Izdavač: Nostromo Records
Datum izlaska: 1. 7. 2020
Produkcija: Grega Habič
Trajanje albuma: 37.48 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 9.5/10
Grega Habič ne treba posebnu uvodnu predstavu. Riječ je o jednom od najslikovitijih i glazbeno svestrano izbrušenih gitarističkih asova u Sloveniji, koji se svojim vrlinama bez većih poteškoća može nositi i s najvećim ikonama ovladavanja šesterožičanom biblijom svijeta. Od Paula Gilberta do Stevea Vaia i sve između. Dosta rečeno. Pogotovo kad se sjetimo da Grega dolazi s Jesenica, a ne iz Los Angelesa. Takvih asova se u Sloveniji naime (više) ne proizvodi ili su već odavno očajni otišli u »stečaj«. No Grega se ne da. Stvara i snima dalje. Snima sam. Neovisno i potpuno slobodno.
Grega Habič se posljednjih godina sve više i više usmjerava na to da moment pozornice uhvati i u studiju. To znači da njegovi albumi, koje povijesno obilježava »one man« režija, sve više i više koketno posežu za elementima grupnog rada. Album »Vrane« u tu sferu zahvaća najodlučnije u dosadašnjoj glazbenikovoj karijeri, no Grega to nikako ne radi radikalno, jer album zadržava lijep arsenal prepoznatljivih instrumentalnih umjetničkih vragolija koje inače obilježavaju njegove prijašnje studijske pothvate.
Grega je na albumu »Vrane« otvorio lijepu hrpu vrata prema raznim žanrovskim, ali i međužanrovskim razvojnim pristupima. U kompozicije naime ulaze umjetnički izazovi koji kristalno jasno koketiraju s elementima pop glazbe, R & B-ja, soula, funka, bluesa pa čak i kabaretskog šansona. Da se Grega kreće prema novim sferama umjetničkih izazova, nagovijestio je već prošle godine objavljeni singl na srpskohrvatskom jeziku za skladbu »Ljubav nije stih« s Blažkom Udir na vokalu, koja je s Gregom surađivala već na albumu »Songs Of Breathing Freely« (skladba »Breathing Freely«) iz 2018. Za nju je sastav snimio i vrlo zabavan videospot.
U vremenu do snimanja albuma »Vrane« Grega je za suradnju uspio pridobiti izvrsnu pjevačicu Ninu Bauman, koja ne uzalud obnaša ulogu prvog glasa kod vjerojatno najimenitnijeg art pop rock sastava u Sloveniji, a to je Panda, u koji ulaze samo najbolji. Bas-gitaru je Grega ovaj put u cijelosti prepustio Klemenu Gasaru. Gasar je jedan od onih »biblijskih rock ‘n’ roll jahača« koji su vidjeli i preživjeli sve ere slovenskog rocka i metala. Kao dio postave Game Over bio je uz to i pri nastanku jedne od prvih thrash metal ploča u Sloveniji (»Tilt«, 1990). Gasar je ovaj put sveprisutan na albumu, ima potpuno slobodne ruke i zato se pošteno razmahao, što skladbama daje posebnu notu. Jer Gasar je pač poseban basist. Uz neke goste, koji su poznata imena prijašnje suradnje s Gregom Habičem, tako smo obradili organski dio albuma. Programirani dio albuma otpada na ponovno naklikane bubnjeve (Grega je obično koristio QBase). Nažalost, iza ovog čovjeka ne stoji izdavačka kuća Nika, kao npr. iza Siddharte, pa je naš jesenički genije pač osuđen na niskobudžetni D.I.Y. pristup.
Grega je album »Vrane« spretno uravnotežio. Otvara se i zatvara instrumentalno, a središnji dio je opterećen vokalnim točkama koje na sredini »presijeca« instrumental Krivine. Nina je pjevačica neslućenih talenata i iznimne prodornosti samog ranga, s fenomenalno unutarnjom soul i R & B osjećajnošću koja može biti silovito strastvena, ali i profinjena i nježna. Njezin se vokal tako našao u glazbenom okruženju koje vrlo rado i često koketira s većom količinom decibela distorzirane zvučne prirode. To izražajnom dosegu vokala nikako ne smanjuje, nego ga u najmanju ruku pojačava, što znači da se pjevačica izuzetno dobro stopila s karizmom Habičevog aranžiranja i komponiranja, koje neprestano održava barem prstohvat tamnine.
Skladba »Nad nama« djeluje kao da ju je sastav stvorio s »teškom mačkom« nakon tjedan dana vjenčanog ispijanja negdje usred južne Srbije. Prožimaju je lagano aranžiranje i melankolija koju bi mogao rezati nožem. Ipak, taj pristup koketiranja s »južnjačkim« melosom, u Greginoj režiji i uz Ninin vokalni pristup, dobiva izrazitu umjetničku specifičnost koja u kulminaciji svih gradivnih elemenata dostiže mjeru eklektičnosti. Nakon uvodnog instrumentalnog katalizatora Trnje, koji je nakostriješen i podložen strašnim topotom dvostrukog bas-bubnja, slijedi profinjen uvodni prijelaz, ukrašen šetnjama po flažoletima, u naoštrenu hard rock/heavy metal »pjesmicu« »Roke, duša in srce«, koja slušatelja odmah odvodi u poantu paljbeno teatralnog kombiniranja »ljepotice i zvijeri«. Udarna i glazbeno grabežljiva skladba bombastično je našpicana i zahvaljujući simfonijskim elementima koji jačaju razvoj dramskog teatra.
