Nastupaju: Suffocation, Cephalic Carnage, Havok, Fallujah
Lokacija: Ljubljana / Gala Hala / Slovenija
Datum: utorak, 04.06.2013
The Boys Are Back In Town pjevali su Thin Lizzy još 1976., a legendarni njujorški velikani death metala to su brutalno zakrulili svojim već trećim povratkom u naš glavni grad. Ali nije bitno koliko se puta Suffocation vrate, jer ih domaća death metal srenja uvijek dočeka raširenih ruku i s velikim veseljem. Napokon, nisu oni bend tipa Amon Amarth ili Korpiklaani kojima je »jedan koncert previše« bio već i onaj prvi, hehe. Ovoga su se puta Njujorčani vratili s novim albumom Pinnacle of Bedlam, novom i puno prikladnijom zamjenom za nedostajućeg Franka Mullena te s tri predgrupe koje su obećavale dobro zagrijavanje prije titana death metala.
Priliku za zagrijavanje publike na ovoj je turneji dobila mlada američka postava koja ne nosi turbane i ne dolazi iz Iraka, ali je ipak sebi nadjenula ime Fallujah. Po vlastitim riječima zato što su odrasli u svijetu nakon 11. rujna, a iračko je mjesto Fallujah u drugom zaljevskom ratu bilo grad koji je pretrpio najviše razaranja i ljudskih žrtava na objema stranama. Amerikanci su ovoga travnja izdali EP –Nomadic-, s kojeg su odsvirali dvije trećine skladbi, a ostalo su činile pjesme s prvijenca The Harvest Wombs. Ime Fallujah prije koncerta budilo je prilično solidna očekivanja, koja je postava što svira atmosferični/tehnički death metal sa snažnim modernim utjecajima i utjecajima metalcorea opravdala tek djelomično. Većinom na račun izrazito lošeg zvuka zbog kojeg nije bilo moguće razabrati sve kompleksne nijanse gitarsko-basističkog dvojca. Na površinu su tako isplivali samo »klavijaturski«, atmosferični solo dijelovi, koji su većinom zvučali kao jadna kopija Cynic, a rezultat nerazaznatljivog rike jednoličnog vokala i ostalih instrumenata bio je jedan jedini kaotični šundr. Lijepo je da bend iz San Francisca nije samo još jedna od mnogih thrash metal postava s tog područja, ali da bi Fallujah ostavili barem toliki trag kao netko od njihovih sugrađana, morat će se još štošta napraviti.
Upravo thrash metal svira postava koja je sljedeća stupila na pozornicu i ponovno pozdravila slovensku publiku. Havok iz Denvera su naime prošloga svibnja ostavili lokvicu krvi na istom mjestu zločina (21.5.2012. žarili su s Goatwhore i 3 Inches of Blood), a ovaj su se put u Ljubljani javili tik prije izlaska novog albuma Unnatural Selection, koji izlazi krajem mjeseca. Od Havok se očekivalo puno i američki thrash luđaci bez većih su poteškoća opravdali ime jednog od boljih modernih thrash metal sastava. Iznenadila je i publika, koja je momke pod vodstvom urlajućeg vokalista/gitarista Davida Sancheza revno i vjerno pratila od prvih tonova. A zašto su Havok nešto najbolje što se može naći u modernom thrashu? Zato što ih, slično kao Warbringer, krase neobuzdana energija, sirovost, agresija i brzina, a uz to i dobra tehnička izvedba i odlična live prezenca. Havok su se u svojih dobrih pola sata zaletjeli kao gladna morska psina na nesuđenog plivača i do kosti nas oglodali rušilicama D.O.A., Covering Fire i Scumbag in Disguise. Nije ludovala samo publika, jer su Amerikanci bili jednako energični i podivljali; nisu izostale ni pukle žice ni mikrofoni koji lete zrakom! Odličan zvuk, koji je u prvi plan gurnuo i mesoreznicu rifova i prilično originalne solaže (koje su pratile lude grimase gitarista Reecea) i bubnjajuću ritam sekciju (prednjačilo je osobito ludo bubnjanje!), bio je točka na i koncertu koji je vjerojatno nadmašio prvi.
