Vanden Plas u posjetu austrijskoj prijestolnici! (2011)
Nastupaju: Vanden Plas, Neverdream, conXious
Lokacija: Beč (Wien) / Szene / Austrija
Datum: petak, 25.03.2011
Vanden Plas su njemački prog metalci koji su sredinom devedesetih prošlog tisućljeća pomogli oblikovati i učvrstiti žanr. Naravno, glavni krivci za sve to su Dream Theater, koji su pokrenuli pravu revoluciju pa su se na sceni ubrzo pojavile nove grupe koje su širile doseg i poruku prog metala i njegove glazbene pojavnosti. Vanden Plas su npr. pravi njemački odgovor. Kao Enchant, Symphony X, Shadow Gallery (sva tri iz SAD-a), pa Angra (iz Brazila), ali svatko u svom smjeru. Te grupe ipak imaju nešto zajedničko. Za razliku od Dream Theater, sve njihove skladbe drži kompaktnost, koja je uvijek na prvom mjestu. Zato su, uza svu vrtoglavu višeslojnost koju krasi neukrotiva srž istraživanja i eksperimentiranja progresivne glazbe, te grupe u svojoj kreativnosti pazile da istaknu ultra melodičnost vodećih napjeva. Tako sve skladbe drže crvenu nit i smislenu ravnotežu između dostupnosti ušima (atribut “dostupne melodije”) i “bijega” prema neotkrivenim glazbenim avanturama, kako ih diktira istraživački stav umjetničke slobode u vezi s pridjevom “progresivan”, u suzvučju sa stupnjem stvaralačke zrelosti.
Vanden Plas sresti južnije od Frankfurta na Majni (Njemačka) već je nekoliko godina prava utopija. Ali led je napokon probijen. Točnije prošle godine, kad je sastav početkom lipnja izdao prekrasan novi studijski album “The Seraphic Clockwork” “(2010, Frontiers Records) – RockLine recenzija OVDJE i “zabukirao” koncert usred bavarske prijestolnice krajem svibnja. No termin za juriš na koncert sastava za RockLine nije bio odgovarajući. Ali isplatilo se pričekati. Beč 2011 i potvrđen nastup u klubu Szene. Mini prog metal festivalčić koji su zaokružile grupe ConXious – bečki domaćini te Talijani Neverdream, koji su se pridružili Vanden Plas za samo tri nastupa na ovoj turneji. Drugi nastup doveo ih je tako u austrijsku prijestolnicu. Ali zadržimo se najprije kod Conxious. Braća Alexander (gitara) i Michael Ghezzo (bubnjevi), novo pojačanje na bas gitari Ernst C. Zach i vokalist Michael G. Reiter čine kvartet koji je počeo zagrijavati strahovito slabo posjećen klub. U dvorani je nastup domaćih pratila šačica ljudi, možda 30 glava i ništa više. ConXious, koji su u karijeri izdali svoj posljednji studijski album (drugi po redu) 2005. godine (Never Before/Never Again), zapravo su svojevrstan glazbeni hibrid koji se još razvija. Njihov pristup daleko je od pristupa opisanog u prvom odlomku ovog izvještaja. Ne samo da je glazba posve fragmentirana, i povezivanje motiva je krajnje čudaškо, neuobičajeno pa ti treba stvarno puno vremena da se pomiriš s takvom glazbom, ako uopće. Grupu sam uspio uloviti uživo drugi put u životu. I ni drugi put me nisu uvjerili. Zagonetna i vrlo teško probavljiva glazbena jedinica ostaju u tom smislu ConXious. Premošćivanje onoga što se na uho ne da spojiti baš im ne polazi za rukom. Čim motiv potekne, prekine ga drugi koji mu slijedi, često ne samo da te “uhvati na krivoj nozi” nizanjem nepredvidljivih obrata raspoloženja, nego te jednostavno “udari” u uho, da ne kažem kar zaboli. Od miješanja country glazbe, reggaea i još neke slične glazbene egzotike u metal. Ne teče i ne teče.
