Lokacija: Majano (Udine) / Area Festeggiamenti / Italija
Datum: utorak, 31.07.2012.
Svake godine krajem srpnja i početkom kolovoza u talijanskom gradiću Majano, nedaleko od Udina, održava se mjesni festival s svakodnevnim glazbenim programom na sportskom igralištu u središtu mjesta. Festival ima sve odlike tipičnog talijanskog društvenog događaja, pa tako ne manjka glasne glazbe sa svih strana, štandova s brzom hranom i naravno pića svih alkoholnih i bezalkoholnih nijansi. Scena u središtu Majana gotovo je podsjećala na posjet lunaparku, što je bila ambijentalno neobična lokacija za koncert legendarne američke grupe Toto, koja je na gradski festival stigla posljednjeg srpanjskog dana 2012. godine.
Toto su samo dva dana prije toga nastupom u talijanskoj Lucci otvorili novu, mjesec dana dugu europsku turneju. Očito ih i nakon što je Steve Lukather izjavio da je njihova priča završena koncertni nastupi i međusobno druženje ipak previše mame da bi naprosto prestali s radom. Obožavatelji Toto zbog prekršenog Lukatherova »zavjeta« naravno ne prigovaraju, nego ih svaki put iznova dočekuju raširenih ruku. Ništa drugačije nije bilo ni u Majanu, gdje ih je dočekalo nekoliko tisuća glava veliko mnoštvo.
Toto su na turneju krenuli u postavi standardne trojke Steve Lukather (gitara), David Paich (klavijature) i Steve Porcaro (klavijature), za raskošnim bubnjarskim setom sjedio je višegodišnji bubnjar Simon Phillips, a vokalne obveze ispunjavao je Joseph Williams, pa se sukladno tome već s lanjskom europskom turnejom u odsviranoj set listi dalo očekivati izdašniju zastupljenost albuma »Fahrenheit« (1986) i »The Seventh One« (1988), jer je Williams s Toto surađivao upravo na ova dva izdanja iz druge polovice osamdesetih. Na bas gitari bolesnog Mikea Porcara i dalje mijenja glazbenik časnog renomea Nathan East, koji je u karijeri surađivao s imenima poput Erica Claptona, Stevieja Wondera i Phila Collinsa, a skladnu back vokalnu podršku članovima sastava pružali su ljupka dama Jenny McRae i dugokosi »dreadlocker« Mabvuto Carpenter. Osmorka tehnički izuzetno izbrušenih glazbenika već je uvodnom skladbom večeri Only The Children točno u pola deset dala do znanja da ne misle odstupati od zvučnog perfekcionizma, prepoznatljive odlike Toto magije.
Hydra, naslovnu skladbu istoimenog albuma iz 1979., kao i obično je otpjevao Paich, pogureno smješten za klavijaturama na krajnjoj lijevoj strani pozornice. Kao što je kod Toto već uobičajeno, vokalne dužnosti podijelile su se na frontmena Williamsa, a poveći dio kolača pripao je i Lukatheru i Paichu, koji su zajedno s pouzdanim back vokalistima pomogli Williamsu da nastup izvede u zadovoljavajućim okvirima. Upravo je glavni vokal naime jedina slaba točka koncertnih nastupa Toto posljednjih godina i ujedno razlog zbog kojeg je umorno grlo Bobbyja Kimballa prije dvije godine zamijenio petnaestak godina mlađi Williams. Ni njegov vokal više ne dosiže najviše registre, pa je 51-godišnji glazbenik u nastup krenuo s krajnjom dozom opreza kako ne bi napravio kakav čujan lapsus i time si navukao nepotrebne mrke poglede s Lukatherove strane.
