Izdavač: Nostromo Records
Datum izlaska: 2011
Produkcija: Grega Habič
Trajanje albuma: 44.16 min
Žanr: Instrumental Rock / Art Rock
Ocjena: 9.0/10
Nakon dvije godine od izlaska “Self Destruct Sequence”, na glazbenu scenu sa svježim studijskim uradkom vraća se slovenski gitarski mag i “mastermind” Grega Habič. Tko se kreće u glazbeno “neokuženim” krugovima Slovenije, to mu je ime previše dobro poznato. Grega naime spada u onu šačicu kreativnih genijalaca koji su se zakleli na očuvanje i neprestani razvojni poticaj vlastite artističke slobode. S obzirom na prokletstvo življenja “bilo kojeg genija” u Sloveniji, osuđen si na to da se preživljavaš ičim drugim osim trženjem genija. Osim ako ne kriješ lopovske talente, jer njih se već godinama potiče, od političke elite pa niz državnu piramidu naniže. Grega je čovjek koji bi mogao gomilati hrpe šuštavih zelenaša u sklopu pratećih postava slovenskih pop estradnjaka, ali se radije odlučio za trnovit put prkosa. Nemojte me krivo shvatiti. U inozemstvu takve glazbenike i koncertne gladijatore, kakav je Grega Habič, dočekuju raširenih ruku, zato se nadajmo da će Gregi što prije uspjeti proboj i uspješan bijeg u inozemstvo.
Glazbenik na kojeg moramo biti istinski ponosni mi Slovenci! “Open Heart Surgery” produbljuje i proširuje izražajne horizonte koje je Grega razotkrio do danas, uključujući i album “Self Destruct Sequence”, i predstavlja glazbenika u novom obliku, u kojem se Grega dodatno profilirao, dodatno izlučio jasnoću glazbenih pogleda u fokusiranju na isticanje glazbenog sadržaja. Album djeluje kao do sada najzreliji, najfokusiraniji i prije svega zvučno najizbrušeniji uradak u karijeri Grege Habiča. Zrelost dočaravaju osobito neke posebno sofisticirane dionice, na kojima se Grega, više nego ikada dosad, oslanja i na naslijeđe jazz glazbe, što nedvojbeno uspješno produbljuje njegovu istraživačku žicu nezasitnog glazbenog eksperimenta.
Produkcija je življa nego ikad, čak je i programiranje većinom odlično kamuflirano, a majstor Mika Jusilla je u završnom masteringu zvuka optimalno istaknuo kontraste pojedinih zvučnih kolaža tako briljantno satkane završne (trodimenzionalne) slike spektra zvučne slike.
Grega, koji je opet, uz sviranje svih gitara, programski obradio bubnjeve, dodao poneke klavijature i odsvirao glavninu bas gitara (uz izuzetak skladbe 2 L8 4 Tears, u kojoj mu gostuje Matej Sušnik), za novi se album zadržao u suradnji s odličnim američkim multidimenzionalnim glazbenikom Jesseom Adamsom. Svu posebnost sprege Habič / Adams najzornije sažima skladba Fighting The Undertow. Mračna skladba, u kojoj si u takvoj eksperimentalnoj sprezi odlično pružaju ruku smisao za poguban teatar, psiho frenetizam ritmičke poetike izvođenja stihova Adamsa, kao i razgolićena razigrana figuracija karakterističnih gitarskih frizura Grege Habiča. Album se otvara zlokobnim bijesnim rifom skladbe Pig. Djeluje živo, u thrash rifu baš “američki”, modno razmazano bučno, i održava Habičev prepoznatljiv potpis, koji inače utjelovljuje funkcioniranje prethodnog albuma. Pig te podsjeti kako izgleda kad se svinja nađe pred koritom, a ujedno može djelovati zavaravajuće, jer svojom neposrednom rifovskom izazovnošću i “grubim” bukom budi sumnje da je pred nama album koji se temelji na rifovskom mikanju. Riječ je o ranom neposrednom otkrivenju šestožičane teorije na albumu, koje sažeto, u četiri minute, opisuje od kakvog je tijesta zamijesen Grega Habič. Odličan izbor otvaranja albuma, koji sve automatski navodi na to da naoštrite uši i s užitkom se prepustite daljnjem procesiranju ovog odličnog uratka
Alyx je trenutak u kojem se na albumu prvi put uključuje izdašno koketiranje s elementima jazza, utkano u koketni funk ritam, učvršćen wah-wah rifom u pozadini, opet zasut tipičnim gitarskim govorom Grege Habiča, nešto opušta napeti uvodni početak, dok Mirror početni otvarajući bijes albuma posve smiruje. U Mirror se prvi put zaiskri snaga izražajne istančanosti gitarista u izvođenju gitarskog govora, a sigurno utočište taj govor pronalazi u strukturama klavijatura njegova kolege Roberta Humara, koje majstorski održavaju kulisu. Osobito milozvučna 2 L8 4 Tears donosi produbljivanje fuzije jazza, s lucidnim začinom Adamsova vokala.
