Lokacija: Vrba na Koruškom (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum: četvrtak, 13.04.2017
Ne dogodi se baš često da se u blizini naših krajeva zaustavi postava koja potječe iz vremena kad je glam metal jahao na svom komercijalnom vrhuncu. Dame i gospodo, ovaj put krivci za taj iskonski grijeh su Amerikanci Enuff Z’Nuff!! Ekipu i danas vodi jedan od osnivača, basist i već nekoliko godina glavni vokal, Chip Z’Nuff. Da koncert bude još privlačniji, Enuff Z’Nuff pobrinuli su se i tako da su na zajedničku turneju pozvali sastav Venrez, također američke hard rockere, sastavljene od ništa manje iskusnih momaka, ali sa znatno kraćim stažem djelovanja.
Jedino što mi je te večeri falilo bila je veća posjećenost. S obzirom na to da su u Austriji već duboko zagazili u ceremonije vezane uz uskrsne blagdane, možda je i ta činjenica utjecala na slabiji odaziv. Posebno je iznenadilo to što nije bilo pravog priljeva talijanskih ljubitelja dobrog glam rocka i metala. Iskreno, nakon koncerta u Vrbi na Koruškom Enuff Z’Nuff kreću na posljednja tri koncerta u Europi, koji su bukirani upravo u sjevernoj Italiji.
Prvi su na pozornicu stupili Venrez. Njih vodi šezdesetpetogodišnji Venrez (prijateljima skraćeno »Ven«), pravog imena Steven Berez. U ekipi mu društvo pravi suosnivač i bivši basist sastava Julliette Lewis and the Licks Jason Womack, koji kod Venreza svira gitaru, a sa Stevenom je glavna pogonska snaga koja vuče Venrez dalje. Ritam sekciju čine (talijanski planinski list) basist Nico D’Arnese i bubnjar Charles Ruggiero. Bend je u tričetvrt sata dugom špilu predstavio materijal sa svoja tri studijska albuma, i to »Sell The Lie«, »American Illusion« i aktualnog »Children Of The Drones«, te više nego zadovoljio šačicu hardrockerskih zaljubljenika koji su te večeri posjetili klub. »Ven« je izvrstan akter na pozornici, taman toliko mangupski i taman toliko nadmen, a njegova komunikacija s publikom je zarazna, pri čemu je (za muškarca normalno) glavninu pozornosti usmjeravao na ženski dio publike, koji je srećom stajao u prvoj liniji kluba. Bend je poslužio izvrsnom i zaraznom mješavinom klasične hard rock estetike, prožete elementarnim spajanjem rock’n’rolla i prljave punk rock bahatosti u svojevrstan kumulus koji je energetski djelovao u tren oka. Ključni jezičak na vagi je Stevenov vokal, koji ima tu specifičnost da zauzima srednje i niže registre, pa ne doprinosi puno razvoju melodičnog djelovanja, nego prije budi asocijacije na alternativni rock, što ne čudi jer se bend u karijeri više puta našao na pozornicama u kombinaciji sa skupinama koje u svom izričaju rado posežu za nasljeđem punk rocka. To su: Alice Cooper, Slash, Buckcherry, Fuel, Hardcore Superstar, Richie Ramone i drugi. Izvrstan, naoštren i žestoko angažiran uvod u nastup Enuff Z’Nuff.
