Lokacija: Zagreb / Dom sportova (mala dvorana) / Hrvatska
Datum: 09.03.2018
Američki rock velikani i majstori glazbene perfekcije Toto javili su se tijekom aktualne turneje ’40 Trips Around the Sun’, kojom obilježavaju časnu, četrdesetu obljetnicu djelovanja, kod naših južnih susjeda u Zagrebu. Umjesto da im organizatori koncerta osiguraju dvoranu koja priliči njihovu renomeu, smjestili su ih u malu dvoranu u Domu sportova, što je tijekom nastupa imalo neke kobne posljedice, jer je zbog takvih ograničenja jako stradalo ozvučenje, a time naravno i cjelokupan koncertni nastup rockerskih veterana. Razlog za održavanje koncerta u manjoj dvorani navodno je bio taj da je u zagrebačkoj Areni u isto vrijeme trebalo biti prvenstvo u klizanju. Koncert doduše nije bio rasprodan, na tribinama je bilo još poprilično slobodnih sjedala, no zato je u parteru bilo naprosto zagušljivo i podsjećalo je na stiskanje u ribljoj konzervi. Većina publike također je i vizualno i po manirima odstupala od onoga što čovjek obično očekuje od posjetitelja Toto koncerta.
No, da se ne bi spominjale samo negativne stvari, treba reći da je Toto četvorka, koju zajedno s glazbenim pomagačima trenutno čine ‘stari mačkovi’ u liku gitarskog velemajstora Stevea Lukathera, svestranog klavijaturista Davida Paicha, sintesajzerskog čarobnjaka Stevea Porcara i vokalnog odličnika Josepha Willamsa, izvela majstorski nastup i sve prisutne oduševila izuzetno zanimljivim izborom uspješnica te nekih već gotovo ‘zaboravljenih’ skladbi, među kojima su bila i neka djela koja već dugo nisu izvodili uživo, gotovo nikad ili čak prvi put u svojoj karijeri. Nastup su otvorili novom skladbom, »Alone«, koja se prvi put pojavila na nedavno izdanom ‘best of’ albumu »Greatest Hits – 40 Trips Around the Sun« (2018).
Za njom je, prilično iznenađujuće, već poprilično rano s obzirom na to da je obično sviraju pred kraj nastupa, uslijedio omiljeni zimzeleni hit »Hold the Line« iz davne 1978., kad je izašao istoimeni Toto prvijenac. Williams je vokalno te večeri bio sjajno raspoložen, a asistirali su mu, kao i obično, Lukather i Paich, koji su se nekoliko puta našli i u važnim solo vokalnim ulogama. Vokalne harmonije bile su i ovaj put prava paša za uši. I prateća ‘posada’ se iskazala, što za dugogodišnjeg gostujućeg udarača Lennyja Castra, kojeg dugogodišnji sljedbenici već jako dobro poznaju, nije ni iznenađujuće. Bubnjara Shannona Forresta, koji je tehnički doduše nadprosječno potkovan, prilično je nezahvalno uspoređivati sa Simonom Phillipsom, no nikako ga ne treba podcjenjivati. Riječ je o još jednom izuzetno cijenjenom povremenom glazbeniku, koji se angažirao kod brojnih vodećih imena iz svijeta rocka i countryja. Nakon odlaska Phillipsove zamjene Keitha Carlocka Toto su doduše i dalje bez službenog bubnjara.
Jedine nepoznanice prije ovog koncerta bili su relativno mladi i nepoznati basist Shem von Schroeck i saksofonist/flautist/prateći pjevač Warren Ham. Potonji je inače prekaljen glazbenik koji je u prošlosti koncertno surađivao s John Elefante era Kansas, Donnom Summer i Olivijom Newton-John. Između 1986. i 1988. nakratko je koncertno surađivao i s Toto. Ham je svojim puhačkim upadima lijepo oplemenio većinu Toto standarda, a kod nekih unio i veći jazzerski pečat, dok je ritam sekcija svoj posao obavila više nego zadovoljavajuće.
Na ovoj koncertnoj večeri, koja je već u prvom dijelu poslužila takva iznenađenja kao što su izvedba standarda »Lovers In the Night« s albuma Toto IV (1982), »English Eyes« s albuma »Turn Back« (1981) te veliki britanski hit »I Will Remember« s albuma »Tambu« (1995), čuli smo još jednu dosad neobjavljenu skladbu, »Spanish Sea«. Tijekom artrockerskog instrumentala »Jake to the Bone« s albuma »Kingdom of Desire« (1992) Lukather je nazorno demonstrirao svoje zapanjujuće solističke gitarske vještine, kojih te večeri nije nedostajalo, dok je balada »Lea« s albuma »Fahrenheit« (1986) pobrinula se da na svoje dođu i sve romantične duše. Oni koji iza sebe već imaju barem jedno ljubavno razočaranje još su više uživali u izvedbi velikog hita »Rosanna«, koji su, slično kao »Hold the Line«, izveli relativno rano.
