lokacija: Tolmin, MINK, Slovenija
datum: petak, 30.11.2018
nastupaju: Valvera, Minotauro
Stigao je zadnji studenski petak ove godine, odnosno baš zadnji dan studenoga. A u prijestolnici Severne Primorske, Tolminu, bio je rezerviran za metal. Tolmin inače slovi po jednom od najimpozantnijih europskih metal festivala, a onda, barem što se metala tiče, preko godine postane prilično mirno mjesto. Točnije, mjestašce. Nikako nije koncertno mrtvo, samo su metal koncerti rjeđi nego što bi si čovjek poželio. Kako god, stigao je i jedan od takvih dana, koji smo odradili na klasičnoj relaciji Kovačija – MC Mink i natrag. Na svojoj prvoj europskoj turneji u Tolminu su se naime zaustavili brazilski thrash metal revitalisti Valvera iz Sao Paola. Na turneji su predstavljali svoj drugi studijski album naslova »Back To Hell«, koji je izašao prošle godine. Kvartet djeluje od 2010. nadalje, u postavi Glauber Barreto (vokal, gitara), Rodrigo Torres (gitara), Jesiel Lagoin (bas-gitara) i Vini Rossignolo (bubnjevi).
U Minku je već klasika da su satnice koncerata postavljene jako kasno. Kojih dvadesetak minuta do deset na prizorištu se još ništa nije događalo, pa je trebalo preko raskrižja otići u susjednu Kovačiju na svijetlo pivo Bernard. Prođe sat i više, kad se družina dokotrlja preko istog semaforiziranog raskrižja u Kovačiju iz smjera Minka i kaže da prvi bend svira već kojih dvadeset minuta. Oho. Napokon. Brzo dolje, niz duge stepenice Minka u podrum i na prizorište.
Tamo stoje Minotauro, talijansko-slovenski power metal sekstet, s odlučnim osloncem na simfonijske aranžmane. Minotauro još nisam imao priliku »ozbiljno« gledati uživo. Okej, prije nekoliko godina na festivalu Metaldays, ali klupski nastup je nešto sasvim drugo. Posve nova priča. Bend je zračio dobrim i vedrim raspoloženjem. Gitare odlično čujne, odlična veza koju tvore Roko i Nik Smajlagič na gitarama funkcionirala je optimalno. Bend može biti ponosan na oba studijska albuma, koja se ponose zavidnim skladateljskim sadržajem i bombastikom simfonijsko-powermetalske pjevnosti i zaraznosti. Strukture su kompleksnije i dečki moraju prilično dobro pratiti jedni druge kako bi održali protočnost i uigranost kroz izvedbu koncertnog repertoara. Vokalist Rudi Breginc nekoliko je puta impresionirao širokim vokalnim rasponom. Može otići jako visoko vokalom i osjećalo se da može eksplodirati još više i da bi se vokalno mogao još dodatno razbjesnjeti. Zvučni uvjeti solidni. Za slušatelja solidni. Bend se tu ssa mnom baš ne bi složio, jer je bilo dosta međusobnih pogleda članova grupe, koji se očito nisu baš najbolje čuli na pozornici. U zvuku su kraće izvukle klavijature, koje se mjestimice nisu dovoljno čule, a i Rudija bi se moglo za prstohvat podignuti u miksu zvučne slike. Inače, vrlo lijep nastup, skrojen osobito za okorjele pristaše pravog euro power metala. Bend je predstavio oba studijska albuma (»Master of the Sea« (2013), »Apocayptic Sense« (2017)), a za kraj nastupa dopustio si je više razuzdanosti kad se vrlo samouvjereno prihvatio Deep Purple klasika Burn, pri čemu je Nik u finalu teatralno legao na koljena i leđa u stilu Randyja Rhoadsa.
Valvera je bend zamijesen od posve drugog tijesta. S druge strane planeta i naravno dolazi i iz drugačije glazbene pozadine. Valvera su brazilski thrash metal revitalisti. Za razliku od Minotauro, koji su svirali 90. minuta, Brazilci su svoj nastup skratili na samo 45. minuta. No tih 45. minuta odsvirali su koliko god se može divlje. Strastveno, neobuzdano i punom snagom. Sjekli su pjesmu za pjesmom, a u svojoj glazbi pokazali nemalo nadahnuća njemačkim teutonskim thrashom (Kreator, Destruction). Svakako s osjećajem za muzikalnost, ali i ukusne modulacije, što je dozvalo i veličanstvenost stare dobre škole Bay Area thrasha. Izvrsno iskorištavanje pozornice, neprestano trčanje s jednog na drugi kraj pozornice, postavljanje rame uz rame obojice gitarista i basista, te old school outfit s high topkama, poderanim uskim trapericama. Neprestano puno scenske dinamike i istodobno izvanredne svirke. Soliranje u svim mogućim položajima i pozama, a pritom je bilo teško primijetiti ikakvu ozbiljnu izvedbenu pogrešku. Odlična uigranost ekipe. Bend je doista nastupao punim zamahom i tijekom sviranja ispucao enormne količine energije. Vihor u MINK-u, dakle. Šteta je samo što opet nije bilo ljudi. Broj je kolebao između 20 i 30 posjetitelja, što zvuči zastrašujuće. Stvarno šteta. Valvera su izvrsna ekipa i te su večeri zasigurno zaslužili više pažnje. Bend koji je dodobra prevrtložio zračne struje MINK-a i očistio slušne kanale onih nekolicini »tvrdoglavaca« koji smo doista svom dušom i srcem uživali u njihovoj scenskoj neobuzdanosti.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
