Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 06.03.2020
Produkcija: Ross The Boss
Duljina albuma: 45.30 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0 / 10
Naj me vrag! Zar Thor pristaje? Za dlaku. Bilo je blizu. Ovo je naime “jebeni” Ross The Boss. Nema što. Ross Friedman. Ako je kome metal poteče žilama iz kojih bi se mogao dobiti genetski zapis za stvaranje najgore verzije Terminatora, onda to nedvojbeno vrijedi za Rossa, čije su krvne stanice zacijelo kaljene i kromirane. Bez Rossa bi ime Manowar (globalno gledano) zacijelo bilo besmisleno. Ostalo je povijest,
Skupina Ross The Boss nastala je 2006. godine, do 2010. brzo je izdala dva albuma, a onda je Ross počeo surađivati s Death Dealer. Istodobno je aktivan s punkerima The Dictators, skupinom koja je počela djelovati u prvoj polovici sedamdesetih. No ipak se opet našlo vremena da se posveti Ross The Boss, koje je obnovio u posve novoj postavi, s kojom je 2018. izdao i treći album “By Blood Sworn”, a njega je ovog ožujka naslijedio novi, aktualni “Born Of Fire”.
Za četvrti album Ross je uz sebe zadržao izvanrednog vriskača Marca Lopesa te ništa manje izvanrednog virtuoza i tijekom godina više nego odlično “ošetanog” basista Mikea LePonda (Symphony X), dok je za novi album bubnjarsku stolicu iz Death Dealer povjerio drugu Steveu Bologneseu. S Friedmanom na brodu i za zapovjednim kormilom dakle pobjednička kombinacija četiriju izvrsnih glazbenika, koja je s “By Blood Sworn” isporučila više nego solidan uradak, a njega dvije godine kasnije gotovo zasjenjuje “Born Of Fire”, odnosno, na veliku radost, čak ga i nadmašuje. Nadali smo se padu kreativne svježine, a rezultat je posve suprotan. “Born Of Fire” je u pravovjerju zapravo gotovo savršen metalski album. I Manowar? U prolaznim dahovima da, čime taman dovoljno (namjerno) dražti i podsjeća (nažalost ponajviše) na jadnu sliku današnjih Manowar. Kad bend dozira ukrase bombastike, tu su takve asocijacije, iako je sve odrađeno s nevjerojatnom žestinom i adrenalinskom brzinom te izljevom energije, o čemu Manowar nakon godina bez Bossa u ekipi (Triumph of the Steel je svijetla iznimka) mogu samo sanjati. Istodobno Lopes povremeno dražti fenove “nauljenih Konana” i vokalnom bojom, jer može djelovati kao “Adams na steroidima”.
Na novom albumu neumoljive šamarčine “metal to the bone” karaktera slijede jedna za drugom. Tvrd orah za grickanje predstavlja opis kako sve to skupa zvuči. Prvenstveno kao pravovjerno kovanje koje dolazi iz genijalne tvornice fraza, što oduvijek utjelovljuje gitarski fenomen Rossa The Bossa i daje albumu osebujan karizmu. Kao gitarist Friedman nije ništa posebno, ali je odličan songwriter. Njegova svirka zrači nevjerojatnom domišljatošću, iskričavošću, pronicljivošću, a iznad svega srčanošću i beskompromisnom egzekucijom. Friedman posjeduje izniman osjećaj. Tako za optimalnu ekspoziciju postavljanja vodeće fraze (aranžiranje) da ona snažno zgrabi, nadalje gitarist zrači profinjenim osjećajem za ukrašavanje fraza harmonijama, kad treba dodati točkama više epskosti (Maiden Of Shadows), a istodobno majstor dozira sve mid-eight dionice izvrsnim solažama. Glazbeno se osjećaju utjecaji Judas Priest (Shotgun Evolution), a svakako je tu prisutna vibracija stare škole američkog (speed metala) uključujući npr. među ostalima Helstar, Liege Lord, rane Savatage. Ima i dovoljno sirovosti, što odražava onu punkersku crtu kojoj je Friedman oduvijek sklon, pa je produkcija snažno našobana, masna, nezaglađena, a na trenutke poseže čak i za izrazito dopadljivom groove estetikom. Fight The Fight koketira s elementima ranog thrasha i punka odnosno “primitivizma” nekih ranih Overkill.
