Faster Pussycat (40th Anniversary Tour), Blacklist Union, Femme Fatale
Nedjelja, 27. 9. 2026
Kulturni dom, Prosek, Italija
“Svatko može svirati R’n’R, samo to mora dovoljno željeti”
Putovanja po koncertima za Rockline donose brojne pogodnosti. Među njih spada vožnja u super udobnom električnom autu nove generacije. Marke kojoj su ime ukrali ludom znanstveniku, zbog čega bi naša južna braća opet mogla zakuhati neku neugodnu povijesnu epizodu. I upoznavanje kul ljudi, poput vozača spomenutog vozila i supoklonika memljivog, preznojenog LA sleaze-glam metala kasnih 80-ih.
Faster Pussycat su istoimeni debitantski album izdali 1987., iste godine kad je izašao multimilijunski (i po budžetu i po prodaji) album benda iz Paradise Cityja. Kad oba albuma slušam jedan do drugoga, po količini smrdljivog sleazea, znoja, pokupljenih čikova i popijenog jeftinog viskija (za JD Faster Pussycat nisu imali love) glatko pobjeđuje prvi. A vjerojatno sam ga u karijeri i češće preslušao od ovog drugog. Ali, kao što to obično biva, Brze Mačkice 40. obljetnicu slave u kulturnom domu u zamejskoj Sloveniji, a onaj drugi bend hara po stadionima diljem svijeta … Nas 150 radije se okupilo u dvorani pred daskama koje život znače, ako malo nespretno parafraziram Ramba Amadeusa.
Oni koji poznajete dotični Rambov štikl, znate tko se pojavio na pozornici i počeo skakati po njoj. Fatalna žena, Lorraine Lewis, sa pratećim bendom. Za Femme Fatale sam već čuo, ali ih nikad nisam slušao. U 80-ima su imali dvije mini uspješnice, Falling In And Out of Love i rječitu Waiting For the Big One. Trojica muškaraca i vitalna 68-godišnja Lorraine odprašili su svoj polusatni set s (pre)velikom dozom energije, jer je baba jedva stizala i zato je njezin vokalni nastup, blago rečeno, bio ispodprosječan. Šteta, jer se nakon naknadnog gledanja spotova spomenutih skladbica dalo zaključiti da je dama nekad vrlo solidno odpjevala svoje stvari. S obzirom na to da nijedan komad nisam znao od prije, mogao sam uživati u divljoj energiji udarnih klasičnih USA hard rock kompozicija i čuditi se Lorraineinim grudima, koje su u neskladu s ostatkom tijela živjele neki svoj život. Zanimljivo.
Popis pjesama Femme Fatale:
01. My Baby’s Gun
02. Falling In And Out of Love
03. Bad Love
04. Home Is Where the Heart Is
05. Don’t Call Me Your Angel
06. Living Like There’s No Tomorrow
07. Waiting For the Big One
Sljedeći su na pozornicu stupili Blacklist Union. Taj bend nisam poznavao ni po imenu. Basist i bubnjar bili su isti kao kod Femme Fatale (rezanje troškova, rekao bih), postavu su zaokružila dva gitarista i šef benda, Tony West, na vokalu. Riječ je o (s obzirom na stil glazbe koju sviraju) prilično svježoj grupi, osnovanoj 2004. Tony je, čini se, jako, jako, ali STVARNO želio biti pjevač u R’n’R bendu. Jer ono što smo čuli iz zvučnika bilo je (osobito u visokim registrima) nekontrolirano zavijanje. Ali stvarno. Lica u publici odražavala su potpunu nevjericu. Svi smo se pomalo ispod oka gledali jer nam je bilo neugodno zbog tipa na pozornici i njegova benda, koji je odlučno jurio iz komada u komad. Glazba i kompozicije u svojoj biti nisu bile loše, čak je i Tonyev vokal u nižim registrima zvučao podnošljivo, ali cijelo bih iskustvo opisao kao blago nelagodno. Ni nekoliko piva koja sam bio prisiljen popiti tijekom seta Blacklist Uniona nije isprало pomalo gorak okus. U posljednjem štiklu Jackson (obrada klasika bračnog para Cash) stvar je htjela spasiti Lorraine, ali je tužno potonula zajedno s Tonyjem. A Tony ima arogancije na zalihi za dvojicu Axla.
