Izdavač: earMusic
Datum izlaska: 3. 7. 2026.
Žanr: Hard Rock / Art Rock
Produkcija: Bob Ezrin
Duljina albuma: 50.24 min
Ocjena: 8.0/10
Teškorokerski patrijarsi Deep Purple ponovno su među nama s novim studijskim albumom »SPLAT!«. Njime nastavljaju više-manje ustaljenu tradiciju šaljivih naslova iz posljednjih dvadeset godina, za koje se iskreno nadamo da nisu razni ‘jutarnji zvukovi’ pojedinih članova ove dugovječne britanske grupe. Međuvrijeme i digitalna znakovna latovština (prošli album iz 2024. zvao se »=1«) očito su postali njihov način ismijavanja tipičnih predstavnika mlađih ‘digitalnih’ generacija, koje se ne mogu koncentrirati dulje od tri sekunde i znaju se sporazumijevati samo još emotikonima. Prema riječima vokalnog velikana Iana Gillana, »SPLAT!« je prvi pseudokonceptualni album u povijesti ‘dubokoljubičastih’ na kojem se na tipičan, krajnje neozbiljan i cinični način poigravaju mogućim scenarijima o tome što bi ostalo/nastalo nakon kraja našeg svijeta.
Tekstovi su ovaj put dosegnuli novu razinu šaljive lakrdije koja počinje povremeno ozbiljno umarati i ne ispada uvijek simpatično ni pretjerano smiješno. Ponekad je stvarno teško prepoznati kada gotovo 81-godišnji Gillan u luckastim tekstovima namjerno preskače između uloge dobrog vojaka Švejka, koji se rugajući autoritetima namjerno pravi blesav (»The Lunatic« i »Scriblin’ Gib’rish«), i Bennyja Hilla, koji je tijekom vrebanja mladih djevojaka bujnih oblina upravo uskočio u treću pubertet (»Angry Boy« i »Jessica’s Bra«).
Često blesavi tekstovi ipak ne kvare vrlo solidnu glazbenu sliku albuma, zbog koje ne bi smio biti razočaran nijedan dugogodišnji obožavatelj. Stari drugari i dalje vrlo uspješno održavaju na životu svoju osebujnu mješavinu hard rocka, heavy metala i progresivnog rocka s više-manje očitim bluesovskim primjesama. Glazbeno gledano, riječ je o jednom od najtvrđih i ritmički najnabrijanijih albuma u povijesti Deep Purple, što se čuje već na prije spomenutoj uvodnoj skladbi »Angry Boy« iz Gillanova posebnog priručnika za treću adolescenciju. Odmah se čuje da je Simon McBride na »SPLAT!«, svom drugom albumu kao član Deep Purple, postao priličnu samouvjereniji gitarist i da si uz ‘lovljenje’ ikonoklastičnih fraza pod utjecajem obaju slavnih prethodnika priušti i poneki iznimno nabrijani solo. I ovaj je put produkciju odradio legendarni producent Bob Ezrin, koji ovaj put nije priložio nikakvu skladateljsku asistenciju.
»Diablo« je zorni primjer reprezentativne skladbe koja bi se mogla naći na bilo kojem albumu Deep Purple u posljednjih trideset godina: cinično obojeno Gillanovo pjevanje, McBrideove ‘retro’ začinjene gitarske fraze, Aireyjeve šaljivo začinjene orguljaške dionice i prepoznatljiva iskrivost legendarne ritam sekcije Glover-Paice. »The Rider« je lepršavija i razigranija skladba, dok »The Lunatic«, koja sadrži briljantan orguljaški solo, spada u mračnije ambijentalne vode. Na njoj si Gillan daje oduška vokalnim eksperimentiranjem i igranjem raznih uloga. Aireyjev prepoznatljivi zvuk Hammond orgulja u ‘prvom je planu’ i na »The Only Horse in Town«, dok najpozitivnije iznenađuje McBrideov solo u drugom dijelu, kojim se potpuno mijenja ambijentalna narav skladbe. »Sacred Land«, s blagim utjecajem bliskoistočnih ritmova, unatoč razmjerno kratkom trajanju sadrži dovoljno zabavnih orguljaških i gitarskih dionica da kao cjelina ispadne ugodno.
