Morrissey
srijeda, 15. 7. 2026, u 21.00 sat
Ljubljana / Križanke / Slovenija
Gdje je onaj listopad 2015., kad je Stephen Patrick Morrissey – jednostavno rečeno Morrissey – prvi put posjetio Sloveniju? Bila je to Hala Tivoli, a datum je bio 10. listopada (RockLine recenzija koncerta). Godine lete. Taj prekrasni Morrisseyjev koncert još uvijek živo odzvanja. Kao da se dogodio jučer!
Morrissey, britanski kantautor irskih korijena, ove je godine objavio svoj 14. studijski album naslova “Make-Up Is A Lie” i krenuo na seriju europskih koncerata! Jedan od termina doveo ga je opet i u naše krajeve, točnije u ljubljanske Križanke. Rekli bismo, idealno mjesto za nastupe koji obilježavaju ovog međugeneracijski cijenjenog glazbenika, koji je u karijeri više puta dizao prašinu svojim kontroverznim stavovima. No koliko god priča, pričica i tračeva pratilo Morrisseyjevu karijeru, sve se uvijek svodi na jedan zajednički nazivnik. Uvijek i svugdje isti. Glazba i izražavanje kroz glazbenu umjetnost. Samo to doista vrijedi. A to je ona temeljna viza Morrisseyja koja ga neprekidno drži u fokusu najomiljenijih ataša indie rocka na svjetskoj razini. S jakim, pomalo i prodornim osobno ispovjednim dometom, za što se brine njegova poezija koja zna i pošteno protresti. Način na koji podaje stihove i poeziju je, što se Morrisseyja tiče, jedinstven, unikatan. Čak i kad skladbice djeluju lagano, katkad posve naivno, složene zajedno, Morrisseyjev ih dodir odnese na posebno mjesto ispovjedne samoniklosti i time jedinstvenog šarma!
(Srećom) bez ikakvog predbenda! Ravno na pozornicu. U 21.00 sat! Ljudi ustaju sa sjedala. Sjediti se ne da. Tko je uopće smislio sve te ‘blesave’ stolice? S druge strane? Hm, lakše smo disali na prostoru, a prostor je djelovao (na oko) i puniji kad su po njemu posijane stolice. “Dobra večer!”, obratio se publici znameniti kantautor s plavim tamburinom u desnici i Križanke su oživjele. I ovaj put Morrisseyja je pratio kvintet s dvojicom gitarista – standardnim Jesseom Tobiasom i Carmenom Vandenbergom iz sastava Bones UK, koji mu se pridružio 2023. (dečko nije od jučer – svirao je čak gitaru na albumu Davea Stewarta “Ebony McQueen”). Na bubnjevima mu ostaje vjeran Matt Walker, koji se 2024. (nakon četiri godine) ponovno vratio Morrisseyju, tu su još kolumbijski basist Juan Galeano iz sastava Diamante Electrico te klavijaturistica Camila Grey (djeluje u formaciji Rogues, svirala je, među ostalima, s Adamom Lambertom). Ukratko, s iznimkom dvojice standardnih Morrisseyjevih pajdaša (Tobias, Walker), konkretno obnovljena postava.
Na ovoj turneji, u suzvučju s porukom novog albuma, ali i svojih klasičnih djela, Morrissey je pojačao raspoloženjski domet izvedenog materijala tako da je pripremio sočne kulise s projekcijama ulomaka iz filmskih klasika, u kojima smo mogli vidjeti mnoga legendarna lica Hollywooda. Još prije osnivanja sastava The Smiths, Morrissey je kao novinar pisao o glazbi i o filmu. Napisao je i nekoliko knjiga o filmu. Njegova ljubav prema filmskoj umjetnosti ostaje vječna. Dakle, uvod s Billy Budd s njegova petog albuma “Vauxhall And I” u tom smislu niti ne iznenađuje, jer riječ je o izvedenici naslova filma “Withnail And I” iz 1987. Grimizno crvena košulja, tipična frizura (naslijeđena iz rockabilly dana i njegove opsesije Jamesom Deanom) i naravno onaj karakterističan, na milju prepoznatljiv baršunasti bariton koji te u tren oka kupi i prikuje uz sebe. Karizme za izvoz. Mogla bi se rezati nožem. Uvod je Morrissey otvorio s tri skladbe iz svoje diskografije, a onda je došao red na onaj znameniti rif sastava The Smiths, u kojem jedna od gitara zavija poput sirene, i već smo kod How Soon Is Now?
Prvi redovi doslovno ‘nabijeni’ na ogradu. Iako je pozornica bila odvojena dodatnom ogradom, nekolicini nepokolebljivih ‘telovježbača’ iz prvih redova uspjelo je tijekom koncerta uskočiti na pozornicu i otrčati Morrisseyju u zagrljaj. Glazbenika to nije ni najmanje smetalo pa je posve rutinirano, u stilu uglađenog gospodina srednjih godina, reagirao u tim situacijama. I zaštitari su bili vrlo na svome, normalni i mirni, bez ljutnje su otpratili s pozornice natrag među publiku tih nekoliko pregrijanih glava. Osjećaj je bio fascinantan. Prekrasan. Prvi redovi znali su sve stihove. A većinom je to bila mladež. Dvadesetogodišnjaci plus minus. Morrissey se tijekom koncerta više puta rukovao s publikom i tako dodatno podgrijavao prve redove. Tu je bila ona skladba sastava The Smiths s četvrtog albuma “Strangeways, Here We Come” A Rush And A Push And The Land Is Ours, u kojoj je uz Morrisseyja u prvi plan stupila klavijaturistica Camila Gray i klavijaturama pokrila glavninu pozadine.