Što čini Gregino sviranje tako posebnim? Često tonalni slijedovi koji počivaju na jazz akordima, za koje smo navikli da ih se u produkciji vrlo rado metalizirano naoštri. Ta art poza forma komunicira u nevjerojatno pomirljivom dijalogu s izletima u izdašnu mjeru motivske muzikalnosti, ili pak s druge strane učinkovito upija izazove isprobavanja u drugim žanrovskim sferama. To kod Habiča jednostavno teče, a to je onda garant samonikle umjetničke eklektičnosti kojom je natovarena njegova glazba.
Zapravo je Grega na ovom albumu jako iznenadio, jer je pokazao izniman arsenal sofisticiranih gitarističkih zahvata koji su se na prijašnjim studijskim uradcima dali pratiti, ali dodani u prstohvatima. Sada je taj domet stilski proširio. Nakon što smo skladbu »Nad nama« već »obradili« gore, u drugoj polovici albuma nailazimo na niz triju mekše obojenih točaka koje zahtijevaju profinjenost i mekoću. Domaće rečeno, stavljaju »feeling« iznad »drkanja«, što je za Gregu bio osnovni umjetnički izazov pri ulasku u proces snimanja ovog albuma. U izvrsnoj »Cinična« solaža čak unutarnje proživljava nešto Lukatherove filigranske osjećajnosti savijanja i razmještanja tonova (mid-eight pasaža). Njoj slijedi mistična »Plima«, koja djeluje kao »do pola napisan demo« Mateja Brodara. U kitici gitara plahije boji skladbu, a noseće funkcije preuzimaju Gasarovo izrazito kinetičko bas-gitarsko funkiranje te kontrastna Ninina tankoćutnost, a onda se nakon refrena u skladbu prišulja fenomenalno ulivena prijelazna veza, odsvirana u sjaju neoklasicizma na akustičnoj gitari, što skladbi daje poseban umjetnički karakter. S obzirom na sofisticirano stapanje gradivnih elemenata kompozicije, ova nježna i čeznutljiva skladba vrijedi kao jedna od najdopadljivijih na albumu. Najviše predvidljivosti donosi refrenski motiv »Upam da veš«, koji je na povijesnoj karti slovenske pjesmice već bio iskorišten. Naravno, u drugačijem kontekstu. Tu bi skladbu u nekoj drugoj priči u svojim aranžerskim rješenjima mogao iskoristiti i sastav Panda.
Grega ne bi bio Grega kad za kraj albuma ne bi sačuvao dvije olujne progresivnometalske, ili recimo radije artjazzmetalske instrumentalne skladbe. Obje su mračne. Osobito Pussy, gdje Grega pokazuje svoj mangupski karakter dok se bori sa serijom nerješivih zagonetki povezanih s čudom zvanim žena (pratite nagovještene uzdahe ekstaze), pri čemu je ta instrumentalna skladba odsvirana u sjaju eksperimentiranja koje u tragovima blago asocira na trikove Stevea Vaia u fazi albuma »Sex & Religion«. Ad Infinitum je drska završna progmetal instrumentalna jurišnica koja zaključuje album, a Grega se u plejadi slikovitog vrtoglavog vrtuljka »gitarističkih perverzija« za pozdrav još jednom raznese na proste faktore. U stilu najvećih svjetskih asova gitarističkog »šreda«. Pri svemu tome najviše fascinira ta zamagljena nevidljiva tanka crta koju Grega tako briljantno preskače između jazzovski figuriranih motiva i nevjerojatnog glazbenog učinka.
Međutim, ovaj put vokalne skladbe preuzimaju barem ravnopravnu izražajnu moć i domet kao instrumentalne. Štoviše. U slušanju su čak zanimljivije, jer su smionije detaljirane. Kad poslušaš sviranje Grege Habiča, u tim je skladbama, gdje se bio dužan posebno angažirati u sofisticiranom prilagođavanju, upletena hrpa »mekih« gitarističkih ornamenata kojima se u prošlosti obično nije služio. Upravo to pridonosi još većoj privlačnosti ovog, inače u svemu umjetnički smionog i odličnog uratka.
Dakle. Album »Vrane« nagovještava potencijalnu, postupnu stilsku tranziciju Grege Habiča. Ili i ne. Ipak, otvara novu sferu mogućih polazišta u daljnjim smjerovima njegova umjetničkog sazrijevanja. Bit će zanimljivo promatrati za kojima će posegnuti i kamo će se njima vinuti. Jer glavni cilj albuma »Vrane« je postignut. Grega nije žrtvovao ni mrvicu svoje jedinstvene umjetničke samosvojnosti. Slikovitost svog gitarističkog genija novim je potezima i idejama u najmanju ruku proširio, uspješno u svoj stil integrirajući koketiranje sa žanrovskom nomenklaturom koju je dosad zaobilazio. Fuzija je uspjela, a »pacijent« je zadržao svu eklektičnu narav jedinstvene glazbene retorike koju donosi samo Habičev kreativni um. Očito je album »Vrane« za Grega Habič Band početak nove umjetničke staze. A uvodno odmjereni koraci na tom putu više su nego oduševljavajući.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Trnje
2. Roke, duša in srce
3. Nad nama
4. Vrane
5. Krivine
6. Cinična
7. Plima
8. Upam, da veš
9. Pussy
10. Ad Infinitum
Postava:
Grega Habič – gitara, klavijature, bubnjevi
Klemen Gasar – bas-gitara
Nina Bauman – vokal
Gostujući glazbenici:
Jovan Jovanović – bas-gitara na skladbi br. 7
Robert Humar – klavijature na skladbi br. 6
Mitja Svetina – gitara na skladbi br. 3
Blaž Soklič – bubnjevi na skladbi br. 9
