Izdavač: Electrola
Datum izlaska: 21. 10. 1992.
Produkcija: Rolf Kasparek & Karl-Ulrich Walterbach
Trajanje albuma: 58.13 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.5/10
Hamburška gusarskometalska posada pod zapovjedništvom neukrotivog kapetana Rolfa ‘Rock ‘n’ Rolfa’ Kaspareka 1992. godine i dalje je gazila sve pred sobom te se sigurno ubrajala među najbolje predstavnike tadašnje (ne samo njemačke) powermetal scene. Te su godine objavili album »Pile of Skulls«, koji s pravom vrijedi kao jedno od njihovih najboljih i najambicioznijih dostignuća. Na njemu su Rolfove gusarske pustolovine, često začinjene stvarnom poviješću, dosegnule vrhunac, a svi kasniji pokušaji da se kroz cijeli album ponovno dozove gusarski duh, koji od početka do kraja tako intenzivno probija iz »Pile of Skulls«, uglavnom su klaonički propali. Rolfov često iskazivani prezir prema svim nadzornim korumpiranim institucijama, predvođenim (apsolutističkim) monarhijama i (rimokatoličkom) crkvom, koje su kroz ljudsku povijest nanijele nevjerojatno mnogo zla, vidljiv je već na brutalno izravnoj naslovnici ovog albuma, na kojoj se piramida od ljudskih lubanja nalazi pred golemim drvenim vratima s carskim i papinskim simbolom.
»Pile of Skulls« bio je posljednji album za gitarista Axela Morgana i drugi za (kratkotrajnog) povratnika na bubnjevima Stefana Schwarzmanna. Stefan, koji je kasnije svirao i u tako slavnim metal sastavima kao što su Accept i Helloween, posljednji je put s Running Wild surađivao na nezaboravnom biseru »Port Royal« (1988). Jensa Beckera, koji se kasnije afirmirao kao nezamjenjivi basist u Grave Digger, zamijenio je Thomas ‘Bodo’ Smuszynski. On je stigao ‘u paketu’ sa Stefanom iz sastava U.D.O. i u Running Wild ostao čak devet godina.
Rolfove gusarske teme na »Pile of Skulls« postale su još uvjerljivije i izravnije nego na prethodnim albumima, jer je lik doista počeo ozbiljno proučavati povijest gusarstva i druge povijesne teme, koje su zamijenile ranije, mnogo romantičnije i maštovitije slike pomorskih razbojnika. Jedan od glavnih razloga zašto je Rolf toliko zavolio gusare jest to što su se tijekom svojih pljački engleskih, francuskih i španjolskih galija oglušili na tadašnje vladare i njihove svjetovne i vjerske zapovijedi te su sa svojim odmetničkim načinom života (vrhunac je bilo osnivanje kratkotrajne gusarske republike na Nassauu) na neki način bili najslobodniji predstavnici svog vremena. Sve je to Rolf sretno spojio s tradicionalnim metalskim buntovnim stavom prema korumpiranim institucijama, koji zrači iz svake skladbe, odnosno teksta na »Pile of Skulls«.
Epski instrumentalni uvod »Chamber of Lies« otvara se kao crkvena zborska glazba, a onda naglo prelazi u baroknokeltski motiv s bogatim gitarskim harmonijama. To je zapravo uvod u odličnu powermetal himnu »Whirlwind«, na kojoj Rolf i gusarska družina naprosto pršte od energije i borbenosti zahvaljujući krajnje navijenom, gotovo speedmetal ritmu. Sve što je krasilo Running Wild u njihovim najboljim godinama ovdje je na broju: Rolfov razdraženo-buntovni, specifični način pjevanja, razgranate i snažne gitarske dionice te moćna ritam linija s inteligentnim prijelazima i tradicionalnim naglaskom na štektanje bas pedale. Vrhunac je epski refren uz koji si slušatelj lako može predočiti gusarski brod kako juri kroz uzburkano more i svladava podmukle vrtloge.
I beskompromisni gusarskometalski razarač »Sinister Eyes«, objavljen kao singl, obilježava epsko-romantična atmosfera s učinkovitim gitarskim harmonijama i blagim baroknim zvučnim ukrasima tipičnim za klasične Running Wild. U tekstu su se tu prvi put pojavile Rolfove teorije zavjere i konspirologija o skrivenim lutkarima i vladarima svijeta iz pozadine i dalekih galaksija, koje će igrati važnu ulogu na njihovim budućim albumima. Barokni začin, koji je tako dobro pristajao klasičnim Running Wild, još više dolazi do izražaja na mračnijem »Black Wings of Death« s epskim središnjim motivom, sumornom porukom i odlično izvedenim završnim dijelom. »Fistful of Dynamite« je nešto razuzdanija, izravnija i razigranija stvar s ohrabrujućim refrenom, koja ovaj put nema veze s Rolfovim omiljenim povijesnim razdobljem između 17. i 18. stoljeća, jer je Alfred Nobel dinamit patentirao ‘tek’ 1867., kad se o karipskim gusarima već odavno nije moglo ni čuti ni vidjeti.