S crne, thrasherske ovce večeri sa sugrađanima Havoka, Cephalic Carnage, vratili smo se na staze brutalnijeg death/grind metala. Zidovi Gale hale od posljednjeg nastupa Amerikanaca nisu čuli takav glazbeni tehnički mindfuck, kojem dečki kažu hydrogrind, a označava mješavinu death metala i grinda te vječnih romansi s marihuanom. Kao vječno treći nastupajući (ovaj su put Cephalici u Gali hali nastupili već treći put, hja, treći put zaredom) zatresli su ušni vosak publike potentnom mješavinom death metala i grinda, koje nadograđuju jazzovske strukture, stalna izmjena ritma i tempa, tehničke, atonalne i disonantne gitarske linije, životinjsko bubnjanje kojem svoje dodaje i izvanredni basist na šesterožičnjaku Nick Schendzielos. Cephalic Carnage već ionako razgibanoj i raznolikoj glazbi dodaju još poneki sludge i doom dodatak i mjera je puna. Ali ne za Cephalic Carnage, jer oni napadnu još i dvostrukim vokalima koje naizmjence izmjenjuju Nick i glavni cookie monster Lenzig Leal, bez sumnje jedan od najboljih i najzabavnijih frontmena ekstremnog metala. Tako je više puta pozvao na pušenje trave ili »travke« (kojoj su obavezno posvetili romansu Kill For Weed), zabavljao flamenco međuigrama te uopće svim tim odbrušenim obraćanjima. Cephalic Carnage predstavili su zapušeni opus sa šest studijskih albuma, a za dodatni užitak na kraju su nasmijali i ludom parodijom na black metal – Black Metal Sabbath – tijekom koje su stavili maske s corpse paintom, nitne i šiljke, a Nick apokaliptično rzajuću masku konjića s obaveznim repićem. Ako ikad uđete u sobu s petoricom do iznemoglosti zapušenih tipova koji uz psihopatsku glazbu motaju već n-ti joint, onda znate da ste samo u društvu Cephalic Carnage. “Squel piggy!”
A onda ponovno željeno vrhunac s velikanima death metala Suffocation. Nije bitno što se legendarni Njujorčani gotovo sa svakom turnejom zaustave kod nas, ovu moćnu postavu svaki put iščekujemo kao dijete kuglicu sladoleda. Jer znamo da će svaki put dati sve od sebe i odsvirati death metal koncert kako dolikuje. Suffocation su i ovaj put nažalost nastupili bez legendarnog frontmena Franka »The Tank« Mullena, u čije je cipele ovoga puta stupio jednako (vokalno) brutalni John Gallagher (Dying Fetus). Izbor je na početku možda bio upitan jer je Gallagherov scenski nastup bio nepoznanica – kod Dying Fetus ga naime nema, jer cijelo vrijeme stoji ukopan pred mikrofonom. Bojao sam se da će i kod Suffocation stajati samo iza stalka za mikrofon, ali sam se na veliku radost prevario. Gallagher se kretao kao lud na speedu, pobrinuo se za dobro vezivanje programa, a pogotovo za fantastičan vokalni nastup, koji je bio jednako brutalan, agresivan i uvjerljiv kao Frankov. Nastup ostalih članova ionako nikad nije bio upitan. Tehnički superiornom izvedbom ponovno su uvjerili Terrance Hobbs i Guy Marchais, koji su servirali glavosječne rifove, a odlično se pokazao i povratnik, bubnjar Dave Culross. Upravo zbog njega smo vjerojatno dobili dvije skladbe s EP-a Despise the Sun, na kojem je svirao, i slomili vratove uz vječne death metal himne Catatonia i Funeral Inception. Pomalo čudno i nepoznato zbog ozljede vrata izostao je basist Derek »bobblehead« Boyer, čije je čupanje inače školski primjer te prakse, ali je ipak odbasirao kako zna. Gallagher je s velikom dozom poštovanja pristupio i ostatku odsviranog materijala, među kojim su se odlično snašle i tornada s aktualnog albuma Pinnacle of Bedlam, a pogotovo je dokazao da je stotinu puta bolji izbor od štrokavog Billa Robinsona (Decrepit Birth), koji je sa Suffocation nastupao prilikom njihova posljednjeg posjeta Ljubljani. Tome primjeren bio je i odaziv publike, koja se pobrinula za spontani moshing i vjerojatno srušila rekord u stagediveanju, kojeg se nije sramio ni nježniji spol! Suffocation iznova i iznova dokazuju da jesu i ostaju neukrotiva death metal sila te da ostaju čvrsto usidreni na krvavom prijestolju death metala!
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
FALLUJAH:
1. Alpha Incipient
2. Venom Upon the Blade
3. Become One
4. Cerebral Hybridization
5. Assemblage od Wolves
HAVOK:
1. Covering Fire
2. Point of No Return
3. Scumbag in Disguise
4. Unnatural Selection
5. D.O.A.
6. Time Is Up
CEPHALIC CARNAGE:
1. Raped By An Orb
2. Divination & Volition
3. P.G.A.D.
4. Endless Cycle of Violence
5. Warith
6. Warbots A.M.
7. Kill For Weed
8. Lucid Interval
9. Black Metal Sabbath
SUFFOCATION:
1. Thrones of Blood
2. As Grace Descends
3. Catatonia
4. Funeral Inception
5. Rapture of Revocation
6. Liege of Inveracity
7. Pierced From Within
8. Purgatorial Punishment
9. Mass Obliteration
10. My Demise
11. Infecting the Crypts
