Lokacija: Lignano Sabbiadoro / Arena Alpe Adria / Italija
Datum: 29.07.2014
Lignano je ugodno talijansko ljetovalište u blizini Vidma (Udine), koje je sa svojim pomalo sanjivim, da ne kažem romantičnim ritmom kao stvoreno za ljetne koncerte nekih velikih glazbenih imena. Ovaj put se u tom mjestu pojavila jedna od najomiljenijih i najcjenjenijih skupina osamdesetih, legendarni škotski majstori novog vala i pop rocka, Simple Minds. Oni su u osamdesetima, na krilima hitova poput »Don’t You (Forget About Me)«, »Alive and Kicking« i »Belfast Child«, bili jedna od najpopularnijih postava svog vremena, koja je kao od šale punila stadione gdje god se pojavila, nakon čega je u devedesetima uslijedio nagli komercijalni pad. Negdje od 2000. nadalje zanimanje za njihovu glazbu polako je opet oživjelo, što je tom kultnom bendu udahnulo novu energiju, pa od tada opet vrlo aktivno nastupaju na brojnim svjetskim pozornicama. Nastup Simple Minds u Lignanu bio je dio turneje ‘Greatest Hits + 2014’ na kojoj izvode neke od svojih najvećih uspješnica, ali i neke novije i manje poznate skladbe.
Jezgra benda, koju čine oba originalna člana, i dalje izuzetno karizmatični pjevač Jim Kerr i odlični gitarist/povremeni klavijaturist Charlie Burchill, dok im društvo pravi dugogodišnji bubnjar Mel Gaynor, ostaje čvrsta i godine im se na koncertnim nastupima uopće ne poznaju. Znatno kraći staž u bendu imaju klavijaturist Andy Gillespie, koji je dio postave Simple Minds od 2002. nadalje, i basist Ged Grimes, koji im se pridružio tek 2010. Činjenica da je riječ o glazbenicima koji nisu sudjelovali u stvaranju njihovih najvećih uspješnica ipak se uopće ne osjeti, jer su majstori na svojim instrumentima i savršeno razumiju filozofiju i radni etos škotskih novovalnih titana. Od 2009. ih na nastupima ‘uživo’ prati odlična gostujuća pjevačica Sarah Brown, koja svojim r’n’b i soul umetcima lijepo nadopunjuje Kerrov glavni vokal, a povremeno nastupi i u ‘glavnoj ulozi’. Kao zabavnu zanimljivost za sve ljubitelje progresivnog rocka valja spomenuti i to da je gostujući član Simple Minds tijekom koncertne turneje 1990. bio bivši klavijaturist Jethro Tull Peter-John Wetesse, koji je obožavao sve što je odisalo elektronsko-digitalnom orijentacijom klavijatura.
Simple Minds su svoj nastup u Lignanu otvorili temperamentnim hitom »Waterfront«, koji je jedan od njihovih najomiljenijih dosega i time gotovo idealno koncertno otvaranje. Tekst o kiši ovaj se put savršeno poklopio s pogledom na sve oblačnije nebo. Zaista je nevjerojatno s kako odlično očuvanim glasnicama se kroz cijelu večer ponosi izvrsno raspoloženi Kerr, koji spada među pjevače ‘stare škole’, jer mu je mikrofon tijekom cijelog nastupa povezan dugim kabelom. U pozadini mu je strastvenu vokalnu pratnju pružala Brown, koja si je za tu priliku prije nastupa objesila veliku naušnicu u obliku trokuta.
