Kiko Loureiro: Open Source
Samozaložba
Datum izlaska: 10. 7. 2020
Produkcija: Kiko Loureiro
Duljina albuma: 52.57 min
Žanr: Progressive Metal / Instrumental
Ocjena: 9.0/10
Ako si gitarist i radiš svoje gitarske albume, tj. instrumentalne albume, onda ti u postavi treba samo još basist i bubnjar i osnova za konkretan album je tu. No, da. Bas možeš odsvirati i sam, čak i bubnjeve, a možeš ih na kraju uz gitare i »naklikati«. Zašto ovakav uvod? Zbog kaosa vezanog uz pandemiju, kroz koji je na svijet protutnjao i novi studijski album velikog gitarskog virtuoza Kika Loureira. Čovjek koji je na nekoliko gitarskih klinika nekoć posjetio i Ljubljanu najpoznatiji je po tome što je obožavatelje Megadeth spasio uroka da Mustaine do kraja karijere neće izbaciti više nijedan dobar studijski album. »Dystopia«, prvi album Megadeth nakon Loureirova priključenja, ohoho, prije dobre tri i pol godine, naime je fascinantan uradak. Megadeth već imaju u rukavu i novi, ali to je druga priča.
Loureiro je u vezi s naslovom svog novog albuma »Open Source« (“otvoreni izvor”) objasnio da se naziv odnosi na “software” u kojem se izvorni kod može neprestano mijenjati, širiti i pritom je dostupan svima. Taj je koncept pri stvaranju novog albuma Kiko prenio u glazbu i tako pozvao baš sve ljubitelje svoje glazbe da sudjeluju u njegovu nastajanju. Tako je Kiko isprva stvorio skladbe, ali time album još nije bio gotov. Bio je na raspolaganju svim zainteresiranima, kojima je omogućio pristup tim kompozicijama da ih mogu idejno preoblikovati. Po nalogu vlastite kreativne inspiracije. Od zvučnog remiksa do dodavanja vlastitih ideja, preoblikovanja aranžmana. Što se dogodilo na kraju, ne znamo, no album je od glave do pete opet protkan jednim jedinim. Kikom i njegovom jedinstvenom karizmom gitarskog sviranja, naravno.
Loureiro je poznat kao osnivački član brazilskih progresivnometalnih veterana Angra. Ne čudi da su mu na prošlogodišnjoj europskoj klupskoj turneji na pozornicama pomagali basist Felipe Andreoli i bubnjar Bruno Valverde, inače članovi aktualne postave Angra. Obojicu je zadržao i za snimanje albuma »Open Source«, pri čemu je Andreoli sudjelovao i na prethodniku »Sounds Of Innocence«, koji je izašao prije osam godina.
Album »Open Source« je, kratko malo i otvoreno rečeno, sve što od Kika Loureira možeš poželjeti. Mješavina je progresivnog metala u koji je ugravirana karakteristična autorska karizma ovog vrhunskog gitarista, a definira ju otrovno našpricano kombiniranje neoklasicističke glazbene slikovitosti, eskapada nakostrešenog »shredding« fraziranja, arpeggio salvi često protkanih tappingom, pri čemu ne manjka izmjena staccata i legata unutar iste fraze te već gotovo poslovičnog razvoja naglih skokova između ekstremno brzo i promišljenije plasiranih harmonija. Ukratko, dobrodošli u raj vratolomnih gitarskih vragolija. Tome treba obavezno dodati i sljedeće. Sve što čujemo na ovom albumu protkano je pravovjernom strastvenošću latinskog temperamenta, a nemalo je i asocijacija koje u idejnim rješenjima komponiranja neprestano zazivaju veliku pomirljivost Kikovih fraza s likom i djelom skupine Angra. Taj osjećaj kroz cijeli album produbljuje i progresivno usmjerena istraživačka i dinamična ritam sekcija, koja je na ovaj ili onaj način sastavni dio postave Angra i koja se s Kikovom glazbenom filozofijom briljantno druži i uklapa. Kemija trojca stalno je fascinantna i jezgrovita. Skladba koja sažima svu tu slikovitost idejne naoštrenosti uratka na jednom mjestu zacijelo je Sertão. Donosi jedan od vrhunaca ovog albuma. Nije sve u »nažiganju«. U Dreamlike Kiko donosi uvid i u svoju senzitivniju i suptilniju narav komponiranja instrumentalnih gitarskih mini suita. Zatim na albumu nalazimo i »odlomak« tipa Black Ice. Zamisli da je Vivaldi bio Brazilac i pokušao na gitari odsvirati dijelove Bumbarova leta.
Na skladbi Imminent Threat u ulozi posebnog gosta uskočio je Marty Friedman. Dakle, imamo situaciju u kojoj u istoj skladbi sviraju član aktualne i bivše postave Megadeth, pa ljubitelji Megadeth sada u istom dahu mogu usporediti tko je od njih bolji. Kiko je Friedmanovo gostovanje na skladbi Imminent Threat popratio komentarom: “ Oduvijek sam bio veliki obožavatelj njegova projekta Cacophony, njegovih samostalnih albuma te albuma koje je snimio s Megadeth!« Kontrastni dijalog puca od savršenstva i briljantnosti i nagovještava da bi Friedman i Loureiro mogli zajedno snimiti novi album, koji bi u mnogočemu mogao osušiti suze na licima svih ljubitelja oba Cacophony uradaka, kojima je jasno da trećeg Cacophony albuma nikada neće biti.
Album je pun kipuće svježine i raznolikih ideja koje su se nakupljale tijekom vremena, jer osam godina je poprilična vremenska pukotina koja je nastala između novog i prethodnog Kikova albuma. Ideje utkane u šarene kompozicije progresivnometalnih instrumentala, protkane zadivljujućom percepcijom glazbenih lekcija neoklasicizma, a sve to jaše vehementno na krilima oštroumne budnosti i putenosti latino temperamenta i instinkata. Ljubitelj zapanjujućih gitarskih ludorija jednostavno ne traži više. Sve to sja nadasve intenzivno kroz sve glazbene posebnosti Kikova novog albuma. Naposljetku, to se potiho i očekivalo. Vrhunski novi album, dakle, koji će planetarne »geek« gitarske vratolomije još dugo oduševljavati (i inspirirati)!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Overflow
2. EDM (e-Dependent Mind)
3. Imminent Threat
4. Liquid Times
5. Sertão
6. Vital Signs
7. Dreamlike
8. Black Ice
9. In Motion
10. Running With the Bulls
11. Du Monde
Postava:
Kiko Loureiro – gitara, klavijature, programiranje
Felipe Andreoli – bas gitara
Bruno Valverde – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Marty Friedman – gitara na skladbi br. 3
