Izdavačka kuća: Steamhammer / SPV Records
Datum izlaska: 28.02.2020
Produkcija: Andy Powell
Trajanje albuma: 58.58 min
Žanr: Hard Rock / Art Rock
Ocjena: 9.0 / 10
Wishbone Ash su legende rocka. O tome nema potrebe previše razglabati. Njihov kultni album naziva »Argus« posjeduje svako kućanstvo ove galaksije koje drži barem trunku do rock’n’rolla. Dugovječna karijera, ne zaboravimo da je skupina izdala svoj istoimeni studijski prvijenac prije pedeset godina, jedna je od onih s predznakom »pionirstva«, koje su nadahnjivale ponajprije generaciju glazbenika koji su na noge postavili heavy metal u pravom smislu te riječi (čitaj: N.W.O.B.H.M. i dalje). Tercne harmonije kojima su protkane njihove fraze, jedinstvena mješavina hard rocka, bluesa, progresivnih elemenata, a s druge strane i trunke folka i pastoralne glazbe, smatraju se jedinstvenom recepturom u rock’n’roll svemiru, a svoj pečat i prepoznatljiv karakter daje skupini plemeniti vokal Andyja Powella. Wishbone Ash bili su zapravo prva skupina koja je razvijala formulu kombiniranja gitarskih fraza s tercnim harmoničnim ukrasima.
»Coat Of Arms« je novi studijski album. Ukupno već dvadeset peti. Između njega i prethodnika »Blue Horizon« (2014) prošlo je šest debelih godina, a u tom je vremenu skupina ponovno prošla kroz izmjenu članstva svoje postave, koja inače djeluje u tradicionalnom formatu kvarteta. Vođa te izvorni i osnivački član sastava, pjevač i gitarist Andy Powell, primio je u ekipu novog kompanjona na gitari, i to Micka Abrahamsa. U skupini je po stažu drugi iza Powella basist Bob Skeat, koji je u skupini od 1998. nadalje, dok je gospodar vremena u ekipi i dalje odlični John Crabtree, koji je u skupini već lijepih trinaest godina, a »Coat Of Arms« njegov je četvrti album za Wishbone Ash.
Novopridošlica, gitarist Mick Abrahams, zamijenio je dakle iskusnog finskog gitarista Muddyja Manninena, za kojeg se činilo da je Powellu doslovno pisan na kožu i da je s njim vječna slikovitost vezana uz implantaciju sviranja dviju gitara u skupini naprosto trajno zacementirana. No, ništa ne traje vječno, a Powell je o Abrahamsu znao reći samo najbolje. Ne samo da posjeduje slikovitu tehniku sviranja prstima, nego je Abrahams, koji je znatno mlađi gitarist od Powella, još kao mladić svirao glazbu Wishbone Ash tako da je uz sviranje gitare istodobno vrtio njihove albume te se tako, kao veliki obožavatelj skupine, polagano nabavio znamenite samosvojne i temeljne genetike izražajnosti ove velike rock’n’roll postave.
»Coat Of Arms« je album koji se nakon razdoblja od šest godina i dalje posve logično nadovezuje na prethodnika »Blue Horizon«. Wishbone Ash su već na prošlom albumu poslužili sentimentalnim djelom koje je učinkovito povezivalo esenciju prošlosti i aktualnost tadašnje kemije u skupini. Odzvanjao je retro nostalgično, posjedovao je hrpu viža koje su se smisleno vezale uz srca i osjećaje nostalgičara duboko zagledanih u diskografski opus skupine pokojnih sedamdesetih. »Blue Horizon« poslužio je s više suptilnosti, rafiniranosti aranžiranja te »mekšim« cjelokupnim zvukom od nešto frontalnije usmjerenog »Elegant Stealth« (2011). »Coat Of Arms« pak tu suptilnost u velikoj mjeri i zadržava te je preljeva u esenciju postave novih vremena, iako je otvarajuća točka We Stand As One to odmah ne naznačuje. Po klasičnom formatu rock himne, što We Stand As One slikovito pokazuje, nadovezuje joj se pri kraju albuma When The Love Is Shared. Potonja bi zapravo trebala zaključiti album, ali bend je odlučio dodati na rep još lucidnu Personal Halloween, koja u izražajnost donosi više izravnog bluesovskog »New Orleans« klasicizma i stoga donosi blagi stilski otklon u odnosu na preostalu glazbenu supstancu novog uratka. Budi čak i nešto funky kinetike, pa tako i svojevrstan eksperiment skupine koja je nakon pet desetljeća djelovanja isprobala čak i nešto novo.