Popis pjesama Blacklist Union:
01. Letters From the Psych Ward
02. Mississippi Moonhound
03. Heavy Is the Crown
04. Evil Eye
05. Dirty Halo
06. Madame Butterfly
07. Jackson (s Lorraine Lewis)
Jedva smo dočekali Faster Pussycat. Da se razumijemo, to je od nedavno trezni Taime Downe (otrijeznio se nakon jezivog događaja na nedavnom glazbenom krstarenju) s ekipom starih i novih prijatelja. Ostali članovi originalne postave već se dugo ne vrte u tom filmu.
Dopustite da vas najprije upoznam s činjenicom da u svijetu glam metala iz vječno sunčanog LA-a 80-ih Taime Downe ima drugi najduhovitije skovani pseudonim. Odmah iza legendarnog Jizzyja Pearla, naravno. Taime je još jedan od onih iz podnaslova. Izvorno maneken i suvlasnik jednog od najozloglašenijih kafića u LA-u, Cathousea, odlučio je da bi htio biti pjevač. Kad kažem da je u ta vremena bolji pjevač od njega bio čak i Vince Neil, rekao sam sve. Unatoč tome (ili upravo zbog toga) Faster Pussycat su uspjeli izdati čak dva kultna albuma. Uz spomenuti debi još i Wake Me When It’s Over iz 1989. Poslije je sve krenulo nizbrdo, a spas je stigao tek s EP-jem Like a Ghost 2023.
Posve odjeven u “Black on Black”, Taime se objesio o mikrofon, a bend je u najboljoj maniri odprašio set sastavljen pretežno od pjesama s prva dva albuma, plus par obrada i par slatkiša s ostalih izdanja diskografije. Basist Danny Nordahl odmah je dokazao da ne misli oponašati trezno stanje svog šefa i svojim umornim ljuljanjem zabavljao je publiku, a pritom nije odsvirao niti jedan krivi ton. Tip inače izgleda kao pokojni glumac James Marsden kad se nakon prokrčmljene noći ujutro pogleda u ogledalo. Uspješno ga je pratio dugogodišnji bubnjar Chad Stewart, a na gitarama su sasvim ugledno razvaljivali Ace Von Johnson i 27-godišnji mulac Chris Borell, koji su izmjenjivali ikonične rifove i divlja sola. Zvuk je za takav prostor bio zaista pun i čist.
Stvar s Taimeovim vokalom jest da se od samog početka nema kamo pogoršati. Tip ima sreće da ne fućka, pa je njegov nosnjakavo vrišteći vokal jednako očajan i istodobno nezamjenjiv za glazbu Faster Pussycat. Kao neki Johnny Rotten glam metala, dakle.
Od odsviranih skladbica najviše su oduševljenja izazvali balada House of Pain, koja je iz džepova izvukla nekoliko upaljača, udarni sleaze komad Bathroom Wall, morbidni Where There’s a Whip There’s a Way te neočekivani minijaturni hit s trećeg albuma Whipped! (1992), Nonstop to Nowhere, koji je od nažgan basista izmolio kolega Izzy. Inače je umjesto toga bio planiran Poison Ivy, jer te komade izvode naizmjence. Odlično se pokazao i noviji štikl Like a Ghost, koji bih stilski svrstao na prvi album.
Na kraju su članovi sva tri benda zajedno odžgali mješavinu komada Shut Up And Fuck i Babylon te na pozornici priredili pravu ludnicu, potpomognutu alkoholnim parama, koju je jadni, trezni Taime promatrao s blagim odporom. Nacionalno šarolika publika neizmjerno je uživala, a ikonični glameri dočarali su nam atmosferu LA klubova na Sunset Stripu. Odličan koncert starih (brzih) mačaka. Ako vam u žilama teče malo viskija i ako ste si čuperak barem jednom u životu natupirali maminim sprejem, ovaj bend nužno morate otići pogledati sljedeći put kad svrate u Europu. Palac gore!
Popis pjesama Faster Pussycat:
01. Motorbike
02. Don’t Change That Song
03. Cathouse
04. Slip of the Tongue
05. You’re So Vain (obrada Carly Simon)
06. Like a Ghost
07. The Power And the Glory Hole
08. Pirate Love (obrada The Heartbreakers)
09. House of Pain
10. Nonstop to Nowhere
11. Where There’s a Whip There’s a Way
12. Bathroom Wall
13. Shut Up And Fuck (obrada Betty Blowtorch) – svi
14. Babylon – svi
Posebno spominjanje ide Massimu (Maxxu), ludom promotoru i organizatoru, koji je tu ekipu doveo u Prosek. Veličanstveno!!!
Tekst i fotke: Igorac
