Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Lanzon, Phil
Izdavač: 57 Records
Izlazak: 2017
Trajanje: 54:16
Ocjena: 4/5
Phil Lanzon čovjek je koji već godinama, točnije punih 33, svira klavijature u engleskim art rock legendama Uriah Heep. Gdje je sve i s kim Phil Lanzon surađivao, ima gotovo biblijsku težinu u cijeloj galaktičkoj glazbenoj ostavštini. No nikad mu se nije ukazala prava prilika da snimi i izda vlastiti samostalni studijski album. Nakon što su Uriah Heep 2014. izdali svoj posljednji i još uvijek aktualni studijski album »Outsider« i nakon toga dugo zadovoljavali brojnim koncertima svoje obožavatelje diljem svijeta, napokon se našlo vremena da se Phil prihvati realizacije svih svojih ideja, kojima se neumoljivo debljala njegova privatna glazbena arhiva.
Album »If You Think I’m Crazy!« zaslužuje svu pažnju. Ovo nije album koji bi bio nekakva daleka stilska replika svih sastava u kojima je Phil nekad svirao i svira (Uriah Heep), nego iznimno šarolik i raznolik izbor od deset pomno skomponiranih i aranžerski profinjeno začinjenih točaka koje albumu jamče izniman dinamičan razvoj. Lanzon je u studio pozvao nekoliko vrhunskih glazbenika koji su svoje vrline krajnje savjesno pretočili u srž samih skladbi. Spomenemo li među njima samo tri imena: John Mitchell, Craig Blundell, oba brata Cottle, vrlo brzo postaje jasno da je Lanzon na svom studijskom prvijencu htio isporučiti najbolje što zna i može. Dakle, potpuni perfekcionizam.
Album »If You Think I’m Crazy!« je (u »najjednostavnijoj« odrednici) artrockerski proizvod. Na njemu ćeš naći sve. Od trenutaka koji su kompaktniji, odnosno hardrockerski zagrijani, do koketiranja s gospelom, world musicom, čak i pastoralnim elementima (I Saw Two Englands), countryjem i bluesom, kao i svime onim što glazbeni sladokusci od Phila naravno očekuju. A to su elementi progresivnog rocka, onog starog, pionirskog kova. Ako tražiš bilo kakve paralele s likom i djelom aktualnih Uriah Heep, onda bi zaključna, simfonijska mini-epska poslastica Forest zapravo mogla nositi nekoliko paralela s erom sastava Uriah Heep iz doba »Wake the Sleeper«, a Heep asocijacije posebno budi Lanzonovo povremeno korištenje Hammond B3 orgulja. Album je pretežno optimistično nastrojen, pa je očekivana primjesa tipične otočke melankolije u takvim izdanjima ovog puta u podređenom položaju. Lanzon se sasvim pristojno okušava i u ulozi glavnog vokala. Ali na albumu nije jedini. Da je ovo izdanje svojevrsna glazbena priča, nagovještava već uvodna skladba Mind Over Matter, u kojoj joj tu svojevrsnost udahnjuje upravo vokalni doprinos pjevača i gitarista Arene i It Bites, Jona Mitchella. To je simfonijsko-epska artrockerska srčana stvar koja se u razvoju silno iznenadi, jer se u strofi razvija melankolično, a onda se rasplamsa u moćnom i pompoznom refrenu u koji se bogato uključuju vokalni zborovi. Mitchell ostaje vokalni posebnjak, njegova boja komplementarna je i neoprogresivnom i alternativnom rocku, što je njegova velika posebnost, a inače Mitchell na ovom albumu daje najveći udio svojom čarobnom gitarističkom igrom, zbog koje se sa svojom profinjenom i filigranskom zvučnom izvrsnošću smatra jednim od najtraženijih studijskih glazbenika na britanskom otočju. Toga je bio vrlo svjestan i pokojni John Wetton, jer je Mitchell stalno surađivao na njegovim samostalnim studijskim ostvarenjima, kao i na projektu Icon.
»If You Think I’m Crazy!« je album koji nećeš osvojiti jednim slušanjem. Iznimno je razigran, nosi hrpu sitnih detalja kojima se Lanzon dubinski bavio dok je stvarao aranžmane. Dakle, ima puno finesa, a zvučna slika bogato je isprepletena integracijom mnogih instrumentalnih paleta. Album otkriva i Lanzonovu neoklasicističku stranu, ima i bombastične orkestralne aranžmane i traži simfoničnost. Lanzon se na ovom izdanju iznimno uspješno okušao u premošćivanju različitih glazbenih žanrova. Usto taj vrli glazbenik brine i za šaroliku upotrebu klavijatura, što dodatno pridonosi velikoj razigranosti samog izdanja. Uz svako novo okretanje u CD playeru, Lanzonov perfekcionizam i njegova višeslojna glazbena izbrušenost opet će te zahvalno zaokupiti i usisati. Album za koji se moglo očekivati da će biti vrlo solidan, no Phil je nadmašio ta očekivanja i isporučio doista visokokvalitetan album kojem ne možeš prigovoriti ni jedan jedini artistički propust. Ali te hvalospjeve treba uzeti s malom rezervom. Lanzon je naime na startu vrlo oprezan. Kreće se u provjerenom arsenalu vlastitog aranžiranja, gdje se osjeća ugodno i domaće te ga punokrvno vlada, zato album nema ni trunke eksperimentiranja i slučajnog avangardnog duhovitosanja« odnosno eklektičnih »bockanja«.
Postava
Phil Lanzon – Hammond B3, klavir, Rhodes, Wurlizer, Geoshred, vokal na skladbama br. 4. i 10.
GOSTUJUĆI GLAZBENICI
Richard Cottle – aranžmani, orkestracije, klavijature
Craig Blundell – bubnjevi
Laurence Cottle – bas gitara
John Mitchell – gitara, vokal na skladbama 1. i 3.
James Graydon – akustična gitara
Sarah Joy – pedal steel, bendžo
Joe Atkins – “piccolo” truba
Andy Makin – vokal na skladbama br. 2., 6., 7. i 9.
Andy Caine – vokal na skladbi br. 8
Produkcija
Simon Hanhart
Popis skladbi
1. Mind Over Matter
2. Kelly Gang
3. I Knew I Was Dreaming
4. I Saw Two Englands
5. Step Overture (instrumental)
6. Lover’s Highway
7. Donna & Joe
8. Carolin
9. The Bells
10. Forest