»The Beating of Wings« sadrži naglašen bluesovski prizvuk i posve klasičnu glavnu gitarsku frazu koja je mogla nastati u bilo kojem razdoblju njihove bogate povijesti. »Guilt Trippin’« spada među zabavnije eksperimente na »SPLAT!«, jer sadrži cinični duhoviti Gillanov vokalni dijalog između Boga i Charlesa Darwina na temu ‘tko je od nas dvojice više kriv što je čovječanstvo otišlo dovraga’, dok se legendarni pjevački šampion ovaj put pokazuje s najvišom pjevačkom izvedbom nakon prilično dugog razdoblja, iako je, razumljivo, daleko od standarda svojih vrištavih podviga iz mlađih dana. I središnji je motiv iznimno posrećen i pomalo (namjerno ili nenamjerno) podsjeća na glavni motiv iz kultne filmske trilogije ‘Povratak u budućnost’.
Na »Scriblin’ Gib’rish« Gillan se ponovno pretvara u šaljivu ulogu dobrog vojaka Švejka, dok se Airey i McBride ponovno iskazuju zabavnim solističkim istupima. Ritam sekcija i ovaj put udara punom parom, ponajviše što se tiče Paiceovih bubnjarskih krošea, pa je to jedan od udarnijih komada na »SPLAT!« Sveopću tekstualnu neslanost skladbe »Jessica’s Bra«, kad čovjek pomisli ‘kakvi perverzni starci’, spašava središnji, pomalo keltsko-irski obojeni motiv, koji je očito McBrideov poklon njegovu sjevernoirskom podrijetlu.
I na »Third Call« dubokoljubičasti dedeki dokazuju da još uvijek mogu biti neobično udarni i brzi kad žele te da u njima još uvijek ima dovoljno mladenačke iskrivosti za neke domišljate solističke podvige. »My New Movie« spada među manje nadahnute trenutke na »SPLAT!«, kad se osjeti da je bendu već počelo pomalo nedostajati skladateljskog nadahnuća. Naslovna skladba s druge strane ispada nešto zabavnije, iako je riječ o još jednom prilično ‘tipičnom’ i ‘opreznom’ radu, što znači da ne spada među bolje završne trenutke u dugoj i burnoj priči ove neuništive grupe.
»SPLAT!« je kao cjelina vrlo dostojan album koji po kvaliteti spada negdje u ‘zlatnu sredinu’ opsežne diskografije Deep Purple, što će se zasigurno svidjeti svim dugogodišnjim obožavateljima koji nisu opterećeni samo ‘zlatnim razdobljem’ (prva polovica sedamdesetih). Već pri prvom slušanju jasno je da je riječ o nešto zrelijem dosegu od prethodnika »=1«, osobito zahvaljujući McBrideovoj novostečenoj samouvjerenosti i manjoj opterećenosti dugim sjenama obaju legendarnih prethodnika. Usput, upravo u vrijeme nastanka ove recenzije svijetom je prostrujala senzacionalna vijest da se Deep Purple na pozornici tijekom nastupa u New Yorku 12. kolovoza 2026., nakon 33 godine, pridružio Ritchie Blackmore i sudjelovao u izvedbi svevremenske »Smoke On the Water«. Čuda se očito događaju pa se nadajmo da su Blackmore i Gillan nakon osamdesete godine života (obojica godište 1945.) napokon došli pameti, zakopali ratne sjekire i zaboravili stare zamjerke i spletke.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Arrogant Boy
2. Diablo
3. The Rider
4. The Lunatic
5. The Only Horse in Town
6. Sacred Land
7. The Beating of Wings
8. Guilt Trippin’
9. Scriblin’ Gib’rish
10. Jessica’s Bra
11. Third Call
12. My New Movie
13. Splat!
Postava:
Ian Gillan – vokal
Roger Glover – bas-gitara
Ian Paice – bubnjevi
Don Airey – klavijature
Simon McBride – gitara
Gostujući glazbenici:
Keith Urban – gitara na skladbi br. 2.
Bob Ezrin – prateći vokali
