Lokacija: Pordenone / Palasport Forum / Italija
Datum: ponedjeljak, 20.02.2012
Sama odluka da odem na ovaj koncert bila je lagana kao perce. Ponovno vidjeti prvake tehnicističkog prog metala uvijek je izazov, pogotovo ako sviraju blizu nas. Čak smo i perce vidjeli na putu, ali samo do granice s Italijom, gdje je mediteranski utjecaj s njim lako obračunao.
Stara je talijanska navika da organizatori već dosta dana prije koncerta objave sat početka, koji poslije pomaknu za cijeli sat. Tako je i predgrupa Periphery nastupila tek u 20:30. Mladići iz savezne države Maryland doduše se trude i instrumentalno su prilično solidni, zanimljivi su i po tome što ne koriste pojačala, nego gitare spajaju izravno na mikseticu. Šestorka se oslanja na tri (!) gitarista koji svoje sedmožičane sjekire koriste vrlo zdušno. Jedan je sigurno bio posve suvišan. Kad pomislim da Petrucci u Dream Theater radi sve sam…
U glazbu vidljivo oduševljeno vjeruju. Pjevač Spencer Sotelo je u »slušljivo pristupačnim« registrima čak i zanimljiv, no metalcoreovsko grlenje i rikanje bilo je za mnoge previše i suvišno. Mnogi su odmor potražili uz štand s majicama, a dosadu utapali na šanku. Periphery će trebati i prozračivanje glazbenog smjera ako žele ostaviti dugotrajan dojam.
Dream Theater su naravno već prvim tonovima Johna Petruccija pobrinuli da Periphery postanu tek loša uspomena. Otprilike kao što perce leti na vjetru, tako lete i prsti sva četiri instrumentalista u bendu.
U istoj sam ih dvorani vidio i prije gotovo četrnaest godina (u travnju 1998.) i usporedbi ne mogu pobjeći. Ne radi se toliko o usporedbi iskustva koliko o činjenici da glazbeno nisu ostarjeli, kao što bi mnogi u tako dugoj karijeri. Tadašnji je koncert bio izvedbeno vrlo uvjerljiv, no zvuk je bio najlošiji od svih sedam koje sam čuo kod Dream Theater. No, ovaj put je u početku bas Johna Myunga bio malo razmazan, ali je već od treće skladbe sve djelovalo kako treba.
Čudi pak činjenica da je unatoč poslovično iznimno predanoj talijanskoj publici u dvorani bilo mjesta za još najmanje 500 glava. Kriza je očito pružila svoje pipke…
Pretežno muška publika doduše nije padala u trans, ali je znala baš jazzerski nagraditi istaknute solaže instrumentalista. Poprilično često publika je skandirala Pe – Tru – Cci i Man – Gi -Ni. I ovaj put je teško bilo koga izdvojiti, jer je njihov sjaj s lakoćom plijenio naša čula i micao nas iz stvarnog svijeta. Prividna jednostavnost izvedbe unatoč kompleksnosti djeluje iznimno lakoćom. A puno je više od toga. Godine rada, vježbanja i skupljanja iskustva i dalje ih postavljaju na prog metalni Olimp, a u suglasju s izborom skladbi njihovo je podavanje glazbe pokazalo još uvijek veliku ljubav prema nastupanju, da ne bude zabune, ne prema nastupaštvu. Mike Mangini kao novajlija djeluje zapravo posve integrirano, naravno da je ostavština Mikea Portnoya sigurno duboka i teška, ali Mangini je bio više nego uvjerljiv. Sviranje je posve podredio težnji što većoj kompaktnosti zvuka skupine. Dakle, toliko koliko je bilo potrebno – a toga je bilo puno. Glazbena gustoća Dream Theater uglavnom je iznimno zasićena, no majstori je u trenucima ublaže jedinstvenim lirskim pasažama.
Dream Theater su se pobrinuli za produbljeno predstavljanje aktualne ploče A Dramatic Turn Of Events. Niti nije toliko važno zašto baš te i toliko skladbi, važnije je da su uživo posve ravnopravne bilo kojoj starijoj. Stariji štovatelji američkih majstora uživali smo posebno u 6:00, Surrounded, A Fortune In Lies te dvama cvjetovima s ploče Images And Words Wait For Sleep i Surrounded. Uvijek me iznova osupne nevjerojatna Petruccijeva kontrola tona, drama koju dočarava gitarom je nevjerojatna. Jasno mu je da je gitara produžetak njegovih neizmjernih glazbenih ideja i ne daj bože da jednog dana ne bi mogao svirati, zbog čega god. Vjerojatno bi ga od muke brzo pokopalo…
Jordan Rudess je u sklopu većine skladbi zahvalno dopunjavao melodije i brinuo se za izdašnu zvučnu zavjesu. Basist Myung je unatoč zahtjevnosti i kompleksnosti glazbe lako parirao Petrucciju, s kojim su odpraštili nekoliko paklenih unisona, gdje je povremeno pomagao i Rudess (Outcry). A Fortune In Lies je naravno predstavila cijeli Petruccijev arsenal: tapping, preskakanje žica (string skipping) i brzi poput svjetlosti glissandi samo su tri najočitije tehnike.
Petrucci je glasom nekoliko puta pomogao pjevaču Jamesu La Brieju, ali je na tom području djelovao manje-više mlako. Premalo snage ili preniska razina u miksu, naprosto. Ipak, sviranje zamršene gitarske linije uz istodobno pjevanje mogu samo pohvaliti. Inače, La Brie i dalje suvereno vlada pozornicom. Kod njega se potvrđuje izreka da izgled vara. Snažni muškarac prodornog pogleda nije ni približno takav kakvim ga netko zamišlja. Njegova ljubaznost i pristupačnost dobrodošla su komponenta cjelokupnog imidža Dream Theater. Komunikacije s publikom bilo je taman toliko, La Brie se potrudio više nego što je trebalo. Na početku je ukratko objasnio da je grupa s novim članom dobila novu energiju i da piše novo, važno poglavlje. Godine mu se malo poznaju, trebat će polako obnoviti frizuru i riješiti se centimetarskog narastka. Pjevački je posao obavio s odlikom, priuštio nam je i tri ili četiri prodorna vriska dostojna Rogera Daltreya iz mladosti.
Bubnjar Mangini je obveznim solom pokazao svoje majstorstvo i svestranost. No dobro, ako predaje na Berkleeju, znamo koliko je sati. Dream Theater su takvog bubnjara zapravo vrlo snažno trebali. Upuhao je novi vjetar u jedra i barkica plovi dalje. Kao kompleksno kompaktan, ali ne bezdušan stroj Dream Theater samouvjereno stupaju u novo desetljeće glazbenog života. Potpuna potvrda ove rečenice dogodila se na pozornici dvorane u Pordenoneu.
autor: Jernej Vene
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
Dream Is Collapsing (autor Hans Zimmer, snimljeni uvod)
1.Bridges in the Sky
2.6:00
3.Build Me Up, Break Me Down
4.Surrounded
5.The Dark Eternal Night
6.solo bubnjevi
7.A Fortune in Lies
8.Outcry
9.Wait for Sleep
10.Far from Heaven
11.On the Backs of Angels
12.War Inside My Head
13.The Test that Stumped Them All
14.The Spirit Carries On
15.Breaking All Illusions
—dodatak—
16. As I Am