Neverdream su Talijani. Građeni od posve drugačijeg tijesta. Osjeti se iskustvo momaka visokih čela, što svjedoči da nisu od jučer u glazbenom poslu. Znaju što rade, što slijede i što hoće. Možemo govoriti o prog metalu koji je u glazbenom smislu vrlo razgranat, gibak i sposoban upiti različite glazbene ideje, koje su smjelo ugrađene u osnovno glazbeno tijelo grupe. Sastav u postavi ima čak dvije klaviature, dodani su trikovi programiranja, uključci solaža na saksofonu! Postava, koja je od 2004. zapravo nepromijenjena, a čine je Giorgio Massimi (vokal), Giuseppe Marinelli (gitara), Mauro Neri (klavijature), Andrea Terzulli (bas gitara), Fabrizio Dottori (klavijature, saksofon, programiranje) i Gabriele Palmieri (bubnjevi), prošle je godine izdala svoj treći studijski album naslovljen “Said”. Na njemu su momci učvrstili svoj zvuk i stil, koji mogu tako vehementno i bezbrižno razvijati dalje, a pritom će prepoznatljivost biti zajamčena. Rifovi naravno pripadaju metalu, a uz to se momci često upuštaju u zahtjevno oblikovan razvoj skladbi, koji nosi onaj cijenjeni i traženi teatarski štos kojem rado kažemo nepredvidljivost čestog okretanja atmosfera. Za razliku od prethodnika Conxious, Neverdream to rade s dosta više spretnosti i izgrađene, sebi svojstvene vizije. Bogata višeslojna zvučna struktura naravno je ukorijenjena u naslijeđu starosjedilačkih prog rock grupa Italije, koje su na svjetskoj glazbenoj sceni ostavile trajan pečat i zapravo u tome oblikovale samostalnu granu rock glazbe već početkom sedamdesetih. Ni vokal se ne utječe nužno “pucanju” snažnim glasnicama i plućima, nego u suptilnim dijelovima ostaje osjetno prilagodljiv i sofisticiran. Čak i u uporabi engleskog Neverdream, izvorno iz Rima, djeluju dovoljno uvjerljivo, a njihova prog metal orijentacija tako je te večeri predstavila zrelu grupu koja je vrlo zanimljiva za otkrivanje svim ljubiteljima ovog žanra. Onim ljubiteljima kojima dodana jezgrovita začinjenost talijanske kulinarike svakako godi. Bez “preribavanja” beskonačnog mora glazbenih ljestvica. Umjesto toga možemo uživati u ukusnom slijedu zanimljivog razvoja melodičnog zbora vodećih motiva. Zvuk vrlo uspio, kao i uvjerljiva suradnja članova, što je potvrdilo da je riječ o odličnim glazbenicima – individualistima, koji i laičkog posjetitelja znaju vrlo učinkovito pridobiti na svoju stranu.
Vanden Plas ne treba posebno predstavljati. Sastav iz njemačkog grada Karlsruhe izdao je svoj prvi studijski album još 1994. (“Colour Temple”), koji je važio za jedan od najboljih prvijenaca izdanih te davne godine. Već je krsni album najavio da je na obzoru nova grupa koja na scenu donosi posve novi glazbeni karakter. Postava, koja je od prvijenca nepromijenjena, a čine je: Andy Kuntz (vokal), Stephan Lill (gitara), Stephanov brat Andreas (bubnjevi), izniman klavijaturist Günter Werno i basist Torsten Reicheer, danas vrijedi za jednu od najiskusnijih prog metal ekipa na svijetu. Nažalost, ujedno i jednu od najviše previđenih. Vanden Plas pak ostaju istovremeno simbol perfekcije i neprestanog glazbenog razvoja i napretka. Njihov posljednji studijski album “The Seraphic Clockwork” nadogradnja je svih dosadašnjih studijskih uradaka grupe, a s njime su Vanden Plas dosegli novu razvojnu razinu, koja najavljuje još veću upućenost u kombiniranju kompleksnosti i višeslojne strukturiranosti sa zarazном melodičnošću. Ujedno je najzahtjevniji album u karijeri Vanden Plas, koji pritom nudi punu vreću svečanosti kroz izniman bombastični ugođaj refrenskih napjeva.
Da se vratimo na pozornicu i u središte zbivanja. Bez obzira na to što su Vanden Plas odugovlačili i izašli na pozornicu tek petnaest minuta do jedanaest navečer, dočekala ih je napola prazna dvorana kluba Szene, gdje se jedva moglo nabrojiti slabih 100 glava.
Vanden Plas nisu se puno obazirali na nastalu situaciju. Pristupili su naime punom parom. Osjeti se da sastav dugo nije nastupao zajedno, odnosno da u posljednjih nekoliko godina nema iza sebe mnogo koncerata. No od početka pa kroz cijeli koncert osjećala se ona mladenačka razigranost, vragolastost, radoznalost, žar i srž kakve se danas rijetko dobiju na nastupima iskusnih grupa s višegodišnjim stažom.
Momci su začinili set listu na izuzetno dopadljiv način. Odmah su zapalili pravi klimaks izvrsnim uvodnim točkama I Can See i Into the Sun iz skupa najprepoznatljivijih skladbi koje personificiraju album “Far Off Grace” (1999). Andy je u početku publici prepuštao nešto inicijative u refrenima, ali kad je ugrijao glasnice, pjevao je iz sve snage. Pritom je oduzimalo dah saznanje kako je čovjek očuvao vokalnu snagu netaknutom nakon svih tih godina. Sve registre, uključujući najviše, odpjevao je s izuzetnom suverenošću. Uz to Andy slovi kao odličan interpret i scenski glumac koji u tren oka stekne kontrolu nad cijelom publikom. Tako je bilo i ovaj put. Baš svi slušatelji, kojih nažalost nije bilo mnogo, počeli su odmah sudjelovati svaki put kad je Andy to i skromnom gestom zatražio, ili ih samo jednostavno upitao: “Beč! Jeste li još uvijek s nama?”
