Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Prismojeni profesorji bluesa
Izdavač: Samostalno izdanje
Izdanje: 2018
Trajanje: 55:07
Ocjena: 5/5
Treće djelo ovog jedinstvenog fenomena, ako ubrojimo koncertni album »Live – Križanke«, mogao bi se umjesto Wacky Blues Professors zvati i »pomiješane blues škarice« (Wacky Blues Scissors). Nezaustavljivo prodiru i režu u sfere u kojima to najmanje očekuješ! Obuzmu i opsjednu slušateljevu dušu i vode je kao pravi duševni pastiri. Zapravo si Prismojeni profesorji bluesa u samo nekoliko godina posve nehotice i nesvjesno klešu spomenik aktualnim duševnim pastirima slovenske blues retorike. To je u zadnje tri godine djelovanja skupine već njezin treći slušbeno izdani dokument!
S obzirom na briljantnost prvijenca »Family« i pomalo nagnutu narav koncertnog dokumenta, koji je poslužio hrpom točaka u stilu nedovršenih jamova, pisca ovih redaka počeo je izjedati blagi skepticizam nisu li dečki možda odmah ispucali sve ekspresivne naboje glazbenog vizionarstva. Odgovor je jasan i glasan: »Nipošto!« Novi album »Wacky Blues Professors« briljantan je nastavak puta skupine. S obzirom na hermetički zabetoniran domet slovenskog rock’n’rolla, Prismojeni profesorji bluesa za mnoge su priča na granici znanstvene fantastike.
Uvod zgrabi slušatelja i album ga ne isputa iz zagrljaja cijelih 55 minuta. Od komada do komada Prismojeni profesorji bluesa drže slušatelja stalno uz sebe i u stanju intenzivne napetosti. Bilo zapanjujućom svirkom, nevjerojatno domišljatim rješenjima smjelog aranžiranja kompozicija ili samom proživljenom vokalnom retorikom, pri čemu iskorištavaju zapravo sva četiri raspoloživa vokala (po novom u vokalni umetak uvodne naslovne skladbe uskače i Miha Ribarič). Uvodni komad istog trena razotkriva lucidnu stranu skupine, u kojoj ne manjka iskričave zafrkancije, kao ni samoironije! Funkovski invazivna Framed Love u drugoj polovici albuma (sa Zlatkom na vokalu) mogla bi, s obzirom na narav aranžmana, na mjestu otvaranja albuma s lakoćom zamijeniti skladbu Wacky Blues Professors, a u njoj posebno godi iznimno aktivna i dinamična bas linija Mihe Ribariča, koja skladbi daje nevjerojatan groove, izgrađen od pletiva niskih tonova.
Poorboy je »Julijanov komad« od glave do pete. Na to nagovještava uvodni hendriksizam, poduprt wah-wah pedalom, a zadržava i nešto funky ritmične kinetike otvarajućeg trenutka albuma. Julijan ima onu genijalnu boju za takve komade, koja djeluje vrlo prirodno, posve nepretenciozno i odzivlje se i čulno. Komad pun malih ukrasnih trikova. Sve odsvirano bez trzalice. Julijan niti jednom ne ponovi dva ista ukrasa, koje umjetno polaže nad motiv skladbe, a onda dolazi onaj srednji dio u kojem se posve vratolomno raspali na gitari. Hendrix mu teče po krvi. Udaljeni prateći vokali dodaju komadu blagi sjaj psihodelije. No već samo u izvedbi ove skladbe jasno je da PPB niti jednom ne odsviraju dva komada na isti način. Svaka izvedba pojedine skladbe za njih je nova priča. Bend kojeg je nužno poslušati uživo.
Creepy je zacijelo apsolutni posebnjak albuma. Dečki su u njega unijeli kabare, na scenu stupa »The Boogeyman« Miha Erič s nevjerojatno zabavnim vokalom na granici pripovjedača, koji se bezobzirno krevelji i u esenciju skladbe unosi pravu noćnu moru i grozu. To je ona skladba u kojoj se čovjek pojavljuje na pozornici s motornom pilom, u mesarskoj pregači, i zacijelo jedan od najzabavnijih komada koje su Prismojeni profesorji bluesa do danas sklepali te nedvojbeno komad koji će ostati jedan od koncertnih favorita. Iznimno godi modulacija u mid eight pasaži, u koju se prikrade čak i moment surfa, što donosi ludo zabavan odmak, a onda se PPB zavitlaju natrag na oslobođeni crni horror polka blues, u režiji teatralnog ludovanja genijalne vokalne predstave Mihe Eriča! »Crni brat« skladbe Ragin’ Mad s prvijenca »Family«, koji pritom zadržava obilje ludičke naravi skupine!
Zarazni instrumental Vigilante nudi nešto uvodnog southern rock sentimenta, a prije svega riječ je o prvorazrednom jamu u kojem u punom sjaju zasjaju sve vrline punokrvnog instrumentalnog osjećaja i simbioze kvarteta. Prelijevanje usnih harmonika i gitare te oštro prodorna i nagroovana ritam kinetika. Čulnost i osjećaj na svakom koraku sviranja! Voluminozno i bezgranično prodorno. Udarna blues rock bujnost koja evocira i staroskolske zahvate hard rock pionirstva druge polovice šezdesetih. Komad je odsviran »in one take« i u finalu naglo »odrezan«, što znači da je riječ o autentičnom zvučnom izvedbenom otisku vražjeg jama skupine.
