Preminuo je bivši bubnjar Saxona Nigel Durham (godište 1965.), koji je odsvirao bubnjeve na albumu “Destiny”. “Destiny” je deveti album Saxona, a izašao je u ožujku 1988. za izdavačku kuću EMI.
Tužnu vijest grupa Saxon objavila je 24. 10. 2026. na društvenim mrežama (original u nastavku).
Album “Destiny” bio je pokušaj grupe da se probije na američko tržište. Ima mekšu produkciju s istaknutim klavijaturama, koja je trebala osvojiti radijske frekvencije diljem svijeta. Grupi je donio dva singla: obradu pjesme slavnog yacht rockera Christophera Crossa Ride Like A Wind (izašla u veljači 1988.) i baladu I Can’t Wait Anymore (izašla u travnju 1988.). Album se pokazao komercijalnim promašajem, a EMI je prekinuo suradnju sa Saxonom.
Godine 1989. za Roadrunner Records izašao je koncertni album “Rock ‘N’ Roll Gypsies” sa snimkama s turneje “Destiny”, naravno s Durhamom u postavi. Nakon tog komercijalnog brodoloma Saxon su prošli kroz korjenite promjene u postavi i neko su vrijeme mučili muku s pronalaženjem nove izdavačke kuće, no 1990. smilovali su im se u Virgin Recordsu, nakon čega je uslijedio niz od četiri albuma: “Solid Ball Of Rock” (1991.), “Forever Free” (1992.), “Dogs of War” (1995.) i “Unleash The Beast” (1997.). Kroz cijele devedesete grupu je na površini držalo isključivo njemačko tržište, jer su se navedeni albumi redovito plasirali, u pravilu samo na ljestvicu 100 najprodavanijih ploča u Njemačkoj.
Durham se između 2000. i 2010. pridružio sastavu Oliver/Dawson Saxon. U lipnju 2002. su, primjerice, nastupili kod furlanskog gradića Osoppa, 25 km sjeverozapadno od Udina, na biker festivalu na kojem je glavna zvijezda bio Ronnie James Dio.
Godine 2001. Durham je odsvirao bubnjeve na albumu “Judgement Day” sastava Baileys Comet, a 2002. svirao je na samostalnom studijskom albumu bivšeg basista Saxona Stevea Dawsona pod nazivom “Pandemonium Circus”. Godine 2013. Durham se pridružio heavy metalcima Morpheus Rising i s njima 2014. izdao album “Eximius Humanus”.
Uzrok njegove smrti nije objavljen.
