Europe: Come This Madness
Izdavač: Silver Lining Music/Hell & Back
Datum izlaska: 25. 9. 2026.
Produkcija: Tom Dalgety
Trajanje albuma: 41.19 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9/10
Europe, švedska glam metal senzacija osamdesetih koju je na vrhuncu slave progutala pohlepa tadašnjih izdavača, u zrelim godinama doživljavaju pravi pravcati procvat. “Come This Madness”, najnoviji album, stiže devet godina nakon prethodnika “Walk This Earth”, što je pozamašan vremenski razmak.
“Come This Madness” je album koji ima što pokazati i reći. Na njemu Europe vrlo uspješno nastavljaju glazbeni smjer koji se iskristalizirao na prethodna dva albuma, “War of Kings” (2015) i gore spomenutom “Walk This Earth” (2017), samo što u tom glazbenom smjeru najnovijim albumom zvuče umjetnički najzrelije i najdovršenije. Oba prethodna albuma krasi neosporna umjetnička privlačnost, o tome nema nikakve dvojbe, no “Come This Madness” u usporedbi s ranijim radovima, sve od ponovnog pokretanja benda 2003. godine, djeluje najkonzistentnije, najkompaktnije i umjetnički najfokusiranije. Na njemu su Europe definitivno umjetnički sazreli. Zapravo, pronašli su same sebe, kao da su se vratili u kolijevku u kojoj je sve počelo. Samo što je početničku naivnost zamijenilo iskustvo i zrelost petorice mudraca. Prerasli su u ono što su oduvijek željeli biti, a komercijalne struje njihove zlatne ere gurale su ih drugamo. John Norum u frazama, a osobito u savršeno istkanim solažama, djeluje iskričavo i duhovito, tjera ga onaj unutarnji perfekcionizam potrage za savršenom melodijom i čvrstom ispovjednom notom. Gitarist je u svakom trenutku novog albuma na pravom mjestu. Sam bend u smislu aranžiranja i same produkcije djeluje čvršće i dovršenije nego ikad. Riječ je o dečkima koji su danas velika gospoda, a poznaju se još od dječjih dana. Nema skrivanja. Postoje, međutim, neraskidive veze kroz koje ti dečki neprestano sazrijevaju. To se odražava i u najnovijoj autorskoj glazbi, u kojoj se tih pet gospode fenomenalno kontemplativno neprestano osjeća i idejno i izvedbeno sporazumijeva. Zvuk albuma je do kraja iskorišten, blještav, organski i diše punim plućima! Upravo se to može primijetiti i kroz aranžmane ispoliranih kompozicija. Glavninu kompozicija novog albuma napisali su Joey Tempest i Mic Michaeli, uz višekratno priključivanje Johna Levena.
Novi Europe, ili nazovimo ih post-milenijskim Europe, cijelo vrijeme traže sirov, ali muzikalan zvuk koji je u skladanju izrazito melankolično nastrojen, a istodobno kroz tu melankoliju pokušavaju obuhvatiti razinu dramskog teatra koji slušatelja uvlači ravno u priču pojedine pjesme. Ovaj su put Europe u tom elementu s najvećom odlikom položili svoj doktorski ispit. Ne samo da su pjesme međusobno (unutar zacrtanog formata skladanja) iznimno raznolike, što znači da je nastalo puno materijala, a bend je imao golemo vremena da probere najbolje od najboljeg, nego sve pjesme plijene izrazito grabežljivom atmosferom kroz koju struji mračna, ali izrazito muzikalna melankolija albuma. Uvjerljivije od ovoga u formuli hard rocka koju njeguju i iza koje stoji sva jedinstvena karizma benda, ne ide.
Sve se pjesme diče razrađenom vezom strofe i refrena (s prijelaznim predrefrenima), što je tek novi dokaz iznimne talentiranosti petorice odličnih glazbenika koji čine ovu legendarnu skandinavsku hard rock postavu. Zato album “Come This Madness” klizi na najvišim okretajima visoko dinamične protočnosti. Grabi kompaktno i silovito! Od početka do kraja. Dodaš li tome odlične tekstove koje isporučuje figura jedinstvenog pjevača Joeyja Tempesta i koji u sprezi s formatiranjem pjesama djeluju najzrelije do danas, uhvatio si bit ovog albuma.
Album se otvara visokim atmosferskim okretajem pjesme One On One. Prodoran riff, prodorna vokalna egzekucija nezamjenjivog Joeyja Tempesta, a onda u refrenu otrovnu rifažu zgrabe i klavijature Mica Michaelija, uz stasitu ritam-sekciju Johna Levena i Iana Hauglanda. Ulazi, izlazi, prijelazni ornamenti, sve stoji! Tamo gdje mora. “Come This Madness” odražava iznimnu zrelost i znanje petorice glazbenika. Melankolična bombastika dramskog teatra doseže atmosferske vrhunce u pjevnim refrenima! To bilježi, među ostalim, i Cult Of Ignorance – što se tiče poezije, jedna od društveno najkritičnijih i najzajedljivijih točaka novog albuma. Naslovna pjesma vrijedi kao jedna od najboljih na novom albumu i trebala bi naći mjesto i na koncertnim pozornicama. Mračnije Europe čovjek si ne može zamisliti od onoga što obuhvaća upravo naslovna pjesma. Sprega domišljate upotrebe klavijatura koje grle mračnu rifažu funkcionira besprijekorno. Europe su majstori kontrastnih obrata kad nižu atmosferske skokove između strofe i refrena (naslovna pjesma, pa In A Different Word – šuškavi sintesajzeri na jednom tonu u pozadini riffa u tom pogledu unutar refrena odrade baš sve). This Time Of Year, melankolična čeznutljiva balada o prednovogodišnjim sjećanjima na nekadašnju ljubav. I u njoj sve stoji tamo gdje mora.
Kad čovjek dođe do pjesme Scandinavian Eyes, točno zna kojom se stvari otvara B-strana vinilnog izdanja. Ne, to nije balada, kako bi zaključio po naslovu, nego jedna od najoštrijih točaka cijelog albuma, koja je mogla otvoriti i sam album, ali je bend za to odabrao One On One. Scandinavian Eyes mjestimice (intro, outro, mid-eight pasaža, refrenski napjev) u razvoju melodije pokazuje sličnost s Dark Ride benda Helloween. U Taking It Back i Devil’s Back Europe u isporuci svoje hard rock recepture djeluju posebno tradicionalno. Kroz formatiranje tih dviju pjesama struji onaj pionirski duh praotaca rocka, pa se usporedbe rado uvijek nameću s Deep Purple, MSG i Rainbow, a The Devil’s Back zapravo djeluje kao ‘mini hommage to’ Uriah Heep (osjećaj pojačava integracija Hammond orgulja). Spajanje neoklasicističkih struktura s ubacivanjem bluesy trikova stare škole! Posebno je privlačno gol i sirov uvodni, izrazito blještav i nakostriješen riff The Angel Must Have Flown, koji se kroz predrefren preobrazi u jedan od najmuzikalnijih refrenskih napjeva albuma. Majstorski. A završna Nothing Can Follow This? Izvedena iz a-mola, gdje melankoliju u strofi zamjenjuje budnički refrenski napjev, a time i još jedan fenomenalan teatarski obrat koji obilježava izrazito melankolično-čeznutljiva atmosfera cijelog albuma. “Come This Madness” je album koji se ljubitelju rocka mora zavući pod kožu.
Teško bih išta mogao dodati ovom uistinu fenomenalnom novom izdanju legendarnih Europe. Isplatilo se sve to čekanje na album “Come This Madness”. Album izrazite dinamike razvoja događaja, grabežljive atmosfere koja u trenu usisa slušatelja, dovršene ispoliranosti koja slijedi aksiom potrage za savršenim glazbenim ishodom kroz pristup skladanju po načelu “manje je više”. “Come This Madness” je briljantno dovršen novi studijski album. Verzija albuma za japansko tržište sadrži i odličnu bonus stvar Heavens Above, pa ako ste veliki fan Europe, možda je to razlog da nabavite i tu verziju. Nevjerojatno je kamo je bend stigao. Kući. Ravno kući. Ono što je oduvijek želio i sada radi zreliji i mudriji nego ikad prije, s nevjerojatnim umjetničkim žarom i poletom. Jasno je da priča ovdje ne završava i neka tako i ostane. Mogu reći: hard rock album 2027. godine.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. One on One
2. The Cult of Ignorance
3. Come This Madness
4. This Time of Year
5. In a Different World
6. Scandinavian Eyes
7. Takin’ It Back
8. In the Absence of Grace
9. The Angels Must Have Flown
10. The Devil’s Back
11. Nothing Can Follow This
Postava:
Joey Tempest – glavni vokal, prateći vokal
John Norum – gitara, prateći vokal
Mic Michaeli – klavijature, orkestralni aranžmani, prateći vokal
John Levén – bas-gitara
Ian Haugland – bubnjevi
