Lokacija: Pordenone / Palazzetto dello Sport / Italija
Datum: subota, 07.10.2017
Procol Harum, legendarni engleski pioniri progresivnog rocka, uputili su se povodom pedesete obljetnice djelovanja na novu koncertnu turneju koja je, osim slavljenja visokog jubileja, bila namijenjena promociji iznenađujućeg novog studijskog albuma »Novum« (2017). Nakon što se većina slovenskih ljubitelja njihove glazbe već tiho pomirila s time da ih u blizini naših krajeva više neće prilike vidjeti, majstori simfonijskog progresivnog rocka iznenadili su i objavili iznimno povoljan koncertni datum preko naše zapadne granice. Talijanski Pordenone uopće nije tako daleko, pa smo se s veseljem uvjerili da nam neće trebati avion za London ako budemo željeli još ‘u ovom životu’ prisustvovati koncertu Procol Harum, jedne od posljednjih aktivnih grupa iz zlatne ere progresivnog rocka, koje danas većina najbolje poznaje po njihovu daleko najvećem hitu »A Whiter Shade Of Pale«, unatoč tome što su osim spomenute klasike u svojoj povijesti stvorili još ogromno odlične glazbe.
Procol Harum su na sceni već zapanjujućih pedeset godina, ako se oduzme prekid djelovanja između 1977. i 1991., kada su pravodobno shvatili da su za progresivni rock nastupila prilično ‘olujna vremena’. Takvom dugovječnošću može se pohvaliti samo šačica njihovih vršnjaka. Njihove koncertne turneje od kraja sedamdesetih nadalje, odnosno od ponovnog povratka na scenu, uglavnom se održavaju na domaćem britanskom tlu i tek ih rijetko zanese u kontinentalnu Europu. Danas se u bendu, osim iznimno karizmatičnog ‘zapovjednika’, pjevača i pijanista Garyja Brookera, koji je nakon nedavnog odlaska tekstopisca Keitha Reida ostao jedini originalni član, nalaze još gitarski velemajstor Geoff Whitehorn, basist Matt Pegg, koji je inače sin puno poznatijeg Davea Pegga (Fairport Convention, ex-Jethro Tull), klavijaturist Josh Phillips te bubnjar Geoff Dunn.
Svi osim Dunna, koji je u bendu od 2006., Garyju društvo prave još od početka devedesetih, što znači da je riječ o staroj, odlično uigranoj ekipi koja marljivo sluša ‘zapovjednikove’ upute i izvrsno je izbrušena u izvedbi starih i novih djela. Većina ‘neupućenih’ uz Procol Harum prvo pomisli na progresivni rock, simfonijski rock i možda još na psihodelični rock, pogotovo zato što su bili među najvažnijim pionirima progresivnog rocka, iako u njihovoj glazbi ima i puno elemenata bluesa, soula i r’n’b-ja. Velika je sramota da još uvijek čekaju na službeno priznanje od strane određenih ‘prestižnih’ institucija poput Rock and Roll Hall of Famea, čime se, dakako, nikada nisu opterećivali. Gospodin Brooker je u svojoj šarolikoj glazbenoj karijeri postigao sve što je želio postići, a sada nastupa prvenstveno zbog vlastitog užitka i zato da se na pozornici može ponovno družiti sa starim kompanjonima i usput ispaliti kakvu sočnu šalu.
Procol Harum su svoj nastup otvorili novim ostvarenjem, »I Told On You«, kojim su pokazali iznimno samopouzdanje i ponos zbog izlaska novog, više nego solidnog albuma »Novum« s kojeg su te večeri izveli čak šest skladbi. Ni klasici nisu ni izdaleka bili zaboravljeni, što je normalno jer je većina publike u dvoranu Palasport Forum došla upravo zbog njih. Prva kompozicija iz ‘starih dobrih vremena’ bila je »Pandora’s Box« s albuma »Procol’s Ninth« (1975), kojom je Gary dokazao da je unatoč časnoj starosti još uvijek izvrstan pjevač i da Procol Harum evergreene još uvijek pjevaju s jednakim žarom kao nekoć, kad je još bio mladić. Među pojedinim izvedbama nije štedio brojne duhovite dosjetke u kojima se ogledao tipični engleski humor i kojima je zabavljao pretežno talijansku publiku, dok su njegovi pokušaji da izgovori više od jedne rečenice na talijanskom bili prilično nespretni, ali ipak iznimno simpatični. Često se nije znalo šali li se ili misli ozbiljno. Među buketom klasika iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedino manje iznenađenje predstavljala je izvedba skladbe »Man With a Mission« s albuma »Prodigal Stranger« (1991), njihova prvog ostvarenja s Whitehornom u postavi, koji je upravo tada zamijenio legendarnog Robina Trowera. Jedan od vrhunaca prvog dijela nastupa bila je izvedba klasika »As Strong As Samson« s albuma »Exotic Birds and Fruit« (1974), dok je Brooker izvedbu nove skladbe »Businessman« popratio posve opravdanom kritikom suvremene ‘banksterske’ elite. Prvi dio koncerta zaključili su nezaboravnim mornarskim evergreenom »A Salty Dog«, nostalgičnom pričom o starom mornaru s istoimenog remek-djela, i to uz oglašavanje galebova.
