Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 13.09.2019
Produkcija: Sascha Paeth
Trajanje albuma: 47.01 min
Žanr: Power Metal
Ocjena: 7.0 / 10
Ovaj album ne bi bilo ni potrebno spominjati da iza njega ne stoji Sascha Paeth, poznat kao priznati njemački producent, multiinstrumentalist i (prije svega izvanredni) gitarist te skladatelj! Sascha Paeth, producent brojnih albuma sastava koji pripadaju ponajprije žanru »power metal« (u karijeri ih je producirao preko 200, među njima sastave poput Rhapsody, Avantasia, Epica i Kamelot), danas svira u sastavu Avantasia, a nekoć je bio sastavni dio njemačkih power metalaca Heaven’s Gate.
Masters Of Ceremony je dakle njegov projekt, s kojim je Paeth objavio svoj prvi album uopće u dugoj glazbenoj karijeri (bilo kao glazbenik, bilo kao producent).
Zanimljivo je da je Paeth, za razliku od projekta Avantasia, gdje uz njega još uvijek sudjeluje »nepregledni« bataljun raznih gostiju, ovaj put za »Signs Of Wings« oko sebe okupio zapravo ekipu sa smanjenom postavom, koja bi mu mogla poslužiti kao bend, kad bi se odlučio album predstaviti i na pozornicama. Bubnjeve je naime odsvirao Felix Bohnke (Avantasia, Edguy), bas-gitaru André Neygenfind (Avantasia), Corvin Bahn pobrinuo se za klavijature, dok je glavni vokal dala američka pjevačica Adrienne Cowan iz sastava Seven Spires. S Paethom, dakle, svega pet ljudi.
»Sign Of Wings« ne iznenađuje u odabranom glazbenom smjeru. Ono što utjelovljuje doista je starokopitna powermetalska špura, koja danas zvuči otrcano i zastarjelo i ne uspijeva izazvati da slušatelj pri susretu sa sadržajem makar i malo podigne jednu od obje obrve. Kroz album se razgrću potpuno čistokrvne power metal jurišnice pune predvidljivog razvoja, s otklonima prema neoklasičnim elementima glazbe, gdje je jasno ugrađena komponenta simfoničnosti i operetnosti, premda zanimljivo, Paeth u aranžiranju nije htio pretjerivati s upletanjem orkestralnih aranžmana. Htio je stvoriti što izravnije nagovarajući powermetalski album, koji se doduše povija pod frontalno nakostriješenim napadom kreposnog rezgetanja gitarskih fraza, očekivano je prožet Paethovim ultrasoničnim solažama, dok se skladbe, kako se i očekuje, u ritmici oslanjaju na preciznu kanonadu marša koji diktira dvostruka bas-bubanj pedala. Skladba Where It Would Be zvuči kao da je pobjegla sa studijskog prvijenca sastava Sonata Arctica, a skladba Radar kao nešto što je Paeth nakon mnogo godina izvukao iz zaprašenih arhiva Heaven’s Gate. Tu je i predvidljiva balada Path, koja u dobre četiri minute izuzetno dosađuje.
Adrienne je nevjerojatna pjevačica. U biti glavna atrakcija albuma, koja svojim vokalnim doprinosom zasjenjuje i gitarski doprinos Sasche Paetha. U trajanju albuma Adrienne se okušava u raznolikim pristupima pjevanju, među ostalim i s krajnje grleno-bestijalno obojenim bojenjem glasa (njime vam probije kožu već u uvodnoj The Time Has Come), sve do prave kvrgave vrištavosti, primjerene za nastupanje u glazbenim smjerovima sastava Jinjer ili post Gossow era Arch Enemy, pri čemu se naravno s vokalnim akrobacijama pretežno zadržava u čistom operetnom pjevanju, koje je dominantno kroz cijeli album. S vokalom može doći ekstremno visoko, pri čemu bez poteškoća prenosi vokalnu snagu iz registra u registar. Vokala je povremeno zapravo previše i na trenutke u svojoj ekstremno visokoj piskavosti djeluje i naporno. Pogotovo zato što su kompozicije izuzetno predvidljive.
I produkcija je izuzetno matematična. Riječ je o obilju lijepljenja, koje isporučuje sterilnu hladnoću, jer su repeticije matematički klonirane (iste same sebi), pri čemu se na izdanju u potpunosti gube elementi organičnosti i topline.
Zapravo je Paeth s ovim izdanjem na scenu zakasnio dobrih 15 godina. Svakako se u stilu velikog perfekcionizma maksimalno potrudio oko njega i suma sumarum. Izdanje nikako nije loše i okorjele power metalce, koliko ih je preživjelo, zasigurno će u svemu uvjeriti. Njegov problem je što ne razvija osebujan i prepoznatljiv karizmu i što se utapa u generičkim šablonama te što je trenutno u svijetu metala toliko zanimljivijih izvođača, koji hrabro fuzioniraju podžanrovske oznake metala i tako brinu za neprestani razvoj žanra, da s zastarjelim »Signs Of Wings« nije vrijedno gubiti vrijeme. Osim iznimno, naravno, ako ste jedan od onih rijetkih, čistokrvnih ljubitelja power metala.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. The Time Has Come
02. Die Just A Little
03. Radar
04. Where Would It Be
05. My Anarchy
06. Wide Awake
07. The Path
08. Sick
09. Weight Of The World
10. Bound In Vertigo
11. Signs Of Wings
Postava:
Adrienne Cowan – vokal
Sascha Paeth – gitara
Corvin Bahn – klavijature
André Neygenfind – bas-gitara
Felix Bohnke – bubnjevi