»Roaring Thunder« ide u sporiji, malo suzdržaniji ritam, no ipak se nađe mjesta za epski refren koji gusarski podsjeća na zdravicu usred Port Royala uz prepune vrčeve piva. Za bogatiju kompleksnost brine se sjajan Morganov gitarski solo. Naslovna skladba, s brutalno optužujućim antimonarhističkim refrenom i bijesno raspoloženim gospodinom Kasparekom, čija poruka budi asocijacije na tekst Black Sabbathova evergreena »Heaven and Hell«, nedvojbeno spada među vrhunce albuma. Odličnih skladbi tako lako ne nestaje, jer slijedi gusarskometalska himna »Lead Or Gold«, drugi singl s albuma, koja ni danas ne smije izostati s koncerata hamburških powermetal prvaka. Borbene gitarske dionice, podložene razornim bubnjarskim prijelazima, dosežu gromoglasni vrhunac u epskom refrenu uz koji bi se, pogledavši razjarenog kapetana Rolfa, posvršavali svi nazočni ‘rdečeplaščniki’ odnosno ‘crveni mundiri’ (tko je ikad čitao stripove o Zagoru i Blekeu, razumjet će referencu).
Na »White Buffalo« iz gusarske ere Kariba nakratko se selimo u razdoblje osvajanja Divljeg zapada, koje je Rolf sa svojom družinom povremeno rado posjećivao. Za mnoga plemena sjevernoameričkih starosjedilaca bijeli bizon je najsvetije živo biće na Zemlji. Rolfov postapokaliptični tekst govori o ekološkoj katastrofi koja je uništila čovječanstvo nakon što je ubijen posljednji bijeli bizon. Izvrsni »Jennings’ Revenge« ima doista povijesnu podlogu u britanskom gusarskom kapetanu Henryju Jenningsu. On je tijekom svojih gusarskih pustolovina svladao nekoliko ‘veselih’ i posebno dobro oplijenio špansku kraljevsku mornaricu, što se čuje i u pomalo podrugljivom refrenu. Jennings, koji nipošto nije bio siromah, jer je prije početka gusarskih pothvata bio bogat plantažer, život je završio u bogatstvu i mirnom mirovanju, što je za bivšeg gusarskog kapetana bio iznimno rijedak podvig.
Za veliko finale nastupa epska, 11 minuta duga majstorija »Treasure Island«, koju je, dakako, nadahnuo istoimeni književni klasik škotskog pisca Roberta Louisa Stevensona i koja je vrlo vjerojatno najbolja skladba u cijeloj povijesti Running Wild. Zapravo je riječ o savršenoj zvučnoj podlozi za čitanje knjige ili gledanje jednog od brojnih filmova o Otoku s blagom. Karipska pustolovina s Jimom Hawkinsom, Long John Silverom i duhom strašnog gusarskog kapetana Flinta počinje Hawkinsovim sjećanjima i odlukom da se nikad više neće vratiti na Otok s blagom. Pritom salve smijeha uvijek izazove Rolfovo oglašavanje i krohotanje (u ulozi kapetana Flinta) – »pieces of eight, pieces of eigh hahahaha«. Nakon tog šarenog i duhovitog uvoda slijedi nezaboravna glazbena pustolovina koja svojom iznimnom atmosferom i intenzitetom ne popušta od početka do kraja, a njezin je vrhunac nezaboravni refren. Usput ne nedostaje ni šarenih instrumentalnih dionica s ukusnim gitarskim solima i promjenama tempa koje potpuno razgibaju i izmijene početnu strukturu ove majstorije. Running Wild kasnije nikad više nije pošlo za rukom tako uvjerljivo, srčano i proživljeno stvoriti ep dulji od deset minuta, pa ni s ambicioznim superepom »Genesis (The Making and the Fall of Man)« s idućeg albuma »Black Hand Inn« (1994).
»Pile of Skulls« je u mnogočemu bio vrhunac Rolfovih gusarskih ekspedicija s njegovom Runnig Wild posadom. Zahvaljujući klasicima kao što su »Whirlwind«, »Sinister Eyes«, »Lead Or Gold«, naslovna skladba, »Jennings’ Revenge« i vrhunac »Treasure Island«, i dalje je riječ o jednom od najboljih albuma u povijesti hamburških powermetal prvaka. To je i savršen powermetal album za slušanje tijekom ljetnog odmora, iako ga je užitak slušati i u drugim prilikama. Nekad se činilo da Running Wild od druge polovice osamdesetih do sredine devedesetih jednostavno ne mogu snimiti slab album i da će još dugo biti među najsjajnijim zvijezdama na powermetal nebu. Nažalost, nakon prve polovice devedesetih stvari su se u stvaralačkom smislu polako i sigurno survale nizbrdo. Nikad im više nije uspjelo snimiti tako dobro zaokruženo gusarskometalsko remek-djelo kakvo je bio »Pile of Skulls« ili barem nešto približno razini njihovih sjajnih albuma u razdoblju između 1987. i 1997.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Chamber of Lies (2:21) instrumental
2. Whirlwind (4:52)
3. Sinister Eyes (5:06)
4. Black Wings of Death (5:17)
5. Fistful of Dynamite (4:06)
6. Roaring Thunder (5:56)
7. Pile of Skulls (4:39)
8. Lead or Gold (5:07)
9. White Buffalo (5:17)
10. Jennings’ Revenge (4:18)
11. Treasure Island (11:14)
Postava:
Rolf Kasparek – vokal, gitara
Axel Morgan – gitara
Thomas Smuszynski – bas-gitara
Stefan Schwarzmann – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Ralf Nowy – klavijature na Chamber of Lies, efekti na Sinister Eyes