Easy For You otvara se u sjaju baladne blues tužaljke, iako se u nastavku razvija drugamo. Zlatko Đogič ostaje nevjerojatan sa svojom prodornom emotivnom proživljenosti. Nešto one crnačke vokalne karizme prelijeva se krvožiljem bubnjara. Iako milju udaljena, ipak. Paralela s nekim Donom Brewerom iz sastava Grand Funk Railorad nije više ni tako neumjesna. Zlatku na albumu pripadaju početni, srednji i završni dijelovi. Tako album zaključuje crni blues hardrock teškaš Deathproof, koji opet razdiru sve nesuzdržane emocije iznimne vokalne predstave Zlatka Đogiča, a za veliki finale albuma ostaje isporučiti još jedno vrhunsko solističko majstorstvo, Julijan Erič na gitari. Izniman finalni krešendo na kraju albuma, zbog kojeg ponovno ubaciš CD u player.
Erići spretno otvaraju prostor jedan drugome. Dok jedan drži motiv, drugi upada u solažu, onda se karte premiješaju i uloge se zamijene. Bitchin’ N’ Cryin’ te Edd Genee (potonji opet s nešto southern rock i surf estetike) trenuci su koji tu izuzetno pomirljivu međusobnu osjetljivost obojice braće razotkrivaju, svaki na svoj način, vrlo slikovito. Ako je prva protkana neprestanim solističkim eskapadama usne harmonike i gitare, u Edd Geene oba instrumenta supostoje znatno konciznije, ali se u međusobnom općenju i dalje iznimno uspješno »neutraliziraju«, što znači da povremeno zadržavaju i veliku izražajnu ravnopravnost. Kasnije skladbe albuma, to su Take it Easy te Deep Cuts, donose na novo djelo skupine i nešto boogie momenta, što album nadasve poželjno razgibava.
»Family« je bio svojevrstan mali leksikon bluesa skupine, važno djelo afirmacije. »Wacky Blues Professors« pak djeluje za nijansu groovyje i funkyje te je u glazbenoj viziji stilski usredotočeniji i obrađeniji. Međutim, album ne daje osjećaj da bi se Prismojeni profesorji bluesa previše bavili time jesu li uspostavili prepoznatljiv stil ili ne. Takvo razmišljanje moglo bi skupinu čak i posve ubiti, jer njezin karakter grade četiri izgrađene i slobodoljubive esencije u izričaju nevjerojatno karizmatičnih i prodornih pojedinaca. Srčanost i potpuna autentičnost ključ su. To je bit. Biti srčan znači biti neustrašiv i hrabar. I ta srčanost tjera skupinu dalje. Gdje je srce, tamo je bit, a gdje je srce, tamo je uvijek cilj, pa i ako je put do njega trnovit i neizvjestan. I Prismojeni profesorji bluesa u svom zanatu barataju elementom koji u sve promišljenijem svijetu slovenskog rocka i rolla postaje velika rijetkost. Jesu to što jesu, što vidiš i čuješ, to dobivaš. Nikakve »kozmetike« i »lišpa«. Upravo ta hrabrost kojom bez kočnica žive svoje strasti i emocije te pristupaju svemu čega se late s velikim žarom i punokrvno potentnim zaletom čini ih tako posebnima, snažnima i, naposljetku, iako to dečki neće priznati, na aktualnoj karti slovenske glazbene rock scene na neki način i trenutno dominantnima i autoritativnima. Odjednom se pojave kao grom iz vedra neba na sceni, ubrzo zatim već pune Križanke, Kino Šiška, pa Cankarjev dom. Uza sve to, i dalje se najradije vraćaju u klupske prostore kao što je Prulček. Možemo li onda uopće željeti nešto više od iskrenosti ovih dečki? Ostaju dakle velika prismojena obitelj koja će nas svojom glazbom još dugo, dugo oduševljavati. Međugeneracijski i bez žanrovskog ograničavanja. Samo sa svojom srčanosti i uzavrelim žarom! I da. Uza sve to daju apsolutni osjećaj da je riječ o međunarodnoj blues rock postavi koja je već odavno prerasla okvire aktualne slovenske rock scene.
Postava
Miha Erič – usna harmonika, lap steel gitara, vokal na skladbama br. 3., 7. i 10.
Julijan Erič – gitara, vokal na skladbama br. 2, 6., 9. i 11.
Miha Ribarič – bas gitara i vokal na skladbi br. 1
Zlatko Đogić – bubnjevi, vokal na skladbama 1., 5., 8. i 12.
POSTAVA FAMILY:
Jasna Kmetec – saksofoni
Andrej Tomazin – udaraljke
Domen Gracej – truba
Gal Gjurin – Hammond orgulje
Produkcija
Prismojeni profesorji bluesa
Popis skladbi
1. Wacky Blues Professors
2. Poorboy
3. Creepy
4. Vigilante
5. Easy For You
6. Bitchin’ and Cryin’
7. Deep Cuts
8. Framed Love
9. Take It Easy
10. Edd Geene
11. I Need Love
12. Deathproof
