Six Feet Under i Embryonic Autopsy – napad stare škole američkog death metala, ali s ručnom kočnicom!
Six Feeet Under, Embryonic Autopsy
nedjelja, 14. 6. 2026., od 20.00 h do 22.00 h
Ljubljana // Orto bar // Slovenija
Koncertna godina 2026. juri prema naglom ljetnom vrhuncu, a događaji se nižu jedan za drugim. Naša regija ih je puna i teško je pratiti svu ponudu, koja je žanrovski jako šarolika. Na dan kad su Six Feet Under opet posjetili Sloveniju, jedni su se zaputili u Italiju, u Ferraru, na festival na kojem su zajedno nastupali Megadeth i Anthrax, a s druge strane, tu su ljubitelji dobrog punk rocka, koji su istog dana radije odjurili na Offspring u Zagreb. No, nekoliko onih od Boga zaboravljenih ‘mjesečnika’, kojima je sve to malo prije opisano premekano, skočilo je na Six Feet Under u ljubljanski Orto bar.
Riječ je dakle o legendarnoj floridskoj death metal formaciji koju je nakon odlaska iz Cannibal Corpse 1993. godine osnovao vokalist Chris Barnes. Bend je iz isprva zamišljenog projekta 1995. prerastao u kreativnu konstantu, nakon što je Barnes od Cannibal Corpse dobio trajno izbacivanje. Što se pokazalo kao vrlo dobra stvar. Skupina je posljednjih godina dobila zamah s novim vjetrom u jedra, nakon što se 2017. skupini pridružio Barnesov vršnjak i gitarist Jack Owen, Barnesov stari dobri kompanjon iz Cannibal Corpse. Skupina je tako u posljednjih šest godina brzo nanizala tri albuma: “Nightmares Of The Decomposed” (2020.), “Killing For Revenge” (2024.) i posljednji, ukupno petnaesti, “Next To Die” (2026.).
Six Feet Under su na turneju po Europi doveli sa sobom iznimno simpatičnu death metal formaciju iz Chicaga, Embryonic Autopsy. Mogao bih reći, čak i vrhunac ovog posjeta Orto baru, ali polako. Skupinu predvode vokalist Tim King (SOiL, Oppressor) i gitarist Scott Roberts (ex-Otep). Riječ je o bendu koji spaja utjecaje stare škole američkog death metala s modernom tehničkom preciznošću i kompleksnošću. U Ljubljanu su stigli otprilike mjesec dana prije izlaska novog albuma “Rise Of The Mutated”, no to ih nije spriječilo da odsviraju četiri komada s najnovijeg albuma. Bend je otvorio koncertnu večer u osam navečer. Sve je isprva teklo kao podmazano. Nekako do polovice, kad je počelo zafrkavati ozvučenje pa se bend morao prvi put zaustaviti i ponoviti od početka komad koji je prije toga odsvirao do trećine. Srećom, Tim King je situaciju sanirao šaljivim sarkazmom na račun svojih drugova te i u tim neugodnim trenucima brinuo za vedro raspoloženje u klubu. Primjećivalo se, doduše, da i Tim dobiva pomoć s miksete (na uvodima skladbi), što baš nije pohvalno. Ali okej.
Skupina je inače jako dobro uigrana. Posebno pažnju privlači odličan bubnjar Marco Fimbres (Opressor), koji je impresionirao odličnim ugađanjem bubnjeva (snare je zvučao savršeno) i tehničkom izbrušenošću, u kojoj je iskrila navijenost dvostruke bas-bubanj pedale i domišljat izbor prijelaza. Bubnjevi su bili postavljeni ispred bubnjeva Six Feet Under, što je značilo da su bili potisnuti sasvim do ruba pozornice. Zato Tim nije imao prostora da se postavi na sredinu pozornice. Lijevu nogu je tako držao kar na bas-bubnju, a ne na monitorima, kako je to uobičajeno kod vokalista. Kao što rekoh. Izvedba odlična, growl fenomenalan, mračno, brutalno i tehnički vrhunski. No prekidi su se počeli nizati, sve dok momci u samom finalu, kad su se prihvatili Cauterized Womb Impalement, nisu izgubili živce i prije vremena završili nastup. Dvaput im je logistika zafrkavala tijekom izvedbe tog komada, a kad je i drugi put ‘crknuo’ Scottov first, odlučili su se oprostiti s pozornice. Svejedno su svojom pojavom i sviranjem, koliko im je to logistika dopuštala, uvjerili. Riječ je o bendu koji će zasigurno još konkretno brutalizirati po galaksiji.
