto smišljenih aranžerskih trikova u dodavanju ukrasnih šminki gitarskog fraziranja te ostatka nomenklature instrumentalne pratnje (osobito »zagrljaj« raznolikih zvučnih nijansi u upotrebi klavijatura). U sve to upleten je izrazito prodoran, karizmatičan i emotivno duboko ispovjedan vokal Primoža Žižeka, često poduprt ženskim duetom supruge Urške te dodatnom vokalnom pratnjom. U etiketu art pop rocka jasno je upletena konotacija alternativnog, kao i drugih žanrovskih začina, od plesne funk zavodljivosti (Super man) do natruha surfa (Več še več), dok se izvanredna glazbena nota ovog proizvoda trenutačno povezuje i s nadahnućem likom i djelom The Beatles. Kandidata za čestu radijsku rotaciju na ovom albumu ima na pretek i teško je pronaći osobnog favorita.

Zbir skladbi kvalitetom je ujednačen i u toj kvaliteti ne varira kroz minutažu izdanja. I u smislu aranžiranja, skladanja, same produkcije, kao i cjelokupne interpretacije. Kvalitetna kolebanja i posrtanja album ne poznaje. Sve je odrađeno s velikom odlikom i brižnom predanošću koju diktira perfekcionizam. Doista album kojem ne možeš ništa oduzeti, niti dodati. I iznimno učinkovito prevodi one tipične emocije i strasti slovenske glazbene duše unutar magije rocka i rolla. Tugu, nostalgiju, bol, ali i onaj kipući i neiskvareni stav prkosa da na kraju tunela uvijek zasja svjetlo. Od glave do pete pravi dušni slovenski art pop rock album, izvedbeno potpomognut prekaljenom ekipom izvrsnih slovenskih glazbenika.

Album »EPP« važi za jedan od najljepših i ispovjedno najsnažnijih slovenskih rock albuma koji su ove godine izašli u Sloveniji. S pravim »dolenjskim« šarmom i karizmom koja se, ako se osvrnemo samo na dolenjsku rock regiju, kvalitetom ravnopravno postavlja uz ovogodišnja izuzetno lijepa i visokokvalitetna nova studijska izdanja npr. grupe Drevored te Jerneja Zorana.

Album će izdržati test vremena jer skladbe već sada nose bit neprolaznosti. Brzo uđu u uho, a istodobno nose samonikli art šarm koji ne može ponoviti nitko drugi osim Primoža. Skladba poput Midva, po izboru i ukusu autora ove recenzije, prvi je jamac slovenskog radijskog hit evergreena (usput, skladba Valentina postala je sredinom srpnja 2017. popevka tedna na Valu 202)! S obzirom na to da Primoža više nema među nama, to je za slovenski rock izniman udarac i praznina koju zahvalno popunjava album »EPP«, veličanstveno umjetničko djelo i Primoževa ostavština slovenskom rocku, svojevrstan spomenik koji je nehotice postao Primožev posljednji rock’n’roll rekvijem. 

Postava

Primož Žižek – vokal

SURADNICI:
Urška Žižek – vokal
Tomislav Jovanović “Tokac” – gitara, električni klavir, prateći vokal
The Bazookas – prateći vokal
Matej Mršnik – gitara
Matej Sušnik – gitara
Žarko Pak – gitara
Martin Štibernik – gitara, klavijature, električni klavir
Davor Klarič – klavijature
Dejan Slak “Slejk” – bas gitara
Jošt Drašler – bas gitara
Andrej Rebernik – puhački instrumenti

Produkcija

Žarko Pak

Popis skladbi

1. Eric Platon
2. Kamasutra
3. Odveč
4. Več, še več
5. Midva
6. Spoznanje
7. Super Man
8. Tako blizu, tako daleč
9. Valentina
10. Enako drugačna

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići