Bakalina Velika i svjetlo prvog kvartala nad Svietim Krnom (2019)

foto: ALEŠ PODBREŽNIK 2019
0 1.000

Lokacija: Tolmin / Kinogledališče / Slovenija
Datum: petak, 25.10.2019


Bakalina Velika s odličnim novim albumom »Prvi krajec« i koncertnim nastupom u Tolminu! Stvar koju ne treba propustiti. Dupkom puna dvorana tolminskog kinogledališča nagovještavala je da su Bakalina Velika tu jednostavno doma. Ekipa kojom zapovijeda idejni duh čadrške veze braće Kutin i koja je iz »male« Bakaline za novi album izrasla u septet, posljednjim je studijskim podvigom konkretno proširila svoj autorski kreativni doseg i već prije definirani eklekticizam podigla na novu (višu) umjetničku razinu.

Izvorni duo Bakalina, koji su na početku činili samo Jani Kutin i Renata Lapanja, tako je u svoje redove primio i Janijevog brata Sama (bas gitara, akustična gitara, balafon, brač, hurdy gurdy, bas harfa, n’goni, zvučila), zatim bubnjara i udaraljkaša Marjana Staniča, njegovog suborca iz Vasko Atanasovski Trija Dejana Lapanju (bubnjevi, akustična gitara, bas gitara), profinjenog Feedback gitarista i općenito jednu od najbolje čuvanih slovenskih gitarskih tajni i otkrovenja, Mateja Magajnu (također bas gitara) te talijanskog glazbenika Andreu Pandolfa, koji se brine za puhačke instrumente (truba, krilnica) i klavir, a pritom ne skriva svoju klasičnu potkovanost.

I na koncertu su se članovi ekipe predstavili kao spretni i drzni multiinstrumentalisti, a Jani je osim vokala brinuo za posebne efekte (sa snimaka) te zasvirao i na svirali.

Bend je u cijelosti odsvirao novi album »Prvi krajec«. Od glave do pete i nastupom je začarao dupkom puno prostor u kojem je nestalo sjedala pa su ostali, umjesto na sjedalima, iskoristili kar slobodna stubišta na oba kraja dvorane. Za razliku od posve rasprodanog kazališta u Krminu, gdje smo samo dan prije pogledali koncert znamenitog  gurua jazz rock fuzije Johna McLaughlina, situacija u tolminskom kinogledališču cijelo je vrijeme zadržavala trezvenost, razboritost i istodobno potpunu kontrolu nad inače kritičnom točkom vrelišta (posve rasprodano prizorište). U Krminu je talijanskim kolegama ista situacija naime posve izmakla kontroli pa smo bili (uvijek iznova) svjedoci tipičnog »raspada sustava« po talijanskom receptu (slično se događalo i prije koncerta King Crimson ove godine u Palmanovi). To je ona situacija kad odjednom nestane ulaznica, kad se sjedala prodanih ulaznica udvostruče i kad na kraju otkažu baš svi terminali postojeće logistike. Srećom mi nismo Talijani, a o svemu tome moći ćete čitati u posebnoj recenziji McLaughlinovog koncerta, koja slijedi uskoro.

Vratimo se dakle u Tolmin! Osjeti se da se članovi ekipe Bakalina Velika u trenutnoj inkarnaciji poznaju već dugo, da su prije svirali zajedno u različitim sastavima, da im zvučni i stilski avanturizam, križan s folk elementima, koji se širi na polja world glazbe, jazza, punka, elemenata klasične glazbe i bluesa, izuzetno leži i naposljetku, da je sve što danas utjelovljuje artizam ovog septeta zapravo živopisni  mozaik glazbe sastava u kojima ti članovi još uvijek sudjeluju, bilo da iz njih proizlaze ili su u njima nekoć zajedno surađivali (Širom, Salamadndra salmandra, Feedback, D’Štrudls, Vasko Atanasovski Trio,….).

Skupina je svirala, odnosno nastupala s izuzetnim intenzitetom i strogim fokusom. Jani je ponovno očarao prekrasnim vokalom otpjevanim na čadrškom narječju, što izrazu skupine daje posebnu privlačnost i jača osjećaj mistike koja povremeno zaiskri kroz izvedbu repertoara. Snažni tekstovi koji pozivaju na buđenje. Njihova je poruka neprocjenjiva i nosi snažan budilački karakter. Svojevrsna je hvalospjev stvarnosti, ali i osviještenosti, koja poziva na poštovanje mudrosti naših predaka, dobrih i pozitivnih zaboravljenih  energija starovjerja. Poštuje principe zdrava razuma, poput načela da uzmeš koliko trebaš, nikad i nipošto previše i da uvijek uzmeš tako da mogu uzeti i oni koji dolaze za tobom. Da bi mogao uzeti, moraš prvo uvijek i nešto dati i takvom se suživotu srčano posvetiti. Logika unutarnjeg bogaćenja, osobnog duhovnog i emocionalnog rasta, koja je izpjevanom postojanju 2.000 godina starih principa čovječanstva “opasna”, ali jedina zdrava logika na kojoj se temelji uopće mogućnost dugoročnog opstanka čovječanstva na ovom planetu, kojoj se treba okrenuti odmah sada  (ako ne već »jučer«).

Emocije kipe, splet izuzetne muzikalnosti u koji su upleteni i pogledi melankolije, čežnje, ali i štovanja prirode i prirodnih pojava. Bend je uz profinjene milozvuke znao napadati i vrlo silovito. Samo si je za to na bas gitari povremeno dopustio i distorziran zvuk, Dejan se nije libio munjevitog nažiganja kvintama po bas gitari. Više puta je u zvučnom miksu najkraći kraj izvukla upravo mila harmonika Renate, koja i dalje ostaje jedan od temeljnih elemenata prepoznatljivog zvuka postave. Magajna i Pandolfo izuzetno su bojali prostor i kontraste zvučne pratnje te proširivali nastup iskrivim solažama. Samo Kutin je neprestano preskakao s jednog na drugi pripomoćak egzotičnog skupa instrumenata kojima je bojao aranžmane skladbi. Marjan Stanič i Dejan izmjenjivali su se na bubnjevima, posluživši čak i bubnjarskim duelom, odnosno udvostručavanjem ritmičkih tekstura te tako izvlačili mantru »posebne vrste«, puna radosne prirode i udaraljkaškog bubnjanja takve vesele igre nije nedostajalo.

Publika je s oduševljenjem pozdravljala točke. U drugoj polovici na pozornici se pojavila Bogdana Herman. Nakon njezine potresne priče o posljednjem telefonskom razgovoru s Feom Volaričem, izvela je »a capella« verziju skladbe Oj, božime (to je naime bila Feova posljednja želja, da mu je otpjeva preko telefona), a zatim je ostala na pozornici za završnu skladbu novog albuma pod nazivom Človek in luna. Bend je u završnom dijelu koncerta, nakon izuzetno pečatnog uratka Zadnji sprehod, odsvirao još skladbu prethodnog albuma pod nazivom Ka se je dielu sviet, za koju smo proročki zaključili još u vrijeme njezina službenog izlaska da je podloga za mogućnost proširenja iskaznog artizma Bakaline (što je kasnije doista potvrdio »Prvi krajec«). Za obvezni dodatak bend je izveo skladbu Starga tatu karajne, uzetu s studijskog prvijenca »Pakašnca«, čime je usput podsjetio da je proletjelo brzih (prvih) deset godina od njegova izlaska. Izveo ju je u biti trenutnog ustroja ekipe.

Koncert velikih odlika, kako se i tiho očekivalo. Koncert koji te ostavlja s jakim i intenzivnim osjećajima i koncert koji te i nakon završetka još neko vrijeme drži u stanju »zanesenosti« stvaranjem jedinstvenog svijeta, čiji je generator eklekticizam skupine. Bakalina Velika jednostavno je skupina koju morate doživjeti uživo barem jednom. Barem jednom. Prva takva prilika, barem za one s ljubljanskog kraja Slovenije, pruža se 19.11.2019., kad ekipa nastupa u Cankarjevom domu. Za Miklavža pak su za sve s tolminskog kraja, koji nisu uspjeli na vrijeme doći do svojih ulaznica za listopadski tolminski koncert, Bakalina Velika potvrdili još jedan dodatni, »utješni« nastup.

“Rođenje potpune iskazne autentičnosti i vrhunsko glazbeno utjelovljenje magije!”

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista:
1. Čudežn sviet
2. Mlada piesm
3. Žlied
4. Sajne
5. Biele Wade
6. Sviet Krn
7. Človek in Luna
8. Zadnji sprehod
9. Ka se je dielu sviet
—dodatek—
10. Starga tatu karajne


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići