Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Wyatt, Robert
Izdavač: CBS
Izdanje: 1970
Trajanje: 46:69
Ocjena: 4/5
Kultni engleski glazbenik Robert Wyatt svoju je buran i slojevit samostalni put započeo još kao član progresivnorockovskih ikona Soft Machine. Njegov prvijenac »The End of an Ear« nastao je u razdoblju kad su Soft Machine imali kreativnu stanku, a Wyatt je trebao novi ventil za ispuštanje svojih divljih glazbenih fantazija. »The End of an Ear« bio je poprilično eksperimentalan projekt s hrpom free jazza i avangarde te je umjesto tekstova sadržavao Wyattove vokalne improvizacije, koje često podsjećaju na mantranje nekog keltskog druida i koje su zapravo postale jedan od njegovih zaštitnih znakova. U svakom pogledu bio je to poprilično drukčiji uradak od njegovih kasnijih albuma, a čak je i obožavateljima Soft Machine, koji su tada kao bend već ušli u svoju najeksperimentalniju fazu, predstavljao poprilično zahtjevan slušateljski zalogaj.
Po zahtjevnosti i složenosti struktura skladbi unutar svijeta rock glazbe, s »The End of an Ear« po zamršenosti se mogu usporediti samo rani albumi Franka Zappe i neki podvizi kasnije avangardne RIO scene. Moglo bi se reći da je »The End of an Ear« bio jedan od prvih vjesnika RIO scene. Rocka na ovom uratku zapravo nema ni za uzorak, osim možda karakterističnog zvuka Hammond orgulja, koji je bio tako tipičan za brojne rock sastave početkom sedamdesetih. Disonantni vokali, čudaške improvizacije i efekti, izlomljeni ritmovi i kaotični puhački aranžmani obilježavaju većinu skladbi na ovom uratku. Čak i od ljubitelja eklektične glazbe traže popriličnu strpljivost, no s vremenom se pokaže ambijentalna briljantnost većine skladbi s »The End of an Ear«, koje većinom zvuče krajnje mračno, ali ne i depresivno.
Wyattu, koji je osim avangardnih vokalnih improvizacija odradio bubnjeve i klavijature, među ostalima su pomogli i njegov kolega iz Soft Machine Elton Dean na alt saksofonu, Mark Charig na kornetu (najpoznatiji po suradnji s King Crimson) i Dave Sinclair (Caravan), koji je kasnije postao član Robertove kratkotrajne skupine Matching Mole.
Uvodna i završna free jazz orgija dvije su obrade na dva dijela podijeljene skladbe »Las Vegas Tango«, koja izvorno pripada Gilu Evansu. Tko se uspije probiti kroz spomenutu Evansovu obradu, postupno će zavoljeti i ostale skladbe na albumu, poput kaotične free jazz minijature »To Mark Everywhere«, koja je posvećena Robertovu polubratu Marku Ellidgeu. Većina skladbi na albumu u naslovu sadrži posvetu Wyattovim prijateljima ili glazbenim suradnicima.
»To Saintly Bridget« osim bizarnih puhačkih meandara u pozadini sadrži i zviždanje te povremeno ostavlja dojam kao da se okorjeli socijalist Wyatt ruga cijelom svijetu. Njegov bizarno šaljivi smisao za glazbenu kompoziciju vidljiv je i na »To Oz Alien Daevyd and Gilly«, koja je sljedeća luda stanica freejazzovskog odklopa. Roberta je prijateljstvo s Gongovim ‘zadetkima’ prilično skupo koštalo, iako oni naravno nisu bili ni najmanje krivi što je 1973. na rođendanskoj zabavi Gilli Smyth usred alkoholne omame ispao kroz prozor na četvrtom katu.
Robertove fascinantne bubnjarske vještine možda su najuočljivije na »To Nick Everyone«, gdje se tijekom improviziranja, dok ga okružuju groteskni puhački ispadi, na svojoj bubnjarskoj postavi s vremenom potpuno ‘zamrsi’. Među najzanimljivije i, recimo, nešto pristupačnije podvige s »The End of an Ear« spada i »To Caravan and Brother Jim«, koja je posvećena Robertovim prijateljima iz kultne skupine Caravan te njihovu dugogodišnjem suradniku i povremenom članu Jimmyju Hastingsu.
Čak i u avanturističkom svijetu progresivnog rocka nema puno ostvarenja koja se mogu mjeriti sa složenošću i avangardnošću albuma poput Wyattova freejazzovskog prvijenca »The End of an Ear«. I u vrijeme izlaska zahtijevao je od Soft Machine privrženika, naviklih na sve neobično, dvostruku dozu pažnje i strpljenja, no to je na kraju bogato nagrađeno jer album sa svakim novim slušanjem donosi nešto novo i otkriva prije neuhvaćene zvučne detalje. Ipak, onima ‘nježnih duša’ koje nemaju želudac za free jazz kao ulaznu točku u Wyattovu solo karijeru radije preporučujemo neki njegov kasniji studijski podvig. Robert se, kao što je već spomenuto, kasnije udaljio od svijeta free jazza te je već na sljedećem samostalnom albumu »Rock Bottom« (1974), koji je stvorio nakon raspada Matching Mole i tragičnog incidenta zbog kojeg je postao invalid, izgradio posve vlastiti pristup s brojnim utjecajima canterburyjske scene progresivnog rocka.
https://www.youtube.com/watch?v=mlcrB1K9PII
Postava
Robert Wyatt – vokalizacije, bubnjevi, klavir, orgulje, klavijature, usna harmonika
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Mark Ellidge – klavir
David Sinclair – orgulje
Mark Charig – kornet
Elton Dean – alt saksofon
Neville Whitehead – bas gitara
Cyrille Ayers – udaraljke
Produkcija
Robert Wyatt
Popis skladbi
1. Las Vegas Tango Part 1 (Repeat) (8:13)
2. To Mark Everywhere (2:26)
3. To Saintly Bridget (2:22)
4. To Oz Alian Daevid and Gilly (2:09)
5. To Nick Everyone (9:15)
6. To Caravan and Brother Jim (5:22)
7. To the Old World (Thank You for the Use of Your Body, Goodbye) (3:18)
8. To Carla Marsha and Caroline (For Making Everything Beautifuller) (2:47)
9. Las Vegas Tango Part 1 (11:07)