Chip Z’Nuff je uvodno pozdravio nazočne srdačnim obraćanjem, u kojem je pohvalio baš sve bitne stvari u Austriji, predvođene curama, krajolikom, pićem, hranom, a usto dodao da im nešto neugodnosti stvara samo spoznaja da nigdje ne dolaze do »prave robe«, što je u smislu željene provokacije nevjerojatno dobro upalilo. Chip Z’Nuff je rock’n’roll od glave do pete. U opravi koja jedina čuva glamrockersko naslijeđe osamdesetih, iz kojeg je skupina i potekla, na pozornicu je izašao tako odjeven da sam u prvi mah pogrešno pomislio da je s nama Robin Zander (Cheap Trick). No, glazba Enuff Z’Nuff ima poprilično koketiranja sa znamenitom Cheap Trick esencijom, što je Chip Z’Nuff glasno istaknuo u jednoj od stanki. Čovjek je nevjerojatan basist. Sve odrađuje prstima, bez trzalice, a u prijelazima i uvodnim dijelovima rado posegne za kompleksnim melodijama. Istodobno pjeva izuzetno dopadljivo i samoj žestini glazbe skupine dodaje onaj prijeko potreban »nestašan« i »luckast« element, koji budi osjećaj neukrotivosti skupine. Bend je negdje usred nastupa odsvirao izvrsnu verziju Bowiejeve klasike The Jean Genie, a inače je u prekratkom nastupu, koji je trajao jedva sat vremena (s bisom), odsvirao najvidljivije hitove svoje karijere, s težištem na izvedbi četiri točke svog istoimenog studijskog prvijenca izdanog 1989. godine. To su bile očekivane: Fly High Michele, New Thing, Kiss the Clown te In the Groove. Njima su se pridružile još dvije skladbe s albuma »Strength« (1991), i to The World is a Gutter te Heaven Or Hell, tako da je u tren oka prošlo već više od polovice koncerta. Enuff Z’Nuff zaključili su koncert posve novom Dog On A Bone. To je skladba koju su Enuff Z’Nuff stvorili u aktualnoj postavi.
Chip Z’Nuff u postavi ima nevjerojatna imena. Bubnjar Danel B. Hill je primjerice sin ZZ Top basista Dustyja Hilla. Gitarist Tory Stoffregen (inače ima i svoj sastav New Black Sabbath) priredio je nevjerojatnu, ako ne i zapanjujuću predstavu na svojoj crnoj Fender Telecaster gitari. Posebno je zanimljiv ritam gitarist, rodom iz engleskog Birminghama, Tony Fenell, koji je sredinom devedesetih dvije godine svirao i pjevao u Ultravox, i to u vrijeme odsutnosti Midgea Urea. Ukratko, ekipa novih Enuff Z’Nuff predvođena nevjerojatno karizmatičnim i svim žavbama prožetim Chipom može se pohvaliti izvanrednom glazbenom pozadinom, prijeđenom kilometražom i stoga velikim glazbenim karakterom.
Kratko, ali slatko, u izvedbi naprosto fantomsko i briljantno. Svom snagom i bez kočnica! Izvedba je bila vrhunska i kao takva predstavlja jedan od najuvjerljivijih hard rock nastupa u Bluesiani uopće. Grabežljivost je bila izuzetna u svakom trenutku dinamičnog vrtloga na pozornici. Enuff Z’Nuff bili su te večeri vrlo glasni, a njihove fraze i znameniti refreni najvećih hitova krunili su žbuku sa zidova Bluesiane i pokušavali izbaciti prozore iz šarki. Bend se vratio na bis i izveo posve novu Dog On A Bone. Izvrsna skladba izašla je na albumu »Clowns Lounge« (2016), neke vrste kompilacijskom CD-u na kojem se nalazi pretežno arhivski i još neobjavljeni materijal skupine. No, spomenuti singl Dog On A Bone s nevjerojatno zaraznim refrenom potvrđuje da je postava Enuff Z’Nuff novih vremena kvartet naoružan pravim znanjem kako treba postaviti riff i kompoziciju da u rock ‘n’rollu nepovratno upali.
Izniman i nezaboravan večer, eksplozivan pozornički teatar bez uzdržavanja! I nakon koncerta ekipa RockLinea odlučila je da ovaj put iznimno produži boravak u Bluesiani te porazgovara baš sa svakim pojedincem iz obaju sastava. Čuli smo poneku priču iz zlatnih vremena holivudskog Sunset Stripa i tamošnjih ekscesnih noći. Nadajmo se da će se Enuff Z’Nuff uskoro ponovno vratiti u Vrbu na Koruškom. Ovakvih nastupa, kakav je bio njihov, čovjek si može samo priželjkivati.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