Te večeri smo, uz omiljene, višegodišnje standarde, čuli i nekoliko skladbi novijeg datuma, poput singla »Broken Glass Park«, koji je objavljen 2013. Jedan od njihovih prvih singlova, »Love Song«, duhom nas je prenio natrag u 1981., kada su se Simple Minds polako počeli presvlačiti iz post-punka u new wave i pop rock. Prijeteće kišno vrijeme Škote očekivano nije ni najmanje smetalo. Čak i tijekom pljuska koji je izbio usred izvedbe budničarske uspješnice »Mandela Song« zadržali su svoj nastup na izuzetno visokoj razini i izveli ga na što profesionalniji način. Naravno, jaka kiša još se više odrazila na publiku, kojoj je trebalo poprilično vremena da se ponovno skupi i Kerra u nastavku dostojno zamjenjuje kada im je između pojedinih izvedbi prepuštao pjevanje nekih refrena. »Mandela Day« je na prvu godišnjicu smrti tog velikog borca protiv aparthejda usred te večeri zvučala izuzetno aktualno i još dirljivije.
Kiša nije jenjavala sve do kraja nastupa Simple Minds, iako se stanje u nastavku ipak polako poboljšalo. Jedno od većih iznenađenja bila je izvedba skladbe »Hunter And Hunted«, koja inače ne bi bila hit, no ipak je riječ o odličnom, sintisajzerski usmjerenom ostvarenju na kojem se odličnim solom istaknuo klavijaturist Andy Gillespie. Nakon toga uslijedile su krasne izvedbe dvaju velikih hitova, »Promised You a Miracle« i »Glittering Prize«, gdje je promočena publika napokon opet pronašla pravi kontakt s bendom i prepustila se izuzetnoj ambijentalnoj magiji, koju nisu mogle oslabiti ni ‘šiljate palice’ koje su neumoljivo padale s neba prilično dugo. S »Imagination« su Simple Minds izveli potpuno novu skladbu, koja će vjerojatno izaći na nadolazećem studijskom albumu »Big Music«. Njegovo je izdanje najavljeno za listopad 2014.
Najstarija skladba te večeri bila je »I Travel« sa svojim post-punk ritmičkim pristupom, uz vidljiv utjecaj ranih Roxy Music, što znači da je nastala prije nego što su Simple Minds postigli svjetsku slavu. Izvedbom skladbe »Dolphins« pomaknuli su se u razdoblje albuma »Black & White 050505« (2005), što je bio još jedan dokaz da ne zanemaruju ni novije razdoblje, kada su nakon početka novog milenija ‘uskrsnuli od mrtvih’ i uspješno oživjeli zanimanje za svoju glazbu. Jedan od vrhunaca večeri svakako je bila odlična izvedba artrockovski začinjenog instrumentala »Theme For A Great Cities«, na kojem je briljirao ponajprije klavijaturist Gillespie, koji si je tom prilikom priuštio žvakaću gumu uz pomoć koje je stvorio nekoliko izravno smiješnih grimasa.
Godine 2001. Simple Minds su izdali album obrada drugih izvođača naslovljen »Neon Lights«, na kojem se našla i njihova adaptacija klasika »Dancing Barefoot«, koji u originalu pripada Patti Smith. Nakon toga uslijedila je obrada američke novovalne skupine The Call naslovljena »Let The Day Begin«, koju su sljedbenici Simple Minds mogli prvi put čuti na posebnoj, dvostrukoj verziji albuma »Graffiti Soul« (2009). Većini, osobito onima koji određenu skupinu uživo gledaju prvi put, izvedbe obrada drugih izvođača više-manje idu na živce, no Simple Minds su obje spomenute obrade potpuno ‘posvojili’, tako da nije bilo nikakva razloga za lošu volju. Zatim su nas oduševili fenomenalnom verzijom velikog hita »Someone, Somewhere in Summertime«, koji se svojim nostalgičnim ritmom i tekstom odlično poklapao s ljetno-primorskim ambijentom te čarobne večeri. Članovi Simple Minds imaju vrlo pomiješane osjećaje kad se sjete devedesetih, no »See The Lights«, koji smo čuli te večeri, izašao je na albumu »Real Life« (1991.), njihovu još posljednjem klasičnom, svjetski uspješnom dosegu.