Većina je došla na Six Feet Under. Bilo je puno ljudi. No, za nedjelju usred lipnja, Orto je bio lijepo popunjen s nekih 200 glava, koje su se bezbrižno prepustile grmljavini, huku i zloslutnom ‘gore’ bezakonju koje je dolazilo s pozornice. Six Feet Under su ime koje i u zreloj eri djelovanja drže uzdignutim kultne ploče iz devedesetih. I privrženici su došli na svoje. Čak pet komada s prvijenca “Haunted” (Beneath a Black Sky, Human Target, Lycanthropy, Silent Violence, Torn to the Bone), pri čemu su koncert otvorili “Warpath” klasikom War is Coming, a začinili ga i s dvije skladbe s “Maximum Violence” (Feasting on the Blood of the Insane, Victim of the Paranoid). Događaji su se odvijali brzo. Bez prekida. Barnes i ekipa znaju što publika traži. A ona se žestoko raspalila. Barnes je poznat po tome da ne govori puno tijekom koncerata, da se obično solitarno ukopa na pozornicu i vrlo se malo kreće. I ovaj put bio je cijelo vrijeme pomalo suzdržan, ali mu se u drugoj polovici koncerta nekoliko puta pojavio osmijeh na licu, što je potvrđivalo da je energija u klubu prava. Nakon dvije klasike s prvijenca (Human Target, Beneath a Black Sky), Barnes je najavio da su do kraja špila ostala samo još dva komada. No to nisu bile dvije Cannibal Corpse granate iz vremena pjevačeva službovanja kod floridskih sunarodnjaka: Stripped, Raped and Strangled i Hammer Smashed Face, zbog kojih je na koncert došlo dosta starijih ljubitelja Cannibal Corpse, nego Six Feet Under klasici Human Target i Benneath the Black Sky! Zatim su otišli dolje. Iako su oba komada Cannibal Corpse bila na setlisti, nisu ih izveli. Loše. Zašto tako? Pojma nemam. Barnesove mušice najvjerojatnije
Toliko i ništa više. Sat i 15 minuta. Nikakvog govorenja, samo kotrljanje. Komad za komadom. Ali nešto ipak ima. Barnes je s godinama u growlu izgubio poprilično dinamita. Pomoć je doduše dobivao s miksete, ali osjetio se onaj skok između toga kako je nedugo prije s pozornice grmio mlađi Tim King iz Embryonic Autopsy i Barnesove forme, u kojoj je njegov growl djelovao poprilično okrnjeno, izmučeno i umorno. Stvar je ipak sanirao kvartet odličnih glazbenika, ponajprije trojica mlađih teškokategornika, predvođeni podivljalim solažama Raya Suhyja, eksplozivnim trzanjem desnice basista Jeffa Hughella i preciznim, a detonirajuće razornim bubnjanjem novajlije Rustona Grosse-a. Uz Owensa, koji je većinu koncerta opušteno uživao u ulozi ritam gitarista, upravo su trojica mlađih članova skupine na neki način podigla šou na onu zadovoljavajuću razinu koju ekstremna sfera metala zahtijeva na pozornici. Isporučili su svoj izvedbeni optimum, a njihov doprinos u tom smislu nipošto nije ostao neprimijećen. Ljepše i izravno rečeno: “Spašavaju Barnesa!”
Ali nećemo konju gledati u zube. Ili ipak hoćemo. Ono s Cannibal Corpse ‘ignore’ momentom doista im se ne može upisati u plus. Večer je inače općenito utažila apetite privrženika koji su došli uživati u izvedbi klasika iz starih dana skupine, ali je ostavila i poneku mrlju. Bend je doduše isporučio pošteni šut brutaliziranja, pa i ‘gore metal’ bezakonja, koje obavezno spada u ovakav imenik brutalnih sfera stare škole floridskog metala, ali bi Barnes bez zalaganja garde svojih triju znatno mlađih kompanjona u postavi propao na cijeloj liniji. Amen.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Six Feet Under – setlist:
1. War Is Coming
2. Silent Violence
3. Revenge of the Zombie
4. Lycanthropy
5. Torn to the Bone
6. Feasting on the Blood of the Insane
7. Victim of the Paranoid
8. Seed of Filth
9. Death or Glory (orig. Holocaust)
10. Know-Nothing Ingrate
11. Mister Blood and Guts
12. Ghosts of the Undead
13. Human Target
14. Beneath a Black Sky
15. Stripped, Raped and Strangled (orig. Cannibal Corpse)
16. Hammer Smashed Face (orig. Cannibal Corpse)