Otvarajuća We Stand As One, koja se u tekstovima oslanja na posljednje ekološke katastrofe, kakve svakodnevno uzrokuju ljudsko malodušje i pohlepa, a čiji smo zarobljenici svi mi, te poziva na jedinstvo jer planet već odlučno uzvraća udarac repom, najnaježeniji je trenutak albuma. To naznačuje uvodna gitarska fraza, sve je odjednom tu. Tercne harmonije koje se pružaju iznad vodeće fraze, izniman i nostalgičan vokal Andyja Powella, koji udiše čarobni šarm glazbi skupine te udiše mistiku. Album se u nastavku ponosi s više mekoće i suptilnog aranžiranja. Powell i Abrahams neprestano pletu slikovite »spirale« dvostrukih gitarskih prepletanja strumno zagledanih u tercne harmonične viže, pri čemu Wishbone Ash daju oduška u dužim pasažama unutar mid-eight dijelova, koji se mogu proizvoljno razvlačiti, u raspoloženjima preskaču (modulacije) i općenito, s obzirom na to da skupina održava izrazitu kompaktnost komponiranja, samo potvrđuju koliko su iskusna skupina Wishbone Ash. Doprinos Abrahamsa je osjetan. Čovjek je definitivno unio mnogo svježine, a to se osjeća osobito u dijelovima u kojima objema gitaristima nikako ne ponestaje crvene niti neprestanog nizanja slikovitih domišljatosti pri ukrašavanju fraza. Jedan od vrhunaca cijelog albuma, koji ne skriva ni progresivne elemente, upravo je šesta skladba naslova It’s Only You I See, koju je napisao upravo Abrahams, kao refleksiju na klasik Wishbone Ash You Rescue Me s kultnog albuma »New England« (1976). U skladbi Empty Man intenzivnije se uključuju i elementi folk glazbe. Imajte na umu da i novi Wishbone Ash djeluju vrlo »keltski«. Posebnu pozornost zaslužuje i nježna i osjećajna, baladna i melankolična Deja-Vu, koja zbog aranžmana, a posjeduju kontrastiranje gitara na izdašnim sustain efektima koji boje pozadine, kao i harmonija, budi čak i nešto »Hackett era Genesis« ili »Hackett solo« mistike. Genijalno. Zasigurno jedan od vrhunaca albuma, koji se pobrine za podizanje dinamike i drama teatra u razvoju događaja na ovom uratku.
Nakon što su Wishbone Ash u svojoj bogatoj i slikovitoj povijesti stvorili mnogo skladbi, očekivanja od svježeg materijala ove skupine uvijek su velika, što je opravdano. »Coat Of Arms« je novo izvrsno studijsko postignuće legendarne skupine, koja ostaje vjerna svom tradicionalnom (izklesanom) stilu. Wishbone Ash na novom albumu isijavaju veliku ekspresivnu svježinu, idejnu iskričavost, ali i šaljivu razigranost kroz majstorski slalom po elementima glazbene receptur koji ih oduvijek smještaju na jedinstveno mjesto rock’n’rolla. Album ne budi dojam da je skupina pritom morala prepisivati od same sebe. Jednostavno su Powell i družina stvorili album po glazbenim smjernicama kojima barataju s perjanom lakoćom, a na tom glazbenom poligonu ostaju u svojoj vještini prvorazredni glazbeni majstori. »Coat Of Amrs« stoji samostalno i ponosno uz bok najvidljivijim dosezima Wishone Ash i izvrstan je nasljednik inače ništa manje izvrsnog prethodnika »Blue Horizon« .Gledano od početka karijere pa do kasnog stvaralačkog razdoblja. Album nad kojim će dugogodišnji sljedbenici skupine biti više nego oduševljeni i album na kojem se osjeća da ga je skupina s užitkom svirala u studiju. Album za koji se nadajmo da će od strane skupine dobiti i mnogo aktualne izvedbe uživo, jer to više nego zaslužuje.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. We Stand As One (4:16)
02. Coat Of Arms (7:55)
03. Empty Man (5:17)
04. Floreana (5:14)
05. Drive (4:55)
06. It’s Only You I See (7:35)
07. Too Cool For AC (4:51)
08. Back In The Day (4:46)
09. Deja Vu (4:07)
10. When The Love Is Shared (4:21)
11. Personal Halloween (5:38)
Postava:
Andy Powell – gitara, vokal
Mark Abrahams – gitara
Bob Skeat – bas gitara
Joe Crabtree – bubnjevi