Nakon dvadesetminutne stanke ‘stari mačkovi’ vratili su se na pozornicu i za početak izveli »Fires (Which Burnt Brightly)« s albuma »Grand Hotel«. U drugom dijelu nastupa prevladavali su nezaboravni klasici poput »Homburg«, »Shine On Brightly« i »Conquistador«. Potonji je sadržavao novododani, improvizirani uvod i završetak na sintesajzeru, stvoren zvukom truba, koji je još pojačao iznimno primjeren španjolski ambijent. Gary si nije mogao pomoći da prije izvedbe ne prokomentira i nedavne sramotne događaje povezane s katalonskim plebiscitom za samostalnost, nakon kojeg je uslijedilo bezumno nasilje predstavnika španjolskih vlasti. Za dobru šalu uvijek raspoloženi gospodin Brooker popratio je početak klasika »Grand Hotel« riječima kako mu nedostaju stara dobra vremena, kad su se članovi benda vozili naokolo u limuzinama i kad je uz raznovrsna, izabrana jela šampanjac tekao potocima, dok danas članovi benda moraju međusobno dijeliti istu bocu likera.
Od izvedbi s »Novuma« najviše nas je nekako oduševila epska i najprogresivnije usmjerena »The Only One«, koja je većinu u dvorani potpuno preuzela. Whitehorn je iznova dokazivao svoje izvanredne vještine i odmah razjasnio zašto je gitarist s najduljim stažem u povijesti grupe, dok je ritam dvojac oduševljavao ponajprije konzistentnošću i raznolikošću. Phillipsov nostalgični zvuk Hammond orgulja, koji je uz Brookerov vokal i klavir ključni element glazbe Procol Harum, u tren nas je očarao. No to nije bilo ništa prema onome što je ubrzo uslijedilo. Svoj najveći klasik, odnosno »A Whiter Shade of Pale«, Procol Harum su, očekivano, ostavili sasvim za kraj, kad se publika digla na noge i kad su se neki od najvatrenijih obožavatelja napokon mogli nagurati ispod pozornice. Nezaboravni uvod baršunastog zvuka orgulja obuhvatio je cijelu dvoranu nezaboravnim opojem mistike, melankolije i nostalgije, dok je većinu publike uz Reidov tekst o šesnaest ljupkih vestalki koje čekaju na morskoj obali ponijelo natrag u 1967. godinu. S tom besmrtnom skladbom jedni od ‘očeva’ progresivnog rocka zaključili su svoj nastup, koji je većini od nas prošao prebrzo, i uz burne ovacije publike oprostili se s pozornice.
Teško je sažeti sve emocije koje te preplave kad uživo prisustvuješ nastupu grupe za koju si već gotovo bio uvjeren da je nikada nećeš uspjeti vidjeti uživo, pogotovo ako te tijekom izvođenja klasika kojima su suoblikovali povijest progresivnog rocka iznenadi gotovo besprijekornim nastupom. Procol Harum su, unatoč ‘prijeđenih’ pedeset godina, zračili nevjerojatnom mladenačkom energijom i cijeli nastup izveli na najvišoj mogućoj razini, a uz to su uspjeli uspostaviti i iznimno iskren kontakt s publikom. Najviše od svih članova iznenadio je upravo Brooker sa svojim sjajno očuvanim vokalom, čemu se nakon slušanja »Novuma«, na kojem je razlika između mladog i starog Garyja bila prilično uočljivija, uopće nismo nadali. Stare je skladbe otpjevao jednako dobro kao stvari s »Novuma”, a osim toga je cijelo vrijeme brinuo za dobru zabavu i tijekom kratkih stanki prije izvedbe svake sljedeće kompozicije. Te su večeri majstori spajanja rocka i simfonike izveli praktički sve svoje najomiljenije klasike, s izuzetkom 18-minutnog epa »In Held ‘Twas in I«, koji bi vjerojatno za većinom ostarjelu i umornu publiku bio već prevelik slušateljski zalogaj. Za lijepu scenografiju pobrinuo se i stilizirani logotip Procol Harum u pozadini, koji je sadržavao neke grafičke elemente naslovnica njihovih najomiljenijih albuma, poput vestalke, kolutа za spašavanje, svjetionika, sata sa žabljim nogama i papige. Jedina zamjerka te večeri odnosi se na prilično skroman broj posjetitelja, čak i u Italiji, koja je jedna od rijetkih zemalja u kojoj su Procol Harum uživali poštovanje i popularnost još dugo nakon što se na radijskim postajama više nije mogao svaki dan čuti zvuk »A Whiter Shade Of Pale«. Nakon viđenog i čutog naša mala ‘slovenska delegacija’ snažno se nada da ovo nije bilo naše posljednje druženje s engleskim progrockovskim legendama, koje za svoj nastup u Pordenoneu zaslužuju čistu desetku.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. I Told on You
2. Pandora’s Box
3. Man With a Mission
4. Can’t Say That
5. Sunday Morning
6. As Strong as Samson
7. Businessman
8. A Salty Dog
—stanka 20. min—
9. Fires (Which Burnt Brightly)
10. Last Chance Motel
11. Homburg
12. Shine On Brightly
13. Neighbour
14. Grand Hotel
15. Conquistador
16. The Only One
—dodatak—
17. A Whiter Shade of Pale
