Lokacija: Lignano Sabbiadoro / Arena Alpe Adria / Italija
Datum: srijeda, 15.06.2017.
Iako su prošlog ljeta nastupili u obližnjem Zagrebu i sredinom srpnja nastupaju u sklopu ovogodišnjeg izdanja festivala Pivo in cvetje u Laškom, bilo je nadobvezno još mjesec dana ranije skoknuti provjeriti scensku formu karizmatičnih australskih rock’n’roll nestaška i kratkohlačnika Airbourne. Nastupili su naime u nevjerojatno ugodnom i simpatičnom koncertnom prostoru talijanskog ljetovališta Lignano Sabbiadoro, zvanom Arena Alpe Adria. Pisalo se točno petnaest godina otkako je autor ove koncertne priče prvi put vidio Motörhead, i to 15.06.2002. u austrijskom Grazu. Usput, Airbourne jednu od skladbi na aktualnoj ljetnoj festivalskoj turneji po Europi posvećuju besmrtnoj legendi, veličanstvenom i jedinom Lemmyju.
Skupina, koja na sceni »službuje« dobrih dvanaest godina, u studenome 2016. izdala je novi studijski album »Breakin’ Outta Hell«, na kojem i dalje ostaje vjerna nadahnuću likom i djelom svojih starijih sunarodnjaka, jedne od pionirskih rock’n’roll postava, AC/DC. Pa, gdje su blizu AC/DC, tu su uvijek blizu i Rose Tattoo. Da bi došli do međunarodnog uspjeha, Aibourne su isprva morali tvrdo garati. Tome je uspjehu pridonijelo i postojanje čvrstog drugarstva, pri čemu se postava praktički nije mijenjala kroz cijelo djelovanje skupine. Pa, ovog je travnja bend službeno objavio da je dugogodišnjeg ritam gitarista Davida Roadsa zamijenio novi član Harri »The Riff Doctor« Harrison.
Nastup skupine u Lignanu bio je jedan od rijetkih za Aribourne ovog ljeta na kojem je sastav nastupio izvan festivalskog programa, dakle na samostalnom koncertu. Još prije Airbourne svoju su priliku dobili talijanski rock’n’roll pastusi, nastanjeni u pokrajini Pordenone (mjesto Casarsa della Delizia), zvani Fake Idols. To su isti oni Fake Idols koji će nastupiti i u sklopu ovogodišnjeg Rock Camp Summer Music festivala, streljaj od Trsta (mjesto Trebče kod Opčina). Skupina se predstavila kao izrazito dobro skuhan i ugođen kvintet. Čini ga niže ugođenje dviju masno grmećih Gibson Les Paul gitara, prodoran i zvečeći bas, krepki i čvrsti ritmički udarci koketnih vodećih ritmova te bijesan, grlen, začinjen i arogantan vokal. Bend je 2014. izdao istoimeni studijski prvijenac, a nastup pred Airbourne u Lignanu iskoristio je za predstavljanje aktualnog, 2016. izdanog studijskog nasljednika »Witness«. S potonjeg smo čuli i nadasve posrećenu obradu originala The Chemical Brothers zvanu Go te autorske I Am Fake i Mad Fall. Osjeća se da je bend, bez obzira na relativno kratak staž, izvrsno uigran i da je već svirao na većim pozornicama, među ostalim i na festivalu Gods of Metal. U zvučnoj slici mogli su tijekom koncerta malo glasnije pustiti gitare, što se odrazilo osobito na slabije čujne solaže, a inače bez zamjerke. Izvanredna kinetika, dinamika, neprestano trčanje članova ekipe lijevo i desno preko pozornice te suradnja s publikom. Publika već vrlo dobro poznaje skladbe pa su Fake Idols dobili priličnu podršku kad je publika s njima pjevala stihove. Izvrsno uvodno zagrijavanje dakle. I engleski su tekstovi otpjevani na suvereno visokoj razini, što talijanskim skupinama oduvijek zadaje probleme.
U pola deset navečer pozornicu su odlučili razvaliti Airbourne. Taj bend nije samo bend glasnika nove rock’n’roll generacije, nego i nadasve dobar flaster (barem djelomične) utjehe svima onima koji bi htjeli slušati AC/DC uživo, a to (vrlo vjerojatno) nikad više neće dočekati. I lijep odaziv iz Slovenije, osobito s goričkog kraja, pozdravio je kleke Australce pri izlasku na pozornicu. Naravno, sve su oči bile uprte u nevjerojatnog Joela O’Keeffea. Pritom nije iznenadilo saznanje da je glavni reflektor s bijelim svjetlom tijekom koncerta lovio samo njega. On je zapravo glavna spona ekipe koja drži Airbourne na nogama. Pravi scenski vragolan cijelo vrijeme isijava nevjerojatne količine energije! Preznojio se koliko se samo da preznojiti. Otpjevao je još jedan koncert na izrazito visokoj razini, s perolakom lakoćom i prodornom vriskavošću, koja ipak uspije iscijediti tek nešto više niskih linija od njegovih uzora Bona Scotta i Briana Johnsona. Bijesni i razjareni čovjek pritom je solirao i neprestanim komentarima čvrsto držao publiku uz sebe. Zapravo se baš sve vrtjelo oko njega. Arena Alpe Adria bila je te večeri jedva do pola popunjena, recimo da je u njoj bilo kakvih 700 posjetitelja, ali ipak uz to lijep svežanj najzagrijanijih, koji su burno surađivali sa skupinom. Sukladno tome tresli su se prvi redovi osobito uz neslomljive hitove skupine, to jest završni Runnin’ Wild, Live It Up, It’s All For Rock’N’Roll (to je Joel posvetio Lemmyju – potonji je naime sudjelovao u videu za tu skladbu skupine), No Way But The Hard Way i Stand Up For Rock ‘N’ Roll. Usto nije izostao teatar s golemim reflektorom kojim je Joel svijetlio po publici te zavijanje zračne sirene uz uvod u obvezni dodatak, za što se pobrinuo Joelov brat i bubnjar skupine Ryan O’Keeffe .
Nema šta! Izvrstan koncert. Od početka do kraja odvezen na vrhuncu golemog vala vulkanske erupcije iskonskih riffova rock’n’rolla, naravno sekundarno adaptiranih i opet suvereno servirenih. Baš kako to radi nova generacija rock’n’roll revitalista, među kojima su i Airbourne. To je to. Inače bi čovjek očekivao još koju skladbu više, ali ipak. Poziv svima da skupinu Airbourne obavezno sredinom ovogodišnjeg srpnja odete pogledati na festival Pivo in cvetje. U Laško, naravno!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Ready To Rock
2. Too Much, Too Young, Too Fast
3. Rivalry
4. Down On You
5. Cheap Wine And Cheaper Women
6. Girls In Black
7. It’s All For Rock ‘N’ Roll
8. Breakin’ Outta Hell
9. No Way But The Hard Way
10. Stnd Up For Rock ‘N’ Roll
—dodatek—
11. Live It Up
12. Runnin’ Wild
