Lokacija: Cerkno / Gabrijel / Slovenija
Datum: subota, 01.02.2020
Damir Avdić, s narodski prihvaćenim nadimcima G.R.A.H.A., Diplomatz i Bosanski Psiho, oduvijek važi za vrstu koncertne atrakcije. Zato što njegovi koncerti jednostavno i naprosto »ubiju«. Neuništivi bosanski kantautor, »jedini još živi punker na planeti«, kojeg je prije nekoliko godina prigrlila Slovenija, prošle je godine izdao svoj osmi samostalni studijski album. Ovaj je već ubrzo nakon izlaska doživio i scenske predstavljanja. No, više na ljubljanskoj strani. Avdićev novi postanak u Cerknu, naposljetku je, nakon davnog i do ovog dana jedinog susreta s danas slobodno mogu reći pravom legendom, kad je Avdić 10.11.2006. nastupio u ljubljanskoj Menzi pri Koritu na Metelkovi, na njegov koncert doveo konačno opet i pisca ovih skromnih redaka.
»Radikalno šik« (RockLine recenzija TUKAJ) je dakle novi album i Damir se tako i uredio. Za njega vrlo radikalno. Isto tako iznenađuje njegova nova »radikalna fit« mršavost, odnosno neobičnost njegove aktualne čupavosti. Alarmantna misao, ipak. Da se nije možda i sam nakvasio globalno trendovskog veganstva i konzumiranja raznih korporativno generiranih bezglutenskih »splačina«? Šalu na stranu. Za uvod smo uživali u prikazivanju dokumentarnog filma o Damiru, koji je izašao 2013. pod nazivom »Pravi čovjek za kapitalizam«. Ne treba posebno naglašavati da je to bilo odlično uvodno zagrijavanje i super mentalna terapija, koja nas je u svojoj »dresuri« pripremila na koncertni susret s umjetnikom.
Gabrijel je ovaj put isijavao apsolutni minimalizam. Kombo pojačalo, gitara i stalak s mikrofonom. A posjet odličan. Malo iza devet navečer na pozornicu uskače Damir i hvata se repertoara koji je većinom sadržavao točke svježe izdanog albuma »Radikalno šik«. Nakon druge skladbe s gitarom silazi s pozornice, obavi brzu šetnju kroz prva dva reda i naglo pozdravi publiku. Po svom običaju.
Još uvijek prvenstveno osvaja njegova upečatljivost. U svemu što je taj umjetnik. Karizma i nadasve silno iskrena interpretacija poruka, koje na krilima apsolutnog protusistemskog revolta nosi njegova izuzetno snažna i zarazna poezija. Iskrive oči, koje neprestano šeću na sve strane, i grimase koje diktiraju da je svaka otpjevana, diktirana misao i poruka, iznesena u sjaju najvećeg istinoljublja i iskrenosti. Damir je u dobrom satu koncerta u svemu osvojio. Bi li se itko usudio posumnjati u to? Jednostavno. Glazbenik se potpuno razdao. Iznad svega razveselila je spoznaja da je priličan dio publike znao stihove i ih pjevao zajedno s Damirom. Dakle, Avdića na koncertima već prati lijepa baza njegovih slovenskih obožavatelja. Bilo je puno klijentele koja je u Cerkno stigla iz ljubljanskog kraja, i iz Železnikov, te naravno Tolmina, kao i njegova tolminsko-kobarškog zaleđa. Mnogo posjetitelja znalo je reći da su Damira već nekoliko puta gledali na pozornici. To samo svjedoči o umjetnikovoj popularnosti.
Damir u sebi posjeduje urođen smisao za ritam i to se odražavalo u njegovu čvrstom fraziranju. Kroz godine je izbrusio svoje rukovanje električnom gitarom. Njegov artizam svakako ne treba Satrianija, ali ipak možemo reći da u onome što zahtijeva i što Damir treba, njegovo korištenje gitare kao pratećeg instrumenta, u novim vremenima djeluje još efektivnije, to jest zrelo optimizirano. Upotreba delay efekta, čak i uvezivanje prijelaza među frazama. S onu stranu tih marginalnih opaski, svakako je sav fokus publike uperen u Damirovu poeziju i njezino izvođenje. To nije samo aktualna društveno kritična refleksija tog umjetnika, nego svih nas. Svih nas koji se usudimo priznati istinu. Razlika je u tome što se Damir to usuđuje na sav glas javno izreći. A raja treba pastora, propovjednika. Oduvijek ga je trebala. Damir je sve u jednom. Mesija i mefisto! Pokaže nebesa, pokaže pakao. Ljudi trebamo potvrdu da smo u sebi dobri i da želimo dobro. Trebamo svjetlo. Damir je svjetlo koje presvijetli i obasja. Dinamita mu ne manjka, vražje volje još manje. S iskrama u očima i čeličnom predanom hrabrošću, kojom stoji iza svake izgovorene i otpjevane riječi svoje bezgranične i beskrajno sočne poezije, koja je prepredeno začinjena i s priličnom dozom samoironije, Damir je publiku jednostavno pomaknuo, probudio i prenuo. Ulio joj gutljaj nade.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
