Izdavač: Samo Records
Datum izlaska: 15.01.2020
Produkcija: Samo Šalamon
Trajanje albuma: 64.14 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 9.5 / 10
Kupi album!
Brest sve više prerastaju u glazbenu instituciju koju u slovenskom glazbenom prostoru treba shvaćati vrlo ozbiljno. Ako je netko stekao dojam da je album »Nemi film« (RockLine recenzija) tek usputna stepenica na putu umjetničkog sazrijevanja glavnih aktera i najprepoznatljivijih Brest likova, a to su uvijek upečatljiva pjevačica Vesna Zornik (Katalena) i Samo Šalamon, inače jedan od najneobičnijih i najposebnijih gitarista koje je svemir dao, i to u međunarodnim razmjerima, taj ga je dojam prevario. Brest su dolaskom Bojana Krhlanka na mjesto stalnog bubnjara i prihvaćanjem Sama Pečara na mjesto stalnog basista krenuli na pozornice i učvrstili se u formaciji kvarteta »plus jedan«. Taj »jedan« pripada pjesnikinji Kristini Kočan, koja je zapravo peta članica sastava, odgovorna za sve tekstove koje potom uglazbljuje Samo Šalamon. Tako je nakon nepunih tri godine na svijet stigao novi album »V polsnu«.
Već je prethodnik poslužio sa gotovo punim satom glazbe, a njegov nasljednik nije ništa manje ambiciozan, donosi još malo više vremena i opet čak 14 novih autorskih numera. Šalamon je zapravo, uz Krhlanka (Bojan Krhlanko posljednjih je godina postao izrazito cijenjen i traženo ime jer svira sa Šalamonom u Roten GirlZ, svira u Kukushai, za Litošt, a naposljetku su ga brzo ščepali u svoje redove čak i veliki Laibach), čovjek s izgrađenom jazzerskom pozadinom pa se u formaciji Brest iskušava u okruženju koje zahtijeva veliku dozu prilagodbe. Kultura jazza i dalje je prisutna, ali je plasirana u takvo okruženje znatno profinjenije, s većom dozom sažete artikulacije u aranžiranju. Uklopljenost u glazbeno tijelo koje u viziji u prvi plan stavlja skladbe s izgrađenim aranžerskim karakterom, to jest upečatljivom mjerom pjevnosti i muzikalnosti, izgrađenih veza između kitica, refrena (predrefrena), stoga predstavlja svojevrstan izazov. Već je karakter numera na albumu »Nemi film« potvrdio iznimno višeslojnu uglađenost Šalamona i upravo zbog činjenice da skladbe umjetnički rastu i padaju na gitari Sama Šalamona, zaista je nevjerojatno koliko zanimljivih lica gitarističke igre ovaj glazbenik donosi i na albumu »V polsnu«. Doseg svoje izražajne slojevitosti na novom albumu produbljuje i proširuje, a Samo, koji se na međunarodnoj sceni uglavnom proslavio kao »(free)jazz genij«, u priči o Brest postavljen je pred posve drukčiji izazov. U skladbama je odsvirao više gitarskih linija, kombinirao je linije s akustikom (i mandolinom), električnom i poluakustičnom gitarom, a povremeno ih ukrašava snažnim sustainom koji stvara »soundscapes« ezoteriku (u naslovnoj skladbi albuma ili u Japonski gozd vuče čak na trik blizu Stevena Wilsona i Porcupine Tree, zvučnu i efektnu srodnost prepoznat će i ljubitelji Pink Floyda, ili čak (neskromno zapisano) King Crimson). No sve je to pažljivo »podređeno« kompaktnim formama numera. Nešto posebno dočarava skladba Lov. Riječ je o skladbi koja se nalazi na sredini albuma i iznenađujuće atmosferično ga »prelama«. Za razliku od ostalih skladbi mračna je, posebno istraživačka (uhvati i mistiku), ali u svemu ipak kompaktna. Ponajprije osvaja u drugom dijelu Samova gitarska solaža koja se služi distorziranom zvučnom naravi, a u linije joj se uklapa čak nekoliko tonova arapskog karaktera. Posve progresivna solaža koja produbljuje art iskaznicu glazbenog karaktera sastava.
»V polsnu« je u svakom pogledu, bez dlake na jeziku rečeno, izvrstan album. Samo je odsvirao i bas-gitaru (osim u devetoj skladbi, gdje bas svira Samo Pečar), dodao klavijature, kod »ukrasa« i oplemenjivanja zvučne slike poslužio se i mandolinom te (kako je uobičajeno) spajao linije akustičnih i električnih žica. Integralna je uloga jedinstvene boje glasa Vesne Zornik, koja opet s lakoćom osvaja i zavodi. Vesnina se interpretacija srčano i kompatibilno stapa s poezijom Kristine Kočan te joj svojom slikovitom čulnošću udahnjuje život. Vesna ovaj put gotovo da ne pristupa sa sebi svojstvenim trikom, što boji vokala cijepi više oštrine, a to je njezino obilježje kad pjeva u Kataleni. U Brest je prostora za lucidnost manje, koliko ga uopće ima. Većinom Vesna pristupa posebno nježnom, blagom i gipkom mekoćom, što u slučaju nove glazbe još više zgrabi, u odnosu na prvijenac. Zašto? Skladbe djeluju većinom onako kako sugerira naslov »V polsnu«. Zapravo sanjarski, često blago ezoterično, često mistično zagledano, čeznutljivo i u tim mekim zvučnim kolažima visoke organske naravi zadržavaju takvo djelovanje i u okviru mirnih ritmičkih ključeva, pri čemu Krhlanko često samo blago »liže« činele. Tako izrazito sofisticiranim pristupom Brest postižu posebnu magnifikaciju osjećaja, koji zgrabe to intenzivnije što su mekše interpretirani (odsvirani i otpjevani). Osobito u tim nježno nagovarajućim, smirenim dijelovima albuma nastaje golem prostor za razvoj muzikalne naravi bas-gitare kao instrumenta, što Samo Šalamon kontrastno iskorištava. U muzikalnom iskupu i bas linije odlično optimiziraju zvučnu sliku, a to posebno dolazi do izražaja npr. u, kao »blagi povjetarac koji miluje«, Peščeni poljubi, koju zatim na albumu slijedi izrazit kontrastni obrat raspoloženja u folk i razigrano obojenom Izlet.
Vesna udahnjuje skladbama prepoznatljiv karakter kabaretske šansone, ali je zanimljivo da Šalamon u idejama kojima ukrašava osnovne motive neprestano unosi glazbene elemente (»rješenja«) koji skladbe preoblikuju do te mjere da dobivaju format umjetničke samoniklosti, eklekticizma i nadžanrovske izazovnosti. Vesna si u melodijama neprestano iznimno spretno otvara prostor za magnifikaciju svoje vokalne naravi, koja je, za razliku od horde slovenskih cura koje dolaze iz školskih valionica uniformnog vokalnog uokvirivanja, na milju prepoznatljiva i neprestano nosi sebi svojstven karakter. Glazba na novom albumu nosi i jasne obrise popa i srednjevalovske pomirljivosti pa je među 14 numera mnogo kandidata koji s lakoćom nalaze put do radijskih valova. Skladba poput Midva sva vse može biti trenutačni mini radijski hit, a ništa manji potencijal u tome ne skriva ni jednako izvrsna Nočna scena.
Album s golemom glazbenom supstancom, album za koji iznenađujuće radosno ustanoviš da 14 skladbi koje su na njega uvrštene nikako nije previše, jer se više od 64 minute glazbene supstance odvrti u tren oka. Među skladbama nema kvalitativnog posrtanja. One postižu veliku mjeru idejne i aranžerske razgibanosti te dinamike raspoloženja, a album na taj način postiže izniman umjetnički konzistentnost. Kemija je tu! Djeluje izvrsno, kako punokrvno grabi album »V polsnu«. Nadajmo se da će, s obzirom na izniman angažman glazbenika u raznim projektima i izazovima, Brest opstati i postati stalnica koja će svojom samoniklom i izazovnom kreativnošću, iza koje stoji ekipa slikovitih glazbenih umjetnika, u svojoj sjajnoj umjetničkoj samosvojnosti i eklekticizmu i ubuduće obogaćivati slovenski glazbeni prostor, često idejno pothranjen.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Balada (04:48)
2. Tisti čas (04:24)
3. V polsnu 05:50
4. Zlato (04:22)
5. Japonski gozd (05:10)
6. Midva sva vse (04:50)
7. Lov (05:36)
8. Pelji me tja (04:46)
9. Nočna scena (04:04)
10. Pod dlanmi (04:12)
11. Peščeni poljubi (04:30)
12. Izlet (03:46)
13. Lutke (05:02)
14. Prazne ure (02:52)
Postava:
Kristina Kočan – tekstovi
Vesna Zornik – vokal
Samo Šalamon – akustične i električne gitare, mandolina, bas-gitara (sve osim 9), klavijature, prateći vokal
Samo Pečar – bas-gitara (9)
Bojan Krhlanko – bubnjevi