Redovni dio nastupa zaključili su svojom najvećom uspješnicom »Don’t You (Forget About Me)«, gdje ni nemoguće vrijeme nije moglo pokvariti čarobni trenutak. Publika u kojoj su prevladavali muškarci srednjih godina s više sijedih pramenova nego što bi sami željeli i razočarane, spale domaćice, koje su u vrijeme najvećih uspjeha Simple Minds bile još živahne tinejdžerice, znala je, unatoč tradicionalno lošem talijanskom znanju engleskog, većinu tekstova napamet (barem što se hitova tiče), što znači da je Kerra predano zamjenjivala pri prepuštenom pjevanju pojedinih refrena.
Prvi bis te večeri sadržavao je dva iznenađenja u obliku nove skladbe »Big Music«, koja će gotovo sigurno izaći na nadolazećem istoimenom albumu, dok je klasik »New Gold Dream (81-82-83-84)« nastavio niz uspješnih izvedbi standarda s istoimenog, prijelomnog studijskog albuma koji je izašao 1982. i donio im svjetski proboj. Drugi bis je, na veliku radost svih dugogodišnjih sljedbenika Simple Minds, ali i onih koji poznaju i cijene ponajprije njihove najveće (radijske) uspješnice, osim manje popularne skladbe »Let It All Come Down«, sadržavao još dva velika hita, »Alive and Kicking« i »Sanctify Yourself«. Nažalost, brojnih vrhunaca te je večeri prebrzo bilo gotovo, i to upravo kad se vrijeme već relativno stabiliziralo, a atmosfera pred pozornicom dobro razgorjela. Dokaz da je »Sanctify Yourself« bio posljednji čin te večeri stigao je kada se bend, uz zvuke Bowiejeva klasika »The Jean Genie«, publici zahvalio na iskazanoj podršci, nakon čega su se pojedini članovi polako opraštali s pozornice. Pritom se Kerru nije nikamo žurilo, jer je s pozornice otišao posljednji te je uz pratnju omiljenog Bowiejeva dugovječnog hita za rastanak demonstrirao još nekoliko zabavnih plesnih pokreta.
Nastup Simple Minds u Lignanu bio je, unatoč tome što smo na kraju gotovo svi pod pozornicom bili promočeni ‘do kosti’, prava poslastica za sve nostalgične ljubitelje velikih novovalnih hitova s povremenom artrockovskom melasom. Ozvučenje je i tijekom nevremena bilo vrlo dobro, dok je scenska rasvjeta bila prava paša za oči. Povremeno je pomalo iritiralo to što su neki u publici pretjerivali s kišobranima, koji su češće zaklanjali pogled na cijelu pozornicu odnosno sve članove benda, no unatoč tom neugodnom detalju mogli smo se tijekom cijelog koncerta uvjeriti da su Simple Minds bend koji je po duši još uvijek mlad i ne zvuči nimalo lošije nego u vrijeme svojih najvećih podviga. Legendarne novovalne bendove danas nije lako pogledati izbliza, pa smo zaista imali veliku sreću što su se Simple Minds pojavili relativno blizu naše granice. Naravno, bilo je nemoguće da te večeri čujemo baš sve uspješnice iz osamdesetih, među kojima smo primjerice pogrešali »Belfast Child« i »All The Things She Said«, no zato smo čuli odlično izvedene i otpjevane standarde iz gotovo svih poglavlja njihove bogate karijere.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Waterfront
2. Broken Glass Park
3. Love Song
4. Mandela Day
5. Hunter and the Hunted
6. Promised You a Miracle
7. Glittering Prize
8. Imagination
9. I Travel
10. Dolphins
11. Theme For Great Cities
12. Dancing Barefoot (orig. Patti Smith)
13. Let the Day Begin (orig. The Call)
14. Someone Somewhere In Summertime
15. See The Lights
16. Don’t You (Forget About Me)
—bis I.—
17. Big Music
18. New Gold Dream (81-82-83-84)
—bis II.—
19. Let It All Come Down
20. Alive and Kicking
21. Sanctify Yourself