“Born of Fire” djeluje znatno nadahnutije, beskompromisnije i odlučnije od prethodnika. Djeluje zlokobno. Djeluje znatno agresivnije, djeluje izrazito mračno i posve poguban. Šutira u čelo ludo po briljantnoj recepturi stare škole metala, kojoj dublje skoro ne možeš doprijeti. Naravno, američke branše. Posebna priča albuma je vokalist Marc Lopes (Ross ga je povukao k sebi iz Meliah Rage), koji je izravno od vraga i svojim neukroćenim vriskom može iz pakla izbeći i samog vraga, da on očajan i skrušen prijeđe u zbor Gregorijanaca. Kao već spomenuti grleni “Adams na steroidima”, križan s vehemencijom ekstremno visokih vriskova najboljih dana Roba Halforda (provjerite samo njegov nastup u krajnje bestijalnoj i vjerojatno najpodivljanijoj skladbi albuma I Am The Sword, gdje uz pridjev “savage” u tren oka problijede današnji Manowar i/ili Virgin Steele). Mračni epski marš The Blackest Heart otvara se kao nešto vrlo staro što se izgubilo (pa naposljetku našlo) među npr. starim demo snimkama Iced Earth, a istodobno cijelo vrijeme energetski izaziva nekadašnje Rossove drugove “štovanja kamenodobne konfekcije i pomazanja”, uz što je čovjeku istodobno odmah jasno zašto se album poput “Hail to England” nikad više ne može ponoviti. Smrtonosno ždrijelo propasti je otvoreno i žedno krvi.
Album koji puca od metalske iskonskosti, izvornosti i kao rezultat takve primordijalno okoštale forme izlazi u takvoj retorici kao apsolutni pobjednik. Komada je dvanaest, a glazbe taman dovoljno (45 minuta). Svi su obilno nazubljeni razornom estetikom prodorno naoštrenog i kao britva oštrog rifanja, koje općuje s vatrom neumornog paljbe garnizona kalašnjikova. Ljubitelji stare škole štovat će album. Istodobno će zbog odlične ”u zube šutirajuće” produkcije, točkaste thrashmetalske “prljavštine”, biti dovoljno blizu mlađoj generaciji metalaca, koji će tako u manifestu pravovjerja klasičnog metala znati pronaći brutalnost.
“Born Of Fire” pokazuje kako se stvara do kosti nakostriješen heavy metal stare škole u 2020. godini. Nikakvog komplikiranja, odmah prelazi na bit, odmah te grabi za gušu i ne pušta do zadnje sekunde vremena sviranja. Stari prdac se ne da, a to čega se laća na nevjerojatno nadahnutom “Born Of Fire” opet je pakleno dobro i zapravo neuhvatljivo (pogotovo kad govorimo o njegovoj generacijskoj jedinstvenosti). Nadajmo se da Joey i drugovi intenzivno slušaju ovaj album, jer će u njemu naći obilje korisnog štiva, koje im možda jednom pomogne položiti (popravni) ispit iz metalske tablice množenja i početnice.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Glory to the Slain
2. Fight the Fight
3. Denied by the Cross
4. Maiden of Shadows
5. I Am the Sword
6. Shotgun Evolution
7. Born of Fire
8. Godkiller
9. The Blackest Heart
10. Demon Holiday
11. Undying
12. Waking the Moon
Postava:
Marc Lopes – vokal, klavijature
Ross The Boss – gitara, klavijature
Mike LePond – bas gitara
Steve Bolognese – bubnjevi