Toto već godinama imaju naviku odsvirati neki ‘medley’, odnosno vijenac skladbi, koji obično sadrži skraćene verzije raznih djela iz njihove bogate karijere. Ovaj put ‘medley’ je bio akustično usmjeren, što znači da je gospodin Lukather u tom razdoblju mogao udobno sjesti s akustičnom gitarom u krilu, dok su pojedine izvedbe prekidale razne anegdote o njihovu nastanku. Mišljenja o Toto koncertnim ‘medleyima’ među sljedbenicima uglavnom su podijeljena. S jedne strane to je prilika da se uživo čuju i neka djela koja rijetko izvode, a s druge strane njihovo je krećenje, osobito u akustičnom ruhu, gotovo ‘bogohulno’. Najlošije je od akustično skraćenih obrada prošao »Georgy Porgy«, gdje smo neki pogrešali i neku gostujuću pjevačicu s prethodnih turneja. Bolje su prošle skraćena obrada Jacksonove »Human Nature« na kojoj je 1983. surađivala većina Toto članova, »Isolation« (1984) iznenađenje »Holyanna«, »Mindfields« (1999) iznenađenje »No Love« te obje skraćene klasike s albuma »The Seventh One« (1988), »Mushanga« i »Stop Loving You«.
Osim skraćene, akustične verzije »Holyanna« te samorazumljivog hita »Stranger In Town«, s albuma »Isolation« u nastavku koncertne večeri čuli smo i davno zaboravljenu, ali izvrsnu skladbu »Lion«, koju Toto od sredine osamdesetih nisu izvodili na svojim nastupima. Možda najveće iznenađenje večeri bila je izvedba instrumentala »Dune (Desert Theme)«, koji su Toto krajem 1984. stvorili za znanstvenofantastični film Dune. Malo manje nas je, barem one koji žele čuti više Toto originalnih djela, oduševila obrada rock klasika »While My Guitar Gently Weeps« The Beatlesa/Georgea Harrisona, koju Lukather rijetko zaboravi uvrstiti na koncertni popis izvedbi. Među koncertno rjeđe izvođena djela koja smo imali priliku čuti te večeri mogle bi se uvrstiti i skladbe »Girl Goodbye« i »Angela« s istoimenog Toto prvijenca. Od zimzelenih standarda u drugom dijelu Toto nastupa u Zagrebu čuli smo još »Make Believe« te naravno njihov najveći hit »Africa«, koji je, kao i obično, zaključio redovni dio nastupa. Toto su u bisu odsvirali ‘oproštajnu’ skladbu večeri, koja je, suprotno očekivanjima, bila »The Road Goes On«, još jedno iznenađenje s albuma »Tambu«. Od velikih hitova te večeri su, zanimljivo, izostali »Pamela« i »I Won’t Hold You Back«, što se ne događa baš često.
Toto su u Zagrebu, usprkos lošem ozvučenju u neprikladnoj dvorani, priredili fantastičnu glazbenu zabavu, koja je trajala osjetno dulje nego inače i koja je uz očekivane standarde sadržavala brojne rijetko izvođene glazbene bisere iz njihove bogate riznice. Baš sva četiri člana i njihova prateća ekipa za svoj nastup, koji je bio savršena mješavina izuzetne profesionalnosti, uigranosti, spontanosti i duhovitosti, zaslužuju odličnu ocjenu. Manje je oduševilo te večeri, kao što je već spomenuto, ozvučenje, koje je najbolje zvučalo u blizini mikserskog pulta. Što se tiče glasnoće i vriskanja, publika je te večeri nedvojbeno zaslužila prvo mjesto, no to nije nužno uvijek pozitivna osobina, jer zbog toga neki nismo čuli sve Lukatherove štosove, on je domaće oduševio uvodnim pozdravom »dobro veče Zagreb«. Prilično je neukusnije djelovao ovaj put vidno omršavjeli Paich, koji se tijekom mijenjanja cilindara i gizdavih šetnji po pozornici, kad bi se našao za mikrofonom, više puta hvalio svojim hrvatskim podrijetlom, jer mu pradjed potječe iz Splita, iako za razliku od Lukathera do sada nije naučio nijednu hrvatsku riječ. Njegovi govori o ‘mojim ljudima’ i ‘mojoj publici’, uz koje je u dvorani gromoglasno odjekivalo i uzavrelo od oduševljenja, već su vidno išli na živce ostalim trima Toto članovima pa mu Lukather prigodom nije ostao dužan i spretno je okrenuo Paichove riječi o ‘bratskoj publici’, koje su iznenada dobile prilično manje nacionalističko-navijačko-senzacionalistički naboj. Inače je Paich poznat po tome što češće ispali kakvog ‘kozla’, kao primjerice 31.7.2012. tijekom Toto koncerta u talijanskom Milanu, kad je posebne goste Perpetuum Jazzile najavio kao hrvatsku skupinu.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: LAA Agency
Setlista:
—set 1—
1. Alone
2. Hold the Line
3. Lovers in the Night
4. Spanish Sea
5. I Will Remember
6. English Eyes
7. Jake to the Bone
8. Lea
9. Rosanna
—akustični set—
10. Miss Sun
11. Georgy Porgy
12. Human Nature
13. Holyanna
14. No Love
15. Mushanga
16. Stop Loving You
—set 2—
17. Girl Goodbye
18. Angela
19. Lion
20. Dune (Desert Theme)
21. While My Guitar Gently Weeps
22. Stranger in Town
23. Make Believe
24. Africa
—bis—
25. The Road Goes On