Skladbe Alchemist i odmah iza nje Devil’s Whisper proširuju snagu stapanja metala s prijemima jazza, kako je razumije samo eksperimentalni nutarnji ja Grege Habiča. Ako opis u prethodnoj rečenici leti osobito na skladbu Alchemist, Devil’s Whisper je izravnije usmjerena, održava izdašnu vezu s melodijom i uz to i neposredni rifovski integritet. Zato će biti utoliko više pisana na kožu ljubiteljima tvrde (metalske) erotike.
Tunel Lights i Marionette nova su uskakanja u obilje preljeva organskih struktura. Upravo ti trenuci albuma, slično kao u prvom dijelu Mirror i nakon nje 2 L8 F4 Tears, djeluju ušima poprilično bliže, osjećaj je kao da sa slušateljem diše skupina. Ako pak tražimo trenutke u kojima se glazba novog albuma osobito dotakne skrivenih kutaka srca, nešto takvo nudi pretposljednja skladba albuma Irreversable Damage. U skladbi ne izostaje jedinstven kontrast gitarske igre, koja se nakon pravog “mini flamenko akustičnog solističkog napada” preobraća kroz gitarske trikove bezgranične duhovitosti i nadahnuća, čemu se ne vidi kraja. Skladba potresno razbija sve poznate šablone i briše granice žanrovskim žarištima te ih u talioničkom loncu spaja u jedinstvenu izražajnu minestru, koja je personifikacija mnogih atmosferskih preokreta kroz vodeće motive. Tu osobito iskače moment nepredvidljivosti, a istodobno je u cijelosti sačuvana izvanredna protočna slušljivost skladbe. Mnoga posebna osjećanja u ovoj skladbi su-stvara i integracija akustične gitare Glenna Snelwara.
Album zaključuje još jedna krajnje navinuta skladba, koja zapravo zatvara krug priče novog albuma. Riječ je o naslovnoj skladbi, koja bi po atmosferi bez poteškoća zamijenila na poziciji otvaranja skladbu Pig. Vratolomni gitarski rally, s motivskom impresijom koja u solažama odskoči i u blagotvorno djelujuću (nekoliko sekundi dugu) ekstravaganciju orijentalnog melosa. Odličan završni kroše na albumu, na kojem se vraćaju grabežljiva zametalizirana udarnost i mračna atmosfera skreiranog drama teatra.
“Open Heart Surgery” je album vrijedan toga da se prije nego što ga ubacite u CD player poslušate sljedeći savjet: “Opustite um, isključite razum, ispraznite glavu!” Samo ćete tako biti u potpunosti otvoreni za njegovu poruku. Zahtijeva više pažnje, ali vas u zamjenu za iskazanu pažnju i pošteno nagrađuje. Novi vrhunac za slovenski rock i novi dokaz da mi Slovenci imamo odlične glazbenike, koji istodobno imaju i dovoljno hrabrosti da ne zatajе i ne zadržavaju svoj genij. “Open Heart Surgery” je album koji svojom nepokolebljivom jedinstvenom porukom smješta Gregu Habiča u svjetski vrh Zemljana i album pred kojim u svakom trenutku nepovratno mogu naćuliti uši i najveći velikani takvog posla. Od Stevea Vaija do Jasona Beckera. Potvrdu glazbenog karizma svoje jedinstvene propovijedi i vizije morat će Grega Habič potražiti u inozemstvu. U tome nije jedini genij strmoglavljen u nemilost povijesnog odnosa matične države i sado-mazohističke škrtarske zavisti malouma “slovenčeka” prema genijima njegova kova. “Open Heart Surgery” tako Gregi Habiču širom otvara vrata za proboj u inozemstvo!
Ono što ovaj glazbenik sada treba jest sljedeće. Pravu prateću skupinu, s kojom će uz izvedbu nastupa uživo moći opcijski snimati i buduće studijske albume. Na trenutke je nemoguće preslišati sintetiku kozmetike bubnjarskog programiranja i na novom albumu, koju moderni programi inače odlično kamufliraju, ali za zorni primjer recimo “robotski precizne odzivnosti” hi-hat činele u miksu cjelokupne zvučne strukture, jednostavno nije moguće ne čuti. Sve će se to dogoditi u budućnosti. Ali lijepo polako. Korak po korak!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Pig
2. Alyx
3. Mirror
4. 2 L8 4 Tears
5. Alchemist
6. Devil’s Whisper
7. Tunnel Lights
8. Fighting The Undertow
9. Marionette
10. Irreversable Damage
11. Open Heart Surgery
Postava:
Grega Habič – gitara, bas gitara, klavijature, programiranje
SURADNIČKI GLAZBENICI:
Jesse Adams – vokal (skladbe br. 3. i 8.), klavijature (skladbe br. 1., 6. i 8.), ritam gitara (skladba br. 1.)
Glenn Snelwar – akustična gitara (skladba br. 10.)
Manfred Dikkers – udaraljke (skladbe br. 7. i 9.)
Robert Humar – klavijature (skladbe br. 3., 4. i 9.)
Matej Sušnik – bas gitara (skladba br. 4.)