Toto su set listu u odnosu na lanjsku turneju vidno prozračili i u nju uključili nekoliko kompozicija koje nisu svirali čitavu vječnost, a u kombinaciji sa željeznim repertoarom hitova posjetiteljima su priredili nezaboravan izbor iz bogate Toto ostavštine osamdesetih. U St. George and the Dragon predstavili su se kao vokalno izvrsno uigran kolektiv, a s Rosannom je uslijedio prvi komercijalni vrhunac večeri, makar i bez solaže gitarskog gurua Steva Lukathera. Savršenu zvučnu sliku, u kojoj su se poigravali zvukovi nepogrešive ritam sekcije, gitare i obiju klavijatura, tijekom romantične Lea (»Fahrenheit«) narušilo je glasno šuštanje, koje su zaduženi za mikseticu srećom brzo uspjeli ukrotiti.
Većinu prisutnih oduševila je usredotočenost na izvođenje materijala s kraja sedamdesetih i osamdesetih, a izuzetak je bila samo skladba How Many Times iz 1992. Ovaj put otpali su svi mogući »medleyji« i razvučene solističke točke, pa su skladbe u izvedbi nalik studijskim originalima jedna za drugom palile pravi požar oduševljenja među dobro raspoloženom talijanskom publikom te večeri. Precizna izvedba vokalnih harmonija izazivala je naježenost, a traženje greškica bilo je jednako traženju igle u plastu sijena.
Središnji dio nastupa s nježnijim melodijama skladbi Could This Be Love, We Can Make It Tonight te Pamela pojačao je osjećaj sentimentalne vrijednosti benda i bio je kao naručen za sve zaljubljene parove među posjetiteljima, a povremeno su romantičnu stranu budili poskočniji ritmovi komada Manuela Run i prije silaska s pozornice još Hold The Line. Pri izvedbi potonje Williamsu se iz pozadine pridružila zgodna Jenny McRae, koja je time otresla sjenu prateće vokalistice i dubokim, karizmatičnim glasom jednom od najvećih hitova Toto otvorila novu dimenziju, a proživljena izvedba nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Pri povratku na pozornicu uslijedilo je iznenađenje, osobito za posjetitelje iz Slovenije! Po prostranoj konstrukciji rasporedili su se članovi slovenske vokalne grupe Perpetuum Jazzile, što je nagovještavalo da je došlo vrijeme za skladbu večeri koju su mnogi najviše iščekivali, Africu. No gle čuda, pri najavi ju je David Paich stereotipno promašio i Perpetuum Jazzile proglasio hrvatskom grupom te si navukao trenutačan bijes slovenskog dijela publike. Ništa zato, poznavanje geografije Amerikancima nikad nije ležalo, pa ni majstoru klavira jedan promašaj ne treba zamjeriti. Paich je potom ispod prepoznatljivog cilindra otpjevao Africu, no nažalost, Perpetuum Jazzile bili su u cjelokupnoj zvučnoj slici gotovo nečujni i pripala im je tek uloga statista. Bez sumnje mora biti izvanredan osjećaj stajati na pozornici zajedno sa svojim glazbenim idolima, ali iz premijerne suradnje ovih dviju grupa ipak se moglo iscijediti još više. Uslijedilo je masovno rukovanje s Lukatherom, a za oproštaj su si Toto dali oduška još jednom u nizu skladbi s »The Seventh One«, Home Of The Brave.
Izvanredna tehnička potkovanost, uživanje u nastupu i opuštena atmosfera još su jednom rezultirali nezaboravnom koncertnom večeri s Toto. Ti glazbenici jednostavno su rođeni za pozornicu, za nastupanje! Dok gledaš njihov nastup, složene kompozicije u kojima vlada cijela paleta glazbenih žanrova djeluju djetinjasto lako. Tako jednostavno to ide kad govorimo o velikanima rock glazbe Toto!
autor: Urban Bolta
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Only the Children
2. Hydra
3. St. George and the Dragon
4. Rosanna
5. Lea
6. Could This Be Love
7. I Won’t Hold You Back
8. We Can Make It Tonight
9. Pamela
10. Human Nature (Michael Jackson cover)
11. Manuela Run
12. How Many Times
13. Carmen
14. Stop Loving You
15. Hold the Line
—bis—
16. Africa
17. Home Of The Brave
