Gdje: Beč / Gasometer / Austrija
Kada: nedjelja, 06. 10. 2019.
Prije nekoliko godina bilo je teško zamisliti da će se jedan od najvećih metalcore sastava uspjeti vratiti. A kamoli da će bend uvjeriti obožavatelje da mu daju drugu priliku. No očito As I Lay Dying imaju poprilično vatrene fanove, koji su bend već podržali na prvoj turneji, kad se vratio na pozornice nakon godina odsutnosti. Sada je oduševljenje bilo toliko veće jer je bend uspio snimiti novi album naslovljen Shaped By Fire. Album naravno prikazuje bend u najboljem svjetlu. Kao da je napravljen za obožavatelje.
As I Lay Dying su se naravno na turneju zaputili s još tri predgrupe, za koje se pokazalo da je jedna previše, jer nijedna nije mogla predstaviti najbolje iz svoje diskografije. No unatoč tome publika je dobila više nego dobar zagrijavanje.
Koncert su otvorili Fit For A King, koji su stvari pristupili dovoljno sigurno da zagriju dio publike. Njihov nastup je energičan, kilometraža se vidi. Samom glazbom bend nije otkrivao toplu vodu, iako u metalcoreu ima puno manevarskog prostora. No bend se radije držao provjerenih obrazaca. Melodika nije bila u prvom planu, nego više razarajući zametalizirani riffovi i breakdowni. Bend je dao puno od sebe, posebno se isticao energični basist, koji je doprinio i pjevnim vokalima, a jednom se i prošetao među publikom. Za početak solidno, ali za nešto više bit će potreban duži repertoar.
Unearth su u metalcoreu već gotovo veterani. Bend djeluje već više od 20 godina, iza sebe ima desetak albuma, ali i nekoliko izmjena bubnjara i basista. Unatoč svemu Unearth i danas uvjeravaju svojim nastupom, koji je pun energije, virtuoznosti i udarnosti. Unearth su predstavljali prošlogodišnji album Extinction(s), koji je dobio dobre kritike zbog sirovosti i old school prizvuka. Unearth su dakle servirali razarajuće breakdowne, ali ono što ih čini posebnima su melodične gitare i solaže. Unearth su nažalost imali premalo vremena da predstave sve razarače iz svoje diskografije. Za starije obožavatelje odsviran je My Will Be Done, ali ono što se najviše čekalo bile su skladbe s Oncoming Storm. Odsvirane skladbe This Lying World, Endless i The Great Dividers nakon 15 godina zvuče jednako snažno kao u vrijeme izlaska albuma. Breakdowni tjeraju publiku na divljanje, s melodikom se ne pretjeruje, nego je upravo taman. Unearth i danas ostaju jedan od konzistentnijih metalcore bendova, koji puno polaže i na nastup uživo.
Chelsea Grin, deathcore sastav iz Utaha, trebali bi predstavljati jedno od važnijih imena u deathcoreu. No nekako bend nikad nije došao tako u prvi plan kao Suicide Silence, Whitechapel ili Carnifex. Na koncertu se pokazalo da bend zapravo ne raspolaže baš izdvajajućim idejama. Bend, koji je prije nekoliko godina imao tri gitarista, sada nastupa samo s jednim gitaristom. Chelsea Grin su doduše predstavili većinu svojih hitova, ali naglasak je bio prije svega na zadnjem albumu Eternal Nightmare, koji je snimila trenutačna postava. No ništa pretjerano zanimljivo nije se moglo čuti. Što se glazbe tiče, djelovalo je kao da sve počiva na breakdownima, čime su više podsjećali na Emmure nego na neke deathcore mogule. Kod Chelsea Grin sve je djelovalo nekako nepotpuno. Neka dodatna gitara tu bi stvarno dobro došla.
Još prije nastupa As I Lay Dying pojavila su se nagađanja može li bend opravdati svoj nekadašnji sloves. Mnogi su to potvrdili već prošle godine, ali sada je u igri bio i novi materijal, tako da se moglo očekivati još veću euforiju. As I Lay Dying na ovoj turneji nisu štedjeli. S introm Burn to Emerge sve je eksplodiralo u novitet Blinded, koji je odmah dočekan divljanjem publike. Sa svakom skladbom napetost se pojačavala, bend je naime ponudio starije skladbe Through Struggle i brutalni Within Destruction. I sama scenska produkcija je bila bogata. Rasvjeta je bila raznolika, a kod mnogih skladbi bila je prisutna i vatra. Jedan od vrhunaca dogodio se kod skladbe The Sound of Truth. Pjevanje publike bilo je osjetno glasno, a moshpit se još povećao. Euforiju publike teško je opisati, no dvorana Gasometera takvo što ne doživi često.
Euforije još zdaleko nije bilo kraja kad su pale Forsaken, aktualna Shaped By Fire, malo starija The Darkest Nights i stalnica An Ocean Between Us, kod koje je publika ponovno glasno pjevala snažan refren. Sama forma benda je vrlo dobra. Članovi su međusobno odlično usklađeni, pojavi se poneka greška, ali As I Lay Dying vrlo dobro funkcioniraju kao cjelina. Zvuk je mogao biti bolji, ali nastup se dalo uživati. Konkretan tonski vragolan zasvirao je kod brutalne skladbe Gatekeeper, koja je na sekundu prekinula sviranje benda, ali bend se unatoč tome brzo vratio sviranju, što je jednostavno odraz profesionalizma.
Bend se dotaknuo cijele diskografije uz iznimku prvijenca. S albuma Awakened odsvirali su obveznu A Greater Foundation, s albuma The Powerless Rise pak melodične Parallels. Što je iznenađujuće, novim skladbama izuzetno su oduševili obožavatelje. Skladba My Own Grave, koja je bila prva novost benda nakon šest godina, odjekivala je cijelom dvoranom. Moshpita nije bilo kraja. A tu su se mogli samo nastaviti, kad je odsvirana i starija skladba 94 Hours.
Nakon otprilike sat vremena došao je na red još i dodatak. Nakon introa bend je odsvirao još Nothing Left s albuma An Ocean Between Us, s kojeg je odsvirao poprilično skladbi, jer na kraju krajeva to je i najpriznatiji album benda. A za zaključak su AILD izabrali skladbu Confined s albuma Shadows Are Security, koja je također oduvijek stalnica benda. Još posljednja prilika da publika glasno otpjeva refren, što se i dogodilo.
As I Lay Dying su svoj nastup odradili izvrsno, a pohvala ide i publici, koja je ludovala od početka do kraja. Radi li se tu samo o trenutačnom oduševljenju jer je bend ponovno u pogonu, no sudeći po ovom koncertu As I Lay Dying su nezaustavljivi. Koncertom se ponovno probudila nada u metalcore, koji naravno nije mrtav, jer postoji mnogo bendova koji će scenu još dugo držati iznad vode.
Autor: Primož Novak
Fotografije: Denis Paradiž