Vokal Morrisseyju odlično služi, prateći sastav je briljantno uigran. Zvuk fantastičan. Bas linije su prijale savršeno, ritmička kinetika čvrsta i grabežljiva! Obje gitare usvojile su onaj pravi ‘indie vibe’, koji je interiorizirao i obilje ‘jangle’ zvuka. Solaže minimalističke, ali odsvirane filigranskom profinjenošću. Promašaja nije bilo. Naravno, sve su oči bile uperene u Morrisseyja. Njegova karizma ostaje izvanredna. I u komentarima je tip tijekom koncerta bio slikovit. Nakon naslovne skladbe novog albuma slijedi još onaj valcer sastava The Smiths I Know It’s Over, u kojem se Morrissey vokalno iskri svojom osjetljivom profinjenošću. Komad je Morrissey nakon 2013. vratio u repertoar prošle godine, a zadržao ga je u setlisti i ove. Nakon njega Morrissey puca svojim najvećim autorskim hitom, a pjevale su gotovo sve Križanke. Zašto ne bi? Bila je to Everyday Is Like Sunday s hipnotički zarazним refrenom kojem se s lakoćom priključiš i sam. Ta gorko slatka melankolija, ‘podmetnuti’ crni humor u cijeloj toj ispovijesti daje poseban draž događaju jer stvara osebujnu (otočnu) atmosferu. Morrissey je zapravo od glave do pete Irac s britanskim srcem! To je okrunio pred kraj još jednim od svojih uspješnijih singlova Irish Blood, English Heart. Nakon novog singla The Monsters of Pig Alley pozornica se obavila crvenim svjetlima i gustom maglom iz koje je povremeno posrtala samo Morrisseyjeva silueta, a bend je teatralno zaključio koncert Morrisseyjevom Jack The Ripper.
Bend se naravno vraća na pozornicu po obvezni dodatak! Morrissey u majici s natpisom Ljubljana, a u ruci drži svežanj gladiola, koje tijekom izvedbe nije podijelio publici, nego ih je razbacao po pozornici. Bio je to onaj nesuđeni, zaboravljeni hit. There Is a Light That Never Goes Out, koji je izašao tek na kompilaciji “The World Won’t Listen” (brzo smo je svi imali doma, jer je Jugoton s jugoslavenskom verzijom kasnio samo godinu dana – kompilacija je originalno izašla 1987.). Bend je u vrijeme promocije albuma “The Queen Is Dead” za singl odabrao komad Bigmouth Strikes Again! Briljantno udara There Is a Light That Never Goes Out i 2026. Vječnozeleno, besmrtno, magnetski. Komad koji je posljednji put i za veliki oproštaj ujedinio razgorjelu publiku Križanki u jedno. Morrissey je s ekipom doveo publiku na zaista visoke obrtaje. Nova generacija nagurala se naprijed, zreli striceci i tete uživali smo u pozadini, a koncert je prolazio brzinom svjetlosti. Koncert lakih, kratkih, ali jezgrovitih poteza, kojem kraljuje jedinstvena vokalna pojava jedinstvenog Morrisseyja. Kad je bend odsvirao posljednji ton, pa čak i malo prije, Morrissey je odjurio s pozornice. S nje je nestao kao kamfor i bilo je jasno da je to kraj. Prije toga skinuo je majicu sa slikovitim natpisom Ljubljana i bacio je među publiku. Doista. Bubnjar Matt Walker za ovaj je koncert opremio opnu bas bubnja oslikom slovenske zastave, a Morrissey je osvojio i riječ hvala, koju je tijekom koncerta više puta upotrijebio. Lijepo. Nadajmo se da na tipa opet nećemo čekati debelih jedanaest godina da nas posjeti! U 68. godini života i dalje održava odličnu (vokalnu, pa i fizičku) formu!
p.s.: Po one ‘jadne’ gladiole (takav scenski ritual Morrissey je izvodio još u osamdesetima sa sastavom The Smiths) kasnije je na pozornicu iz publike skočio neki pregrijani talijanski fan. Sve je pokupio prije nego što su ga dva ‘zaštitara’ zgrabila i otjerala s pozornice, a on je samo promucao: “I had to!” (‘morao sam’). No, gladiole su ipak stigle do njegovih prijateljica s kojima je doputovao na koncert u Sloveniju. I to još. Ovaj put koncert s hrpom turista kojima je Ljubljana posijana svako ljeto te s mnoštvom hrvatske i talijanske publike u Križankama!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Morrissey – setlista:
1. Billy Budd
2. I Just Want to See the Boy Happy
3. First of the Gang to Die
4. How Soon Is Now?
5. Suedehead
6. Kerching Kerching
7. A Rush and a Push and the Land Is Ours
8. Zoom Zoom the Little Boy
9. Now My Heart Is Full
10. Alma Matters
11. Make-Up Is a Lie
12. I Know It’s Over
13. Everyday Is Like Sunday
14. Sure Enough, the Telephone Rings
15. Shoplifters of the World Unite
16. Notre-Dame
17. Irish Blood, English Heart
18. The Monsters of Pig Alley
19. Jack the Ripper
—dodatak—
20. There Is a Light That Never Goes Out