Ovaj put su vrhunci koncerta zapravo bili novi komadi. To samo svjedoči o činjenici izuzetne kvalitete novog albuma i o tome da si Vanden Plas u svim godinama postojanja još uvijek nisu istrošili zube. Ostaju svježi i kreativno nadahnuti. Momci su se na pozornici neizmjerno zabavljali, pristupali jedni drugima u komunikaciji tijekom izvedbe repertoara razigranih osmijeha, a bubnjarski vješt Andreas Lill već je uvodnim prijelaznim bubnjarskim vratolomnim ekspozeom između skladbi Into The Sun i nove Holes In The Sky pokazao svoju glazbenu bravuroznost.
Nastup grupe opravdao je sva visoka očekivanja. Od prve do posljednje sekunde izuzetno telepatsko zaznavanje kvinteta na pozornici, osobito dah oduzimajuće točno i kristalno tečno glatko sviranje solaža Stephana Lilla, genijalni uleti klavijaturista Günthera Werna, razvučeni završni dijelovi pojedinih skladbi ili nadograđeni srednji instrumentalni dijelovi, osobito starijih skladbi (Cold Wind, Iodic Rain), koji tako s godinama samo sazrijevaju i dobivaju na vrijednosti u arsenalu koncertnih nastupa Vanden Plas.
Uz telepatsko zaznavanje kvinteta na pozornici, potresno je i to kako momci zapravo sviraju “zatvorenih očiju”. Bez ijednog pogleda na vrat gitare ili vrat bas gitare. Jednostavno. Automatika, savršena gipkost koju postižeš kilometražom koja te ispuni apsolutnom opuštenošću i omogućuje ti sviranje koje uvjerava kombinacijom tehničke izbrušenosti i iskonskih osjećaja. Bez greške.
Nova skladba poput Rush Of Silence sama je po sebi predstavljala prvi pravi vrhunac, jer je kompleksnije građena, a atmosfera u njoj zapravo neprestano valja kroz neočekivana pljuskanja valova koja osvajaju konzumenta mnogim raspoloženjskim osjećajima. Vanden Plas su za kraj regularnog dijela uštedjeli dva izuzetna asa u rukavu. Novu dramatičnu prog metal ljepoticu Scar Of An Angel i udarniju “Christ 0.” klasiku Postcard To God. Bis je na pozornicu donio još i fantastičnu naslovnu skladbu prethodne ploče “Chirst .0,” što se pokazalo jednim od ljepših iznenađenja set liste, a prema očekivanju završetak koncerta navijenom Rainmaker (“The God Thing”, 1997). Na repertoar su bile dodane još Soul Survives s prvijenca “Colour Temple” i nova Quicksilver, koje je sastav izbacio iz nastupa. Moguća su dva odgovora. Premala posjećenost, ili jednostavno činjenica da sastav usput odlučuje koja će dva komada izbrisati prije svakog nastupa iz fiksne koncertne set liste pa tako kroz turneju ni dvije set liste nisu posve jednake. Nažalost, ostali smo uskraćeni za izvedbu bilo koje skladbe odličnog prvijenca “Colour Temple”, što je jedina primjedba na ovogodišnje koncertno uživanje u glazbi Vanden Plas. Druga zamjerka ide na račun vrlo nezrele i glazbeno neprosvijetljene austrijske publike, koja ne uspijeva na koncert takvih odličnjaka kao što su Vanden Plas privući ni punih 100 glava. Govorimo o Beču – austrijskoj prijestolnici s milijun i 700.000 stanovnika. Pa makar bila i petak navečer, kao ovaj put.
Kako god. Višegodišnje čekanje da se Vanden Plas barem toliko približe Sloveniji da je jednodnevni skok na njihov koncert fizički izvediv u granicama normale za dvije izgubljene glave njihovih obožavatelja iz Slovenije, naplaćeno je svakom koncertnom sekundom scenskog briljiranja tih njemačkih glazbenih perfekcionista unikatnog glazbenog ja, osobito uz činjenicu da su na kraju koncerta na vidjelo izašli baš svi članovi grupe pa se sa svakim od njih moglo izmijeniti nekoliko riječi, napraviti zajedničku uspomenu-fotku, steći dragocjeni autogram. Ukratko, tko voli svoje mehanoreceptore i brine da njegovo tijelo i duša konzumiraju glazbenu profinjenost, a ovaj si je put dopustio previdjeti Vanden Plas na turneji, može biti svjestan da je napravio nenadoknadivu pogrešku. Za kraj mogu samo dodati: “Vanden Plas u svako selo!”
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. I Can See
2. Into The Sun
3. Holes In The Sky
4. Silently
5. Iodic Rain
6. Rush Of Silence
7. Far Off Grace
8. Cold Wind
9. Frequency
10. Scar Of An Angel
11. Postcard To God
—bis—
12. Christ 0.
13. Rainmaker



























